Pređi na sadržaj

Čednost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čednost ili celomudrije je moralna vrlina[1] koja znači potpuno uzdržavanje od polne aktivnosti (za monahe ili za mirjane pre braka i nakon udovstva)[2], ili, već u braku, vernost supružnika. Istorijski gledano, zahtevi čednosti su zasnovani na verskim etičkim idejama i moralnim pravilima.

Definicije[uredi | uredi izvor]

Koncept čednosti, iako se u religioznoj tradiciji uvek povezuje sa kontrolom seksualnosti, istorijski se koristio u različitim značenjima: često podrazumeva nevinost, ponekad moralnu strogost i samokontrolu u širem smislu:

U hrišćanskoj verskoj tradiciji, čednost se shvata kao značenje uzdržavanja od nedozvoljenih polnih radnji i misli, kao i uopšte kao skromnost u odnosima u širem smislu: u pogledima, govoru, odevanju.

Sveti Ignjatije Brjančaninov ovako objašnjava pojam celomudrenosti: "Čednost je izbegavanje svih vrsta bluda. Izbegavanje sladostrasnih razgovora i čitanja, od izgovora sladostrasnih, gadnih i dvosmislenih reči. Čuvanje čula, posebno vida i sluha, a još više čula dodira. skromnost. Odbijanje od misli i snova rasipnika. Tišina. Tišina. Ministarstvo bolesnima i invalidima. Sećanja na smrt i pakao. Početak celomudrenosti je um koji se ne koleba od požudnih pomisli i snova; savršenstvo celomudrenosti je čistota koja vidi Boga"[3].

Oblici čednosti[uredi | uredi izvor]

Sveti Amvrosije Milanski govori o tri vida celomudrenosti: "Postoje tri oblika vrline celomudrenosti: celomudrenost supružnika, celomudrenost udovstva i celomudrenost devstvenosti. Ne hvalimo neke od njih isključujući druge. Ovo je bogatstvo crkvene discipline"[4].

Katehizam Katoličke crkve potvrđuje poziv na čednost svih vernika, ali jedni - u posvećenosti monaškog života, drugi - u porodičnom ili samačkom životu u svetu: "Čednost ljudi treba da varira u skladu sa različitim stanjima njihovog života: za neke – u posvećenom devičanstvu i celibatu, uzornim putevima najlakšeg predanja Bogu celog srca, nepodeljeno; za druge, u granicama koje za svakoga utvrđuje moralni zakon, u zavisnosti od toga da li su u braku ili samci. Oni koji su u braku pozvani su da poštuju bračno celomudrenost, dok su drugi pozvani da poštuju celomudreno uzdržavanje"[5].

Prekršaji čednosti[uredi | uredi izvor]

Gresi protiv čednosti se razmatraju u kontekstu tumačenja jedne od Deset Božijih zapovesti, „Ne čini preljubu“. Prema Zborniku katihizisa Katoličke Crkve, Tradicija Crkve prati sveukupnost moralnog učenja Starog i Novog Zaveta i smatra da ova zapovest uključuje sve grehe protiv čednosti.[traži se izvor] Svaka seksualna aktivnost van braka smatra se odstupanjem od vrline čednosti[6].

Čednost u braku se tradicionalno shvata kao bračna vernost, kao i uzdržavanje od seksualnih praksi koje se u hrišćanstvu smatraju „neprirodnim“ ili „izopačenim“ čednost za neoženjene ljude je seksualna apstinencija. Shodno tome, pravi se razlika između greha protiv čednosti, koji nemaju veze sa brakom, i greha protiv celomudrenosti, koji narušava dostojanstvo braka.

Prema Katekizmu Katoličke crkve, gresi suprotni čednosti uključuju: preljubu, masturbaciju, blud, pornografiju, prostituciju, silovanje, homoseksualne radnje, razvod, poligamiju i slobodnu zajednicu[7].

Ideja da je svaki greh svet povezan sa seksualnošću, poseban je slučaj kršenja zapovesti „ne čini preljube“, povezan sa Isusovim rečima iz Besede na gori: „Čuli ste da je starima rečeno: Ne čini preljuba. A ja vam kažem da svako ko pogleda ženu sa požudom, već je učinio preljubu s njom u svom srcu“ (Matej 5:27-30).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „CELOMUDRIE proishoždenie, эtimologiя”. classes.ru. Pristupljeno 2024-05-13. 
  2. ^ „Celomudrie - čto na samom dele značit эto slovo? - Pravoslavnый žurnal «Foma»” (na jeziku: ruski). 2018-12-22. Pristupljeno 2024-05-13. 
  3. ^ „Babič I.L. Эvolюciя pravoslavnoй cerkvi v period episkopstva svяtitelя Ignatiя Brяnčaninova (konec 1850 - načalo 1860-h gg.)”. Genesis: istoričeskie issledovaniя. 1 (1): 96—137. 2015. ISSN 2409-868X. doi:10.7256/2409-868x.2015.1.13968. 
  4. ^ Umanskaya, Tatiana A. (2020). „Metamorphosis of “Flesh” (Ambrose of Milan and the Rise of Western-Church Anthropology)”. Voprosy Filosofii (5): 176—191. ISSN 0042-8744. doi:10.21146/0042-8744-2020-5-176-191. 
  5. ^ „Katehizis Katoličeskoй Cerkvi”. ccconline.ru. Pristupljeno 2024-05-13. 
  6. ^ KOMAROVA, Nataliя (2019-04-17). „Učenie ob oboženii finskoй lюteranskoй školы kak točka soprikosnoveniя s pravoslavnыm ponяtiem teozisa”. Theological Reflections: Euro-Asian Journal of Theology. 0 (22): 65—99. ISSN 2521-179X. doi:10.29357/2521-179x.2019.22.4. 
  7. ^ „Katehizis Katoličeskoй Cerkvi”. ccconline.ru. Pristupljeno 2024-05-13.