Pređi na sadržaj

Чарлс Огастус Милвертон

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čarls Ogastus Milverton
Ilustracija iz 1904.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Adventure of Charles Augustus Milverton
AutorArtur Konan Dojl
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1904.
Hronologija
PrethodnikCrni Piter
NaslednikŠest Napoleona

„Čarls Ogastus Milverton” (engl. The Adventure of Charles Augustus Milverton) je jedna od 56 pripovedaka o Šerloku Holmsu koje je napisao Artur Konan Dojl i sedma je priča u zbirki kratkih priča Povratak Šerloka Holmsa. Objavljena je u američkom časopisu Collier's 26. marta 1904, kao i u britanskom časopisu The Strand Magazine u aprilu iste godine.[1]

Radnja

[uredi | uredi izvor]
Votson, Holms i Čarls Ogastus Milverton, ilustracija iz 1904. godine

Šerloka Holmsa je unajmila ledi Eva Blekvel da preuzme njena kompromitujuća pisma od ucenjivača: Čarlsa Ogastusa Milvertona, koji izaziva više odbojnosti kod Holmsa nego bilo koji od 50-ak ubica u njegovoj karijeri. Milverton je „kralj ucenjivača”. On zahteva 7.000 funti za pisma, koja bi, ako bi se dala trećim licima, izazvala skandal koji bi okončao veridbu ledi Eve. Holms nudi 2.000 funti, sve što ledi Eva može da plati, ali Milverton insistira na prvobitnoj ceni. Pisma mu vrede 7.000 funti, objašnjava on, zato što želi da napravi primer od ledi Eve; u njegovom je dugoročnom interesu da osigura da njegove buduće žrtve ucene budu „otvorenije za razum” i da mu plate šta želi, znajući da će ih uništiti ako to ne učine. Holms odlučuje da povrati pisma na bilo koji način, pošto je Milverton sebe stavio van granica morala.

Holms posećuje Milvertonovu kuću u Hempstedu, prerušen u vodoinstalatera, kako bi proučio plan kuće i Milvertonovu dnevnu rutinu. On neguje poznanstvo sa Milvertonovom kućnom pomoćnicom i čak se veri sa njom. Ovo prilično šokira doktora Votsona, ali Holms ga uverava da ima omraženog rivala koji će uskočiti kada vodoinstalater nestane. Holms je saznao gde Milverton drži svoje papire za ucene (sef u njegovoj radnoj sobi) i planira da te noći provali u Milvertonovu kuću. Votson polazi sa njim.

Milverton se sastaje sa navodnom služavkom, ilustracija iz 1904. godine

Njih dvojica provaljuju u radnu sobu, ali baš u trenutku kada Holms krene da otvori sef, Milverton uđe, iako je u tom trenutku trebalo da spava u krevetu. Holms i Votson se kriju iza zavese, dok Milverton ima ponoćni sastanak sa navodnom sluškinjom koja nudi da proda pisma koja bi kompromitovala njenu gospodaricu.

Milvertonova smrti, ilustracija iz 1904. godine

Ova žena je zapravo jedna od Milvertonovih bivših žrtava, čiji je muž slomljenog srca umro kada ona nije htela da plati Milvertonu i on je otkrio njenu tajnu. Sada ona osveti svog muža tako što ubije Milvertona, a zatim mu izgazi lice.

Votson instinktivno poželi da izjuri i zaustavi pucnjavu, ali ga Holms obuzdava. Holms razume, a Votson momentalno shvata, „da to nije bila naša stvar; da je pravda nadvladala zlikovca...” Žena beži, a Milvertonovo domaćinstvo su probudili pucnji. Tokom Milvertonove smrti, svi njegovi papiri za ucene su bili u sefu sa blago odškrinutim vratima. Holms baca ovu masu kompromitujućeg materijala u Milvertonov zapaljeni kamin, uprkos riziku da bude otkriven i uhvaćen. Nakon toga, Holms i Votson beže kroz baštu i preko zida. Votson mora da se oslobodi progonitelja koji ga je zgrabio za nogu.

Sledećeg jutra, inspektor Lestrad dolazi u Ulicu Bejker da traži Holmsovu pomoć u istrazi Milvertonovog ubistva, koje pripisuje dvojici provalnika viđenih kako beže preko zida bašte. On ima opis jednog od njih: „sredovečni, snažno građen čovek četvrtaste vilice, debelog vrata, brkova...” Holms ovaj opis naziva nejasnim. „Pa, možda je to opis Votsona!” kaže on, što zabavlja Lestrada. Međutim, Holms odbija Lestradov zahtev: „Moje simpatije su sa kriminalcima i neću se baviti ovim slučajem”.

Kasnije Holms prepoznaje lice žene koja je ubila Milvertona. On pokazuje Votsonu njenu fotografiju izloženu u izlogu među fotografijama drugih poznatih ličnosti. Votson prepoznaje ime njenog slavnog muža, ali Holms prstom na usnama zahteva tišinu. Votson uverava svoje čitaoce da je ubica u pitanju van domašaja zakona [tj. pokojnik] i da su određeni detalji prikriveni kako niko ne bi bio povređen.

Vreme radnje

[uredi | uredi izvor]

Prema vremenskoj liniji kanona Šerloka Holmsa koju je izveo Vilijam S. Baring-Gulda, događaji iz ove pripovetke odigrali su se 1899. godine.[2] Lesli S. Klinger je takođe smesio priču u 1899. u svojoj vremenskoj liniji kanona.[3] To je bilo devet godina nakon neobične smrti Čarlsa Ogastusa Hauela, stvarne inspiracije za lik Milvertona.

Inspiracija

[uredi | uredi izvor]

Lik Čarlsa Ogastusa Milvertona zasnovan je na pravom ucenjivaču, Čarlsu Ogastusu Hauelu. On je bio trgovac umetninama koji je ucenjivao nepoznat broj ljudi, uključujući umetnika Dantea Gabrijela Rosetija.[4]

Dojlovo književno nadahnuće često je dolazilo iz njegovog prirodnog interesovanja za zločin, a nije imao toleranciju prema predatorima. Hauel je umro 1890. u okolnostima neobičnim kao u bilo kom od Dojlovih dela: Njegovo telo je pronađeno u blizini paba u Čelsiju sa posthumno prerezanim grlom, kao i sa novčićem u ustima. Prisustvo novčića je bilo poznato kao kritika onih koji su krivi za klevetu.[4]

Ova priča je takođe inspirisana pripovetkom o A. Dž. Raflsu „Namerno ubistvo”, koju je napisao E. V. Hornung, prema Ričardu Lenselinu Grinu.[5]

Istorija objavljivanja

[uredi | uredi izvor]

Pripovetka je objavljena u američkom časopisu Collier's 26. marta 1904, kao i u britanskom časopisu The Strand Magazine u aprilu iste godine.[1] Priča je objavljena sa šest ilustracija Frederika Dora Stila u časopisu Collier's i sa sedam ilustracija Sidneja Padžeta u časopisu The Strand Magazine.[6] Uvrštena je u zbirku kratkih priča Povratak Šerloka Holmsa,[6] koja je objavljena u SAD u februaru 1905. i u Velikoj Britaniji u martu iste godine.[7]

Adaptacije

[uredi | uredi izvor]

Film i televizija

[uredi | uredi izvor]

Priča je 1922. adaptirana kao kratki nemi film pod nazivom Čarls Ogastus Milverton, koji je bio deo filmskog serijala sa Eje Norvudom u ulozi Šerloka Holmsa.[8]

Film Nestali Rembrant iz 1932. godine, deo filmskog serijala iz 1931–1937, sa Arturom Vontnerom u ulozi Holmsa, labavo je zasnovan na ovoj priči.[9]

Pripovetka je verno adaptirana u seriji Šerlok Holms iz 1965. godine, sa Daglasom Vilmerom kao Holmsom i Berijem Džounsom kao Milvertonom.[10] Jedina razlika u odnosu na priču je identitet Milvertonovog ubice.

Sovjetski televizijski filmski serijal Avanture Šerloka Holmsa i dr Votsona prikazao je slučaj pod nazivom „Kralj ucene”. Bila je to prva od tri epizode ​​koje se tiču profesora Morijartija.[11] U ovoj verziji je Milverton bio član bande, pošto su u njegovoj kancelariji pronađeni određeni papiri koji su pomogli da se profesor umeša.[11] Navodi se da se muž dame koja je ubila Milvertona zove lord Kristofer Haksli, star 42 godine, a Holms čita članak o njegovoj smrti na početku epizode. Holms kasnije prilazi dami kako bi dobio gorepomenute papire koje je ponela sa sobom.

Priča je veoma proširena kada ju je Džeremi Pol adaptirao za televizijsku seriju Avanture Šerloka Holmsa sa Džeremijem Bretom u glavnoj ulozi. Ovo je postala dugometražna epizoda iz 1992. godine „Majstor ucenjivač” i predstavila je Roberta Hardija kao istoimenog negativca Milvertona.[12] Holmsov odnos sa kućnom pomoćnicom je proširen,[12] dozvoljavajući Bretu da sugeriše Holmsovu skrivenu nežnost i nesposobnost, ili nespremnost, da se prepusti stvarima srca. Milvertonovo lice se ne prikazuje sve dok ga Votson ne sretne dok gleda umetnička dela u galeriji; pre ovoga, Milverton nešto čita, ili je prikazan iz daljine, ili je jednostavno posmatran s leđa. Njegova smrt, uključujući jezivo gaženje njegovog lica, verno je prilagođena, ali Holms i Votson na kraju ne gledaju u Milvertonovog ubicu, pošto je ubica identifikovan. Odstupajući od prvobitne priče, Holms ima sasvim drugačije mišljenje o kraju slučaja. On traži od Votsona da ne beleži slučaj, smatrajući da sadrži neprijatne okolnosti, dok je u originalnoj priči Holms malo vedriji, što pokazuje njegova šala Lestradu, koja je izostavljena u ovoj adaptaciji.

Epizoda „Prekidač mrtvaca” kriminalističke serije Elementarno labavo prilagođava priču, sa Milvertonom kao profesionalnim ucenjivačem koji kontaktira svoje „klijente” i sprečava sopstveno razotkrivanje tako što ih obaveštava da ima saučesnika koji će distribuirati štetni materijal ako on bude uhapšen.[13] Milverton je privučen Holmsovoj pažnji kada ucenjuje porodicu žrtve silovanja. Slučaj postaje komplikovan kada Holms prisustvuje Milvertonovom ubistvu dok se infiltrira u njegovu kuću kako bi preuzeo inkriminišuće snimke. Holms je primoran da locira Milvertonovog saučesnika, koji ima pristup svom Milvertonovom materijalu i uputstvima da ga postavi na internet ako Milverton bude uhvaćen ili ubijen.

Treća sezona televizijske serije Šerlok prikazuje „Čarlsa Ogastusa Magnusena”, kojeg tumači Lars Mikelsen, kao primarnog antagonistu. Epizoda „Njegov poslednji zavet” emitovana je 12. januara 2014. godine. U njoj se otkriva da Čarls Magnusen čuva informacije kojima ucenjuje svoje žrtve u sopstvenoj umnoj palati (u svojoj glavi), samo povremeno nabavljajući štampane kopije. Uprkos tome što je Majkroft upozorio Šerloka da ostavi Magnusena na miru jer je povremeno koristan za vladu, Šerlok ga ubija kako bi oslobodio Džona njegove moći i garantovao Merinu bezbednost, pošto Šerlok shvata, koristeći svoju umnu palatu, da nema stvarnih dokaza o trenutku njegove smrti.

Epizoda „Portret učitelja” lutkarske televizijske serije Šerlok Holms je labavo zasnovana na priči. U njoj, portret nastavnika istorije Čarlsa Ogastusa Milvertona koji Bepo crta na času, on sam oduzima. Za Milvertona se kaže da je najteži sa učenicima u školi Biton i Bepo traži od Holmsa da ga vrati. Holms i Votson provaljuju u zbornicu gde vide učenicu Agatu, koju Milverton privatno podučava jer je previše nervozna da bi pohađala čas sa drugim učenicima. Ona im kaže da je ljubazan i u stvari pronalaze Milvertona, koji se vraća u svoju sobu zbog šokantnog prizora.

Epizoda „Fantom iz Vajtčepela, drugi čin” japanske animirane serije Morijarti Patriota, predstavlja Čarlsa Ogastusa Milvertona kao antagonistu. U priči, grupa pojedinaca ubija prostitutke i okrivljuje Džeka Trboseka u nadi da će pokrenuti nasilnu revoluciju kako bi zbacila vladu, sejući razdor između Skotland Jarda i grupe građana. Na kraju priče, pojedince ubija Morijarti, ali se otkriva da je Čarls Ogastus Milverton tajno osmislio plan. Milverton identifikuje Morijartija kako napušta mesto ubistava pomoću teleskopa i dodaje Morijartijevo ime na misterioznu listu.

Radio i audio drame

[uredi | uredi izvor]

Radio adaptacija pod nazivom „Čarls Ogastus Milverton” emitovana je kao epizoda američke radio-serije Avanture Šerloka Holmsa. Epizoda, koju je dramatizovala Edit Mejzer, emitovana je 18. maja 1931, sa Ričardom Gordonom kao Šerlokom Holmsom i Lijem Lovelom kao dr Votsonom.[14]

Mejzerova je takođe adaptirala priču za američku radio-seriju Nove avanture Šerloka Holmsa, sa Bejzilom Ratbonom kao Holmsom i Najdželom Brusom kao Votsonom. Epizoda pod nazivom „Avantura Čarlsa Ogastusa Milvertona” emitovana je 4. decembra 1939. godine.[15]

Priča je kombinovana sa Crvenom niti za radio-adaptaciju pod nazivom „Dr Votson upoznaje gospodina Šerloka Holmsa”, koja je emitovana na BBC Light programu 5. oktobra 1954. kao prva u nizu epizoda u kojima su glumili Džon Gilgud kao Holms i Ralf Ričardson kao Votson. Epizoda je emitovana na radiju NBC 2. januara 1955. godine.[16]

Još jedna radio-adaptacija ove priče napravljena je kao deo serije koju je producirao Hari Alan Tauers, u kojoj su ponovo glimili Džon Gilgud kao Holms i Ralf Ričardson kao Votson.

Majkl Hardvik je adaptirao priču kao radio dramu iz 1961. koja je emitovana na BBC Light programu, kao deo radio serije iz 1952–1969, u kojoj su se pojavili Karlton Hobs kao Holms i Norman Šeli kao Votson.[17]

Audio drama zasnovana na priči objavljena je 1970. na LP ploči. Holmsu je glas dao Robert Hardi (koji je kasnije igrao Milvertona u televizijskoj adaptaciji 1992), a Votsonu je glas dao Najdžel Stok (koji je takođe igrao Votsona u televizijskoj adaptaciji 1965). Dramatizovali su je i producirali Majkl Hardvik (koji je takođe adaptirao radio adaptaciju iz 1961) i Moli Hardvik.[18]

Adaptacija priče emitovana na BBC radiju 1978. godine, u kojoj su glumili Bari Foster kao Holms i Dejvid Bak kao Votson.[19]

„Čarls Ogastus Milverton” je dramatizovan za BBC Radio 4 tokom 1993. godine od strane Berta Kulsa kao deo radio-serije iz 1989–1998. u kojoj su glumili Klajv Merison kao Holms i Majkl Vilijams kao Votson. Pored njih se pojavio Piter Von kao Milverton.[20]

Priča je 2008. adaptirana kao epizoda Klasičnih avantura Šerloka Holmsa, serijala u američkoj radio-emisiji Imagination Theatre, u kojoj su glumili Džon Patrik Louri kao Holms i Lorens Albert kao Votson. Čarlsa Ogastusa Milvertona igrao je tvorac ove emisije, Džim Frenč.[21]

Ostali mediji

[uredi | uredi izvor]

Ova priča, zajedno sa pripovetkama „Nestanak ledi Frensis Karfaks”, „Prazna kuća” i „Savez riđokosih”, dala je izvorni materijal za pozorišnu predstavu Povratak Šerloka Holmsa.[22]

U knjizi igara Džeralda Linca iz 1987. Smrt u kulama Epldor (Solo misterije Šerloka Holmsa broj 3) Votsonov rođak, Holmsov štićenik, istražuje Milvertonovo ubistvo nakon što je Holms odbio da to uradi.

U zbirci kratkih priča Donalda Tomasa, Tajni slučajevi Šerloka Holmsa (1997), Votson „priznaje” da je Milverton, u stvari, bio pseudonim koji se koristio za pravog Čarlsa Ogastusa Hauela. Priča takođe služi kao osnova za Tomasovu pripovetku u istoimenoj zbirci „Pogubljenje Šerloka Holmsa”, u kojoj Milvertonov brat Henri (i nekoliko drugih rođaka Holmsovih prošlih protivnika) kidnapuju Holmsa i priređuju kvazisud, stavljajući Holmsa na „suđenje” zbog ubistva Milvertona.

Reference

[uredi | uredi izvor]
Napomene
  1. ^ a b Smith 2014, str. 128
  2. ^ Redmond, Chris (2000). „Sherlockian.Net: William S. Baring-Gould”. Arhivirano iz originala 17. 2. 2005. g. Pristupljeno 13. 12. 2019. 
  3. ^ Klinger, Leslie (ed.). The New Annotated Sherlock Holmes, Volume I (New York: W. W. Norton, 2005). p. 767. ISBN 0-393-05916-2
  4. ^ a b Basbanes, Nicholas A. (1999). A Gentle Madness: Bibliophiles, Bibliomanes, and the Eternal Passion for Books. Holt Paperbacks. str. 15–16. ISBN 978-0-8050-6176-5. 
  5. ^ Hornung, E. W. (2003) [1899]. „Introduction”. Ur.: Richard Lancelyn Green. Raffles, the Amateur Cracksman (Reprinted izd.). London: Penguin Books. str. xli. ISBN 978-1856132824. 
  6. ^ a b Cawthorne 2011, str. 124
  7. ^ Cawthorne 2011, str. 110
  8. ^ Eyles, Alan (1986). Sherlock Holmes: A Centenary CelebrationNeophodna slobodna registracija. Harper & Row. str. 131. ISBN 0-06-015620-1. 
  9. ^ Barnes, Alan (2011). Sherlock Holmes on Screen. Titan Books. str. 119—120. ISBN 9780857687760. 
  10. ^ Barnes, Alan (2011). Sherlock Holmes on Screen. Titan Books. str. 187. ISBN 9780857687760. 
  11. ^ a b Barnes, Alan (2011). Sherlock Holmes on Screen. Titan Books. str. 139—141. ISBN 9780857687760. 
  12. ^ a b Haining, Peter (1994). The Television Sherlock Holmes. Virgin Books. str. 238–239. ISBN 0-86369-793-3. 
  13. ^ „Elementary - Episode 1.20 - Dead Man’s Switch - Press Release”. 9. 4. 2013. 
  14. ^ Dickerson 2019, str. 29
  15. ^ Dickerson 2019, str. 89
  16. ^ Dickerson 2019, str. 284
  17. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock HolmesNeophodna slobodna registracija. Bramhall House. str. 388. ISBN 0-517-217597. 
  18. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock HolmesNeophodna slobodna registracija. Bramhall House. str. 411. ISBN 0-517-217597. 
  19. ^ Eyles, Alan (1986). Sherlock Holmes: A Centenary CelebrationNeophodna slobodna registracija. Harper & Row. str. 140. ISBN 0-06-015620-1. 
  20. ^ Bert Coules. „The Return of Sherlock Holmes”. The BBC complete audio Sherlock Holmes. Pristupljeno 12. 12. 2016. 
  21. ^ Wright, Stewart (30. 4. 2019). „The Classic Adventures of Sherlock Holmes: Broadcast Log” (PDF). Old-Time Radio. Pristupljeno 15. 6. 2020. 
  22. ^ Kabatchnik, Amnon (2008). Sherlock Holmes on the Stage. Scarecrow Press. str. 54. ISBN 9781461707226. 
Bibliografija

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]