Pređi na sadržaj

Školska pedagogija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Školska pedagogija je grana pedagogije koja se bavi teorijom škole kao specijalne vaspitno-obrazovne ustanove ili radne organizacije.

Predmet proučavanja školske pedagogije su bitna pitanja iz oblasti vaspitanja i obrazovanja u školi. Središnja pitanja bavljenja školske pedagogije su: struktura i realizacija nastavnih planova i programa, teorija škole kao specifične vaspitno-obrazovne ustanove ili radne organizacije, organizacija nastave(didaktičke teorije), proces vaspitanja i obrazovanja u školi(metodika vaspitnog rada), položaj najbitnijih faktora vaspitno-obrazovnog procesa u školi, interpersonalni odnosi u školi (pedagoška komunikologija), saradnja roditelja i škole, ulogu stručnih i rukovodnih organa; pitanje upravljanja i nadzora nad radom škole, ulogu i zadatke stučnih saradnika u školi; profesionalnu orijentaciju i usmeravanje, metodologija pedagoških istraživanja u školi, pa čak i povratnom vezom, tj. pitanjima planiranja kadrova i upisnom politikom.

Zadaci školske pedagogije proističu iz njenog predmeta. Nužno je napomenuti da se univerzalni, trajni i nepromenljivi zadaci školske pedagogije ne mogu utvrditi jer je ona živa i dinamična, otvorena za promene kao što je živ i dinamičan proces vaspitanja i obrazovanja.

Neki od zadataka koji su aktuelni u ovom društveno-istorijskom trenutku su:

  • da se bavi sistematskim proučavanjem nastanka i razvoja škole;
  • da proučava zakonitosti izgradnje i usavršavanja vaspitanja i obrazovanja;
  • da proučava i unapređuje interpersonalne odnose unutar nastavničkih, a posebno učeničkih kolektiva, organizacija, udruženja, grupa;
  • da proučava i unapređuje teoriju nastave sa ciljem unapređivanja obrazovne prakse;
  • da proučava i unapređuje odnose nastavnika i učenika, nastavnika i učeničkih roditelja, kao i ulogu roditelja u organizovanju i realizaciji školskog vaspitanja i obrazovanja;
  • da pokreće i aktuelizuje pitanja savremenih tokova pedagoške nauke (interkulturalne pedagogije, vaspitanja za mir i društveni progres, ekopedagogija, pedagogija slobodnog vremena i sl.).

Shvatanje školske pedagogije i predmeta njenog proučavanja moguće je samo u kontekstu opšte pedagogije kao nauke o obrazovanju i vaspitanju, utoliko pre što je nauka o obrazovanju i vaspitanju mlada (u poređenju, primera radi, sa filozofijom i medicinom). Svoju prvu afirmaciju doživela je u 19. veku a burno širenje tek 70-ih godina 20. veka. Školska pedagogija je u prvom redu povezana sa pedagoškim naukama, posebno sa didaktikom, opštom pedagogijom, komparativnom pedagogijom, istorijom pedagogije, metodologijom pedagoških istraživanja. Takođe ima i čvrstu povezanost sa psihologijom, sociologijom, filozofijom i logikom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]