ab ovo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Leda i labud, slika koja prikazuje Helenino neuobičajeno rođenje, Čezare da Sesto (oko 1506–1510.) po izgubljenoj slici Leonarda da Vinčija. Helena i Klitemnestra su prikazane kako izlaze iz jednog jajeta; Kastor i Polideuk iz drugog.

ab ovo (lat. ab ovo) — od jajeta;[1] od starih (dedovskih) vremena[2] ), po latinskoj poslovici ab ovo usque ad mala — „od jajeta do jabuka” ili, preneseno: „od početka do kraja (ručka).[1] Naširoko i nadugačko pričanje, „od Kulina bana”.[1] Suprotno, in medijas res (lat. in medias res).[1] [3]

Hvaleći Homera što svoju Ilijadu počinje usred zbivanja (in medijas res), a ne pripovješću o Ledinom jajetu iz kojeg je rođena Helena, Horacije podrazumijeva u Poslanicama (Epistolae II, 3) da radnja epskog dela već od početka treba da bude usmjerena ka raspletu. Ab ovo je i danas negativna kritička ocjena početka priče ili radnje, kojom se iskazuje da je ekspozicija razvučena i da sadrži pojedinosti koje su u dalekoj i nevažnoj vezi s radnjom.[1] [3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d RKT 1986, str. 1
  2. ^ Klajn & Šipka 2006, str. 1495
  3. ^ a b Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 1. ISBN 86-19-00635-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Klajn, Ivan; Šipka, Milan, ur. (2006). „abo ovo”. Veliki rečnik stranih reči i izraza. Novi Sad: Prometej. 
  • Rečnik književnih termina (Književnost). Beograd, Jugoslavija: Institut za književnost i umetnost u Beogradu. 1986. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]