Španski ples

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Španski ples se odnosi na skup svih plesova španskog porekla. Oni se razlikuju po regionima i predstavljaju najvažnije kulturne događaje svakog predela.

Koncept španskog plesa ili španskog baleta se razlikuje od klasičnog baleta i često se povezuje sa plesom flamenko, iako se ni sa njim ne identifikuje striktno.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pećinske slike španske geografije uključuju i prve plesne rituale, postajući deo španske kulture.[1]

Španski ples ili španski klasični ples ujedinjuje španski ples i balet, i uprkos istorijskim, političkim i ekonomskim neugodnostima, traje do danas[2]. Ipak, nije zvanično priznat, ali, sa druge strane, flamenko je najcenjeniji i najreprezentativniji ples.

O posebnom negovanju španskog plesa postoje svedočanstva kod autora klasičnog sveta i onih iz srednjeg veka. Rimljani su smatrali plesačice iz Kadisa najlepšim i najelegantnijim. Renesansa je ona koja je opet vratila popularne plesove, dajući im ton i mnogo puta ih odvodila u elegantne sale (fandango, ćarada, pasakalja[2], kontradansa). Tada se ispostavilo da su se vremenom izgubili ili pomešali jedni sa drugima, ipak, još uvek su bile primetne dve velike grupe: s jedne strane, plesovi ratničkih obreda ili obeležavanja velikih bitaka, veoma drevni (auresku, paloteo); i sa druge, plesni religiozni rituali najtipičniji i najtradicionalniji za srednji vek.

Regionalni plesovi[uredi | uredi izvor]

  • Auresku de onor je popularan ples iz Baskije. Ovaj ples se obično izvodi na posebnim događajima, kao što su venčanja, inauguracije, počasti i drugi javni događaji.[3]
  • Balj pla (na španskom, običan ples) je tradicionalan i rasprostranjen ples, posebno u Kataloniji, koji datira iz 17. veka. Pleše se u parovima i mekim i sporim pokretima. Podeljen je na tri koherentna dela: Komensament, Kaiguda, Ristol.[4]
  • Bolero je ples koji ima ternarni ritam, deli se na tri dela koji variraju tokom različitih interpretacija plesa. obično se izvodi uz gitaru i druge narodne instrumente.[5]
  • Ćotis je umetnost koja predstavlja muziku i ples poreklom iz Bohemije, koji je stigao na Iberijsko poluostrvo 1850. godine, kada se prvi put izveo u Kraljevskoj palati u Madridu. Pleše se kao par muškarca i žene. Do danas se ćotis smatra madridskim plesom, pošto se obično izvodi na festivalima San Isidro koji se održavaju u Madridu, prestonici Španije.
  • Ples kopalja Ruilobe je regionalan ples iz 16. veka koji se izvodi u opštini Ruiloba Kantabrija, koja se nalazi na severu Španije. Najčešće se izvodi na opštinskim svečanostima.
  • Dansa Prima je tipičan ples iz Asturije, igra se u krug, učesnici su ujedinjeni i drže se za ruke i mogu se uključiti u bilo kom trenutku.[6]
  • Baskijski plesovi su skup igara iz Baskije (Španije) i predstavljaju društveni događaj od velikog interesovanja turista i među stanovnicima ove autonomne zajednice.

Popularni španski plesovi[uredi | uredi izvor]

Drugi popularni španski plesovi, koji se smatraju narodnim igrama manje ili više rasprostranjenim po različitim oblastima teritorije (regionalni plesovi), su vito, hota, reha, baskijski plesovi, sardana, munjeira, paloteo, isa kanaria, itd.[7]

Posebno, neki od ovih tradicionalnih plesova se obično smatraju granama klasičnog španskog plesa, naročito bolero[8], fandango, seguidiljas, krotakologija ili umetnost sviranja kastanjeta ili bubnja, obično tokom plesa i zapateado.

Neka klasifikacija razlikuje regionalne plesove, koji uključuju drevne plesove kao što je fandango ili moderne plesove kao što su seviljane, ples flamenko, klasični španski ples ili škola bolera, neoklasični španski ples ili oživljavanje španskog plesa krajem 19. veka.[9]

Drugi oblici španskog plesa koji nisu povezani sa narodnom ili tradicijom flamenka su savremeni ples u Španiji (moderni ili savremeni ples), ples mladih u Španiji; ali to povremeno uključuje tradicionalne španske ili latinoameričke ritmove i balske plesove u Španiji, koncept koji obuhvata neke španske plesove (prilično novije - iz 19. veka), drugi latinoamerički plesovi i drugi evropski plesovi (polka, valcer itd.), brazilski (samba) ili američki (fokstrot, sving, rok itd.).

Plesna društva[uredi | uredi izvor]

Različita plesna društva su Španski balet Kube, koji je osnovala Alisija Alonso[10],​ Nacionalni balet Španije, koji je osnovao Antonio Gades, specijalizovan za španski ples i flamenko[10].14​ i Nacionalna plesna kompanija Španije koji je osnovao Viktor Ullate.15[11]

Španski ples u umetnosti[uredi | uredi izvor]

Kinematografska dela[uredi | uredi izvor]

Kinematografska dela kao što su El amor bruho ili Los Tarantos (1962), Fransiska Rovira Belete, El amor bruho ili Bodas de sangre, oba Karlosa Saure i Antonija Gadesa, itd.

Muzičke kompozicije[uredi | uredi izvor]

Plastična dela[uredi | uredi izvor]

Španski ples, skulptura Edgara Dega (oko 1885), sačuvana u Muzeju Aklenda (Čapel Hil, Severna Karolina, Sjedinjene Države).[16]

Poznati plesači[uredi | uredi izvor]

Plesači kao što su Antonio El Bailarin, Mimi Bernales, Mariema i Visente Eskudero, koji je takođe bio pisac rasprava, uspostavljajući Dekalog dobrog plesača.[17]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Espada, Rocío (1997). La danza española: su aprendizaje y conservación (na jeziku: španski). Lib Deportivas Esteban Sanz. ISBN 978-84-85977-65-9. 
  2. ^ a b „Ritmos Abajo”. web.archive.org. Arhivirano iz originala 16. 05. 2010. g. Pristupljeno 2024-03-14. 
  3. ^ „Aurresku, danza ceremonial y tradicional vasca”. Bizkaia Talent (na jeziku: španski). Pristupljeno 2024-03-14. 
  4. ^ „Ball pla”. Astelus (na jeziku: španski). Pristupljeno 2024-03-14. 
  5. ^ „Bolero”. Mucho Más Que Baile (na jeziku: španski). Pristupljeno 2024-03-14. 
  6. ^ „Danza Prima - EcuRed”. www.ecured.cu. Pristupljeno 2024-03-14. 
  7. ^ „Isas – Cultura Tradicional”. culturatradicionalgc.org. Pristupljeno 2024-03-14. 
  8. ^ La Danza Española: Escuela Bolera. Conocimiento Y Aprendizaje (na jeziku: španski). Librerías Deportivas Esteban Sanz. 2003. ISBN 978-84-85977-92-5. 
  9. ^ „Danza española - MSN Encarta”. web.archive.org. 2009-02-21. Arhivirano iz originala 21. 02. 2009. g. Pristupljeno 2024-03-14. 
  10. ^ a b Internet, Unidad Editorial. „La verdad sobre Fidel y Alicia”. www.elmundo.es (na jeziku: španski). Pristupljeno 2024-03-14. 
  11. ^ Paris, Carmen (1997). Diccionario biografico de la danza (na jeziku: španski). Lib Deportivas Esteban Sanz. ISBN 978-84-85977-62-8. 
  12. ^ Fanfare (na jeziku: engleski). J. Flegler. 1982. 
  13. ^ Antokoletz, Elliott (2014-03-14). A History of Twentieth-Century Music in a Theoretic-Analytical Context (na jeziku: engleski). Routledge. ISBN 978-1-135-03730-7. 
  14. ^ Granados, Enrique; Barrueco, Manuel. Four Spanish Dances, Op. 37 (na jeziku: engleski). Alfred Music Publishing. ISBN 978-1-4574-5523-0. 
  15. ^ a b Tosone, Jim (2015-11-18). Classical Guitarists: Conversations (na jeziku: engleski). McFarland. ISBN 978-0-7864-8242-9. 
  16. ^ a b Lorca, Federico Garcia. Teoria y juego del duende (na jeziku: španski). NoBooks Editorial. 
  17. ^ „El decálogo del baile flamenco, por Vicente Escudero”. lavozdigital (na jeziku: španski). 2011-02-28. Pristupljeno 2024-03-14. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Espada, Rocío (1997). La danza española: su aprendizaje y conservación. Plaza de Pontejos: Librerías Deportivas Esteban Sanz, S. L. p. 382. ISBN 84-85977-65-3.