Pređi na sadržaj

Šefika Fika Filipović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šefika Fika Filipović
Datum rođenja1929.
Mesto rođenjaMostar
Datum smrti2022.
Mesto smrtiBeogradSrbija

Šefika Fika Filipović (Mostar, 1929Beograd, 2022) bila je feministkinja, antiratna aktivistkinja i članica Žena u crnom.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Šefika Fika Filipović je rođena u Mostaru 1929. godine i 1955. se seli za Beograd i zapošljava kao zubna tehničarka. Ceo radni vek je provela u Domu zdravlja "Ivan Milutinović".[1]

Bila je članica Građanskog saveza Srbije 1992. godine i članica grupe "Živeti u Sarajevu". Kratko je bila u LDP-u koji je napustila jer joj se nisu dopali postupci stranačkog lidera Čedomira Jovanovića.

Iza sebe je ostavila ćerku Jelenu i unuku Hanu.

Aktivizam[uredi | uredi izvor]

Od 9. oktobra 1991. pa u narednih pet godina, godine Žene u crnom su svake srede odrganizovale nenasilne proteste protiv ratova u bivšoj Jugoslaviji[2]. Fika Filipović im se pridružila na ovim protestima 1994. godine i postala njihova članica.

Viđala sam ih na Trgu Republike, gledala ih onako iz prikrajka. Mislila sam: ko su ove žene koje tu stoje svake srijede? I ja sam dolazila svake srijede, ali nisam im se odmah priključila. Godine 1994. bilo je stajanje i kada sam ja vidjela sve te transparente o Bosni, u vezi sa Sarajevom, Mostarom, ja sam se odmah priključila ženama i nosila transparent "Mostarke niste same". Tako su mi tog momenta suze lile, dok sam držala taj transparent. Posle je sve išlo svojim tokom, išla sam da stojim svake srijede...

— Šefika Fika Filipović, Žene u crnom

Sa njima je išla u Sarajevo na proteste ali i širom bivše SFRJ gde god je bilo potrebno podići glas protiv nacionalizma i rata.

Fika je posećivala radionice na kojima je učila o feminizmu i antimilitarizmu i ta saznanja su učvrstila njena politička shvatanja i učinila je vatrenom borkinjom za istinu i protiv fašizma. U svojim stavovima nije popuštala pred pritiskom javnosti ali i prijatelja. Žene u crnom od početka svog antiratnog angažovanja trpe uvrede i napade i Fika je neustašivo stajala sa njima.[3]

Fika se protivila svakoj vrsti represije i borila se za zaštitu ljudskih i manjinskih prava. Bila na svim LGBT paradama i dobila je nadimak gay mama.[1]

Sećam se jedne parade, pre one kada je bilo tuče, ostavila me on (ćerka) na Slaviji i ja krenem, a policajac me pita: bako, gde si pošla? Ja mu kažem idem na paradu. On me gleda, kaže nemaš propusnicu. Kažem šta će mi. I onda je neko rekao da me puste i pustio me. Posle toga su nas iz SKC vraćali maricama kući.

— Šefika Fika Filipović, List "Danas" - "Za beli hleb i Danas je uvek moralo da bude"; 09.06.2017.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Za beli hleb i Danas je uvek moralo da bude - Društvo - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). 2017-06-09. Pristupljeno 2022-11-14. 
  2. ^ „"Republika" broj 150 - I dalje smo na ulicama Beograda”. www.yurope.com. Pristupljeno 2022-11-13. 
  3. ^ „Šefika Fika Filipović (1929.-2022.) - Žene u crnom”. zeneucrnom.org. Pristupljeno 2022-11-13.