Pređi na sadržaj

Šokačko pevačko društvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šokačko pevačko društvo
Datum osnivanja21. novembar 1888.
Tippevačko društvo
SedišteRekaš, Rumunija
PredsednikIvan Jankulov-Celan

Šokačko pevačko društvo je bilo udruženje koje su osnovali rekaški Šokci.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na podsticaj rekaških učitelja Julija Šimraka i Stipana Čilića i domaćeg rodoljuba Ivana Jankulova-Celana u Rekašu je 21. novembra 1888. osnovano Šokačko pevačko društvo, koje je imalo 44 člana osnivača. Privremeni predsednik društva je postao Ivan Pelić, a sekretar Stipan Čilić. Društvo je dibilo pravni status od austrougarskog Ministarstva unutrašnjih poslova 7. februara 1889. godine. Nakon što je odobren rad društva, za predsednika je izabran Ivan Jankulov-Celan, a za sekretara Stipan Čilić. Rekaški nemački učitelj Noker je bio horovođa društva. Društvo je u svom muškom horu, koji je jedini i postojao,[1] negovalo šokačku svetovnu i crkvenu pesmu, kao i pesme naroda sa kojima su u Rekašu i Banatu živeli Šokci. Društvo je imalo zapažen nastup na Temišvarskom sajmu održanom pre 1904. godine. Samostalnim koncertima i nastupima na raznim priredbama, kao i redovnim crkvenim pevanjem, šokački pevači su doprinosili muzičkoj i opštoj kulturi u Rekašu. Za vreme Prvog svetskog rata društvo je prestalo sa radom.

Zaslugom nekadašnjeg predsednika društva, Ivana Jankulova-Celana, kao i mladih šokačkih kulturnih radnika Joce i Đuke Ćosića, 3. septembra 1920. godine obnovljen je rad pevačkog društva. Svoj statut je društvo prilagodilo 3. septembra 1922. godine, a memorandum potpisuju predsednik Ivan Jankulov-Celan i sekretar Joca Ćosić. Sastav društva bio je: Ivan Jankulov-Celan - predsednik, Joca Ćosić - sekretar, Đuka Ćosić - potpredsednik, Albert Ćosić, Ivan Ćosić, Jakob Jankulov, Pavel Tomin - blagajnik, Joca Jankulov, Joca Ambruš, Ivan Jankulov, Matej Jankulov, Đuka Stanić, Pavel Buda, Đuka Pelić, Joca Pelić, Matej Jankulov, Matej Stanić, Đuka Katalinić, Joca Katin, Albert Pelić, Ivan Jankulov, Joca Veke mlinar, Matej Jankulov, Ivan Ambruš, Ivan Jankulov, Matej Lani - sveštenik, Joca Herceg, Mate Ambruš, Đuka Stanić, Đuka Stanić, Matej Stanić, Jakob Stanić, Đura Tomin, Đuka Ambruš, Ivan Jankulov, Jakob Jankulov, Matej Tomin, Ivan Katalinić, Ivan Pelić, Nikola Kružić, Ivan Stanić, Stjepan Vuković- učitelj, Đuka Katin, Jakob Pelić i Đuka Jankulov. Rekaški pevači su 14. aprila 1923. godine proslavili 35 godina od osnivanja društva, što im je svojim učešćem uveličalo Srpsko pevačko društvo „Sloga” iz Temišvara. Nakon što je veći deo Banata, zajedno sa Rekašem, pripojen Kraljevini Rumuniji 1919. godine, nastala je obaveza društva da svoj status ozakoni u novoj državi. Šokačko pevačko društvo sastavlja molbu 31. jula 1924. godine, a sudska rasprava održana je 25. oktobra 1924. godine. Društvo zastupa Đuka Ćosić sa punomoćjem, koje su 18. oktobra potpisali predsednik Ivan Jankulov-Celan i sekretar Joca Ćosić. Sud je pozitivno rešio molbu rekaških Šokaca i odobrio pravni status Društva rešenjem od 9. maja 1925. godine.[2]

Zastava društva na jednoj strani imala je natpis Temeš-Rekaško Šokačko Pevačko društvo, sa slikom Svetog Ivana Krstitelja. Na drugoj strani zasteave je bio natpis na mađarskom jeziku Temes-Rekasi Sokacz dalkör, ispod koga je bila slika Bogorodice. Obe slike su na tamnocrvenoj podlozi, a zastava se čuvala u rekaškoj crkvi.[3]

Probe su održavane dva-tri puta nedeljno, jedno vreme u zgradi šokačke škole. Nekadašnji član pevačkog društva, Mate Jankulov-Vencil je 1983. godine o društvu rekao:

Među aktivistima koji su delovali u pevačkom društvu su bili: kao horovođa učitelj Viktor Bonomi, kao predsednici Sigizmund Kardoš i sveštenik Ivan Kolesar, kao sekretari Julije Šimrak, Marko Katin, Andrija Jankulov. Nakon Drugog svetskog rata gude se tragovi rada Šokačkog pevačkog društva.[4]

Referemce[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Krpan 1990, str. 81.
  2. ^ „Šokačko pjevačko društvo u Rekašu”. Hrvatska grančica: 10. februar 2022. 
  3. ^ Krpan 1990, str. 82.
  4. ^ Krpan 1990, str. 83.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Krpan, Stjepan (1990). Hrvati u Rekašu kraj Temišvara. Zgreb.