Compitum Acili

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Compitum Acili je bilo malo svetilište lara u Rimu. Podignuto je 5. godine pre n. e.

Na važnim raskrsnicama ili krajevima glavnih ulica, koje su obično predstavljale granicu gradske četvrti (lat. vicus), Rimljani su gradili malo svetilište zvano compitum. U njemu su lari (lares compitales) poštovani kao zaštitna božanstva određenog mesta.

Iskopavanje[uredi | uredi izvor]

Prilikom arheološkog istraživanja prostora između carskih foruma i Koloseuma namenjenog za izgradnju puta Via dell’Impero, danas Via dei Fori Imperiali, 1932. godine, otkriveni su ostaci jednog takvog compitum-a severno od Hrama Venera i Rome. Malo svetilište sastojalo se od jedne male edikule sa dva stuba oko koje su se nalazili oltari. Antinio Marija Kolini objavio je 1933. prelimenarni izveštaj, u kojem nisu bili navedene dimenzije, crteži ili fotografije. Tek 30 godina kasnije podneo je dokumentaciju, koja je međutim otvorila mnoštvo pitanja. Zbog nedostatka dimenzija i malog razmera objavljenih planova arhitekte iskopavanja Guljelma Gatija nije ispunjavala kriterijume. Novom analizom dokumentacije iskopavanja, koju su 80-ih i 90-ih godina 20. veka izvršili Monik Donden-Per i Đanluka Skingo, poboljšano je znanje o rezultatima iskopavanja.

Edikula[uredi | uredi izvor]

Oltar[uredi | uredi izvor]

Tokom desetogodišnje reforme regiona magistri vikusa Compitum Acili podigli su jedan mermerni oltar, čiji ostaci su pronađeni prilikom iskopavanja 1932. Spreda je ukrašen hrastovim, a sa strane lovorovim vencem. Nosi sledeći natpis:

mag(istri) vici comp(iti) / Acili anni X[ // ] M(arcus) An[t]onius L(ucius) Venuleiu[s] / [3]rionis Felix Turanni l(ibertus) Bucci[o]

Podigli su ga, dakle, magistri desete godine posle reforme, tj. 3/4. pre n. e. u znak sećanja na ovaj događaj novu organizaciju.

Vicus[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Fabio Giorgio Cavallero: Edicola compitalia degli Acili. In: Andrea Carandini (Hrsg.): La Roma di Augusto in 100 monumenti. De Agostini, Novara 2014, S. 240–242.
  • Antonio Maria Colini: Scoperte tra il Foro della Pace e l’anfiteatro. In: Bullettino della Commissione Archeologica Comunale di Roma. Band 62, 1933, S. 79–87.
  • Antonio Maria Colini: Compitum Acili. In: Bullettino della Commissione Archeologica Comunale di Roma. Band 78, 1961-62, S. 147–157.
  • Monique Dondin-Payre: Topographie et propagande gentilice: Le Compitum Acilium et l’origine des Acilii Glabriones. In: L’Urbs. Espace urbain et histoire. Ier siècle av. J.C. - IIIe siècle ap. J.C. Actes du colloque international, Rome, 8 - 12 mai 1985 (= Collection de l'Ecole française de Rome. Band 98). École française de Rome, Rom 1987, S. 87–109 (Online).
  • Henner von Hesberg: Das Compitum Acili. In: Mathias Hofter (Hrsg.): Kaiser Augustus und die verlorene Republik. Eine Ausstellung im Martin-Gropius-Bau, Berlin, 7. Juni – 14. August 1988. von Zabern, Mainz 1988, S. 398–400.
  • John Bert Lott: Regions and Neighbourhoods. In: Paul Erdkamp: The Cambridge Companion to Ancient Rome. Cambridge University Press, Cambridg/New York 2013, S. 169–188 hier: S. 184–187.
  • Giuseppina Pisani Sartorio: Compitum Acilium. In: Eva Margareta Steinby (Hrsg.): Lexicon Topographicum Urbis Romae. Band 1. Quasar, Rom 1993, S. 314 f.
  • Anna Maria Tamassia: Iscrizioni del Compitum Acili. In: Bullettino della Commissione Archeologica Comunale di Roma. Band 78, 1961-62, S. 158–163.
  • Alexander G. Thein: Aequimelium. In: Elisha Ann Dumser (Hrsg.): Mapping Augustan Rome (= Journal of Roman Archaeology. Supplement 50). Portsmouth 2002, S. 421 (Online).