Ševe (teroristička grupa)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amblem terorističke gruppe Ševe Republike Bosne i Hegcegovine

Ševe su bile teroristička grupa[1][2][3] osnovana u maju 1992. u Sarajevu.[2] Grupa je bila namjenjena za terorisanje Srba, Muslimana i Hrvata koji nisu odgovarali tadašnjim političarima (Stranka demokratske akcije) na vlasti u Sarajevu.[1][3] U redovima Ševa su bili snajperisti koji su pucali čak i po pripadnicima Armije RBiH.[1][3] Grupa je bila povezana sa Ministarstvom policije Republike BiH, od kojih su dobijali logističku podršku, zatim sa službom bezbjednosti „Agencija za istraživanje i dokumentaciju“ (AID), te sa Muslimanskom obavještajnom službom.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ševe je osnovao Alija Delimustafić[2], koji je tada bio na položaju ministra unutrašnjih poslova tadašnje Republike BiH. Ševe su prošle obuku SIS-a (Sigurnosno-informativna služba Republike Hrvatske) u Metkoviću, a zatim u iranskom kampu na Pogorelici kod Fojnice, gdje su obučeni za snajperska dejstva i podmetanje eksplozivnih naprava u cilju tihe likvidacije.[2]

Ubistvo pripadnika JNA u Velikom parku[uredi | uredi izvor]

Ševe su optužene za streljanje 8 zarobljenih pripadnika Jugoslovenske narodne armije 22. aprila 1992. u Velikom parku u samom centru Sarajeva.[4][5]

Ubijanje civila na Grbavici[uredi | uredi izvor]

Ševe su tokom rata u Sarajevu snajperima ubijale civile na Grbavici, koja je u to vrijeme bila u sastavu Srpskog Sarajeva.[5] Prema priznanju pripadnika Edina Garaplije, Ševini snajperisti su se penjali na zgrade i odatle pucali po Srbima na Grbavici.[5] Oni nisu vodili računa da li gađaju djecu, žene, starce.[5]

Ubistvo francuskog vojnika[uredi | uredi izvor]

Ševe su optužene i za ubistvo francuskog vojnika kod Izvršnog vijeća u samom centru Sarajeva.[5] Francuski vojnik je ubijen snajperom, a pripadnik Ševa Nedžad Herenda je u svom iskazu potvrdio da su likvidaciju počinile Ševe kako bi mogli da za taj zločin optuže Srbe.[5] Istražitelji su utvrdili da metak nije mogao da dođe sa srpskih položaja.[5]

Ubistvo Boška i Admire na Vrbanja mostu[uredi | uredi izvor]

Ubistvo momka i djevojke, Srbina Boška Brkića i Muslimanske Admire Ismić[5] (vidi i Romeo i Julija u Sarajevu), koji su 18. maja 1993. pokušali da pređu Miljacku preko Vrbanja mosta i odu na Grbavicu koja je tada bila u sastavu Srpskog Sarajeva, je događaj koji je putem medija obišao čitav svijet.[5] Mediji su za ovaj zločin optužili Srbe, dok je pripadnik Ševa Nedžad Herenda u svom iskazu priznao da su zločin počinile Ševe i optužili Srbe u propagandne svrhe.[5] Prema svjedočenju pripadnika AIDA (Muslimanska obavještajna služba) Edina Garaplije, koji je dao pred tužilaštvom u Sarajevu u aprilu 2002, Boška i Admiru je ubio pripadnik Ševa Nedžad Herenda koji je zamaskiran iz snajpera pucao sa zgrade Steleksa (diskoteka Elektrotehničkog fakulteta).[6] Edin Garaplija je u istoj izjavio izjavio da su Boško i Admira ubijeni jer su pokušali da pobjegnu na stranu Republike Srpske.[6]

Atentat na Sefera Halilovića[uredi | uredi izvor]

U atentatu na Sefera Halilovića 7. jula 1993. prilikom koga su ubijeni Halilovićeva supruga i njen brat, Ševe su postavile eksplozivnu napravu.[2] Prethodno su na mjesto zločina rasporedile parčad, da bi nakon samog aktiviranja eksplozivne naprave optužili Srbe za granatiranje koje se nije desilo.[2][5] Nedžad Herenda, jedan od tri počinilaca, je u iskazu na audio-snimku priznao da su lažno za ovaj zločin optužili Srbe.[2] Vještak Našet Muninagić je utvrdio da ne radi o srpskog granati, nego o postavljenoj eksplozivnoj napravi.[5]

Hapšenje Mušana Topalovića Cace[uredi | uredi izvor]

Ševe su snajperima dejstvovale tokom operacije „Trebević“ po pripadnicima Desete brdske brigade Armije Republike BiH, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco, i po pripadnicima policije Republike BiH koja je imala zadatak da uhapsi Topalovića[5] da bi izazvale sukob između pripadnika policije i Desete brdske brigade.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Balijagić: Izetbegovići nastojali da uklone dokaze”. Radio-televizija Republike Srpske. 14. 10. 2011. Pristupljeno 14. 10. 2011. 
  2. ^ a b v g d đ e „I Kemi i Bakiru je odgovaralo da Ugljen bude ubijen”. Nezavisni magazin DANI. 28. 9. 1998. Arhivirano iz originala 23. 05. 2012. g. Pristupljeno 14. 10. 2011. 
  3. ^ a b v „Balijagić: Bakir znao za terorisanje Srba i Muslimana”. Radio-televizija Vojvodine. 14. 10. 2011. Pristupljeno 14. 10. 2011. 
  4. ^ „Mušan Kovač pod istragom zbog ubistva vojnika JNA”. Press. 15. 9. 2011. Pristupljeno 14. 10. 2011. [mrtva veza]
  5. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj „Ekskluzivno: Edin Garaplija, bivši agent tajne policije AID, osuđen na trinaest godina robije i ključni svjedok o bošnjačkim zločinima: Ševe su vježbali snajperom ubijajući civile po Sarajevu” (na jeziku: hr). Slobodna Dalmacija. 12. 9. 2000. Pristupljeno 15. 10. 2011. 
  6. ^ a b „Zločini Ševa, Pečat, politički magazin (od 0,55 do 9,30 min)”. Radio-televizija Republike Srpske. 12. 4. 2012. Pristupljeno 13. 4. 2012. 

Izvori[uredi | uredi izvor]