Corona de lágrimas

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Corona de lágrimas
Corona de lágrimas
Orig. nazivCorona de lágrimas
Prep. i kaoCrown of tears
Žanrdrama
Formattelenovela
ScenarioManuel Konesko Norijega
Hesus Kalsada
Džaneli E. Li
RežijaPedro Tores
Bernardo Nahera
Narsiso Kolunga
Huan Karlos Munoz
Alehandro Gamboa
UlogeViktorija Rufo
Maribel Guardija
Ernesto Laguardija
Alehandro Nones
Hose Marija Tore
Mane de la Para
Adrijana Louvijer
Afrika Savala
Muzička tema"Corona de lagrimas" - Cristrian Castro
Završna temaJesse y Joy y Mario Domm - Llorar
Zemlja Meksiko
Jezikšpanski
Broj epizoda112
Vreme trajanja~45 minuta
Produkcija
Izvršni producentHose Alberto Kastro
Pomoćni producentErnesto Ernandez
Fausto Sainz
Direktor
fotografije
Ernesto Esteva
Marili del Pino
ProdukcijaTelevisa
DistribucijaTelevisa Internacional
Emitovanje
Prvo
prikazano na
Canal de las estrellas
Premijerno
prikazivanje
24. septembar 2012. — 24. februar 2013.
PrethodnikUn refugio para el amor
NaslednikCorazón indomable
Zvanični veb-sajt
Profil na IMDb-ju

Corona de lágrimas (srp. Круна од суза) meksička je telenovela, produkcijske kuće Televisa, snimana tokom 2012. i 2013.[1]

Sinopsis[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Kada Refuhio i njena tri sina - Patrisio, Edmundo i Ignasio bivaju izbačeni iz svog doma, igrom sudbine dolaze u meksičku prestonicu, gde započinju novi život.

Prolazi osamnaest godina i porodica je stacionirana u malom stanu. Refuhio ima skroman posao i iako je muče problemi sa vidom, ne haje za svoje zdravlje, ne bi li zadovoljila potrebe svojih sinova. Patrisio studa pravo i sanja o lagodnoj budućnosti; Edmundu odlično idu studije medicine, iako je neodgovoran, dok je Ignasio završio samo srednju školu i radi u mehaničarskoj radionici, jer pomaže mami da plati troškove domaćinstva i studije za braću.

Patrisio se upušta u vezu sa Lusero, ćerkom Hulijete, žene koja je njega i njegovu porodicu primila kada su došli u grad. Međutim, raskida sa Lusero kada upozna Olgu, čije ga bogatstvo zaslepljuje i dovodi do toga da se stidi svoje porodice, laže o svom poreklu i što je najgore - odrekne se majke. Olga polako shvata da je dečko laže, zbog čega ga špijunira i otkriva da živi veoma skromno. Međutim, on smišlja novu laž - govori joj da je Refuhio njegova dadilja koju mora da čuva jer ima mentalnih problema, a devojka je oduševljena njegovom humanošću. Kasnije, Edmundo počinje da se udvara Lusero, čime nesvesno povređuje Ignasija, koji je tajno zaljubljen u nju. Istovremeno, Refuhio se uzaludno trudi da dokaže Patrisiju da nikad neće biti srećan sa Olgom.

Olga traži od svog oca, advokata Romula Ansire, da zaposli Patrisija u svojoj kancelariji. Umoran od hirovitih kćerkinih zahteva, on to i čini, a mladi par uskoro objavljuje veridbu. Patrisio se potpuno udaljava od majke i braće, a kada Refuhio pokuša da se približi Olgi ne bi li povratila sinovljevu naklonost, jedino na šta nailazi su poniženja. Nešto kasnije, Patrisio saznaje da nije sin Edmundovog i Ignasiovog oca, pa optužuje majku da je bila neverna i zahteva od nje da mu se više ne približava.

Refuhio zbog toga pada u tešku depresiju, zbog koje ne samo da gubi posao, već se njeno zdravstveno stanje još više pogoršava. Ni Edmundo ni Ignasio ne mogu da je uteše, ali odlučni su da joj pomognu da krene napred - Edmundo traži način da lako zaradi novac putem ilegalnog posla, dok se Ignasio zadužuje. Edmundo ubrzo završava u zatvoru, a situacija postaje ozbiljnija kada Ignasio pita Patrisija da bude njegov zakonski zastupnik, a on to odbije.

Sa druge strane, bračni život Olge i Patrisija prava je katastrofa, luksuzni svet u kome je najstariji Refuhijin sin živeo se ruši.

Patrisio saznaje pravu istinu o svom poreklu i naporima koje je Refuhio ulagala da ga izvede na pravi put, uprkos svim nedaćama. Životni neuspesi ubili su aroganciju u njemu, pa moli majku za oproštaj i pristaje da pred zakonom brani svog brata, želeći da povrati porodičnu harmoniju...

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Refuhio Ćavero (Viktorija Rufo) - Požrtvovana majka koja postaje zver kada je u pitanju odbrana svoje dece. Ima veoma posebnu naklonost prema svom najstarijem sinu Patrisiju, koji joj je bio jedina podrška kada je bila suočena sa prezirom supruga.
  • Patrisio Ćavero (Alehandro Nones) - Inteligentan, šarmantan i dobar student, ali preterano teži ka savršenstvu, koja je ubrzo postala mržnja prema siromaštvu. Studira pravo i sanja o svetloj budućnosti za sebe, bez obzira na sve.
  • Edmundo Ćavero (Hose Marija Tore) - Veseo, inteligentan i živahan momak, koji će ako nešto zamisli to i uraditi. Studira medicinu, a uprkos tome što ima znanja i kao student je veoma dobar, hirovit je i agresivan, što ga dovodi do zanemarivanja studija pa se upušta u prljave poslove.
  • Ignasio „Naćo“ Ćavero (Mane de la Para) - Najmlađi Refuhijin sin i najbliži joj po karakteru, nesebičan i veran. Tvrdoglav, pametan, jednostavan i usmeren u svoje predrasude, Ignasio je od majke nasledio plemenito srce i sposobnost da brani svoje voljene. Radi kao mehaničar u radionici, kako bi pomogao svojoj majci oko porodičnih troškova. Njegova glavna slabost je nedostatak kulture i edukovanosti.
  • Olga Ansira (Adrijana Luvijer) - Bogata i hirovita devojka, temperamentna, živahna i opsesivna. Romulova i Mersedesina ćerka jedinica. Njen otac nikada nije imao vremena za nju, pa čak je pokušava izbegavati. Njena majka je, međutim, voli i oseća krivicu za njen temperament. Jeste sebična i ohola, ali se ne može smatrati negativkom, jer je ipak žrtva okolnosti u kojima je odrasla.
  • Lusero Vaskez (Afrika Savala) - Lepa, pomalo naivna i nežna devojka. Ćerka jedinica, Refuhijine dobre prijateljice Hulije. Kao dete živela je sa Refuhijinom decom, koji su kod njih stanovali nekoliko meseci, nakon toga je svaka porodica imala svoj dom u različitim zgradama. Od detinjstva je zaljubljena u Patrisija, i ne zamišlja svoju budućnost pored nikog drugog.
  • Flor Eskutia (Marta Hulija) - Prepredena Romulova ljubavnica, lepa, obrazovana i okrutna žena. Vlasnica je muzeja.

Glumačka postava[uredi | uredi izvor]

Glavne uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac: Uloga:
Viktorija Rufo Refuhio Ćavero
Alehandro Nones Patrisio Ćavero
Hose Marija Tore Edmundo Ćavero
Mane de la Para Ignasio „Naćo“ Ćavero

Sporedne uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac: Uloga:
Maribel Guardija Hulijeta Vaskez
Ernesto Lagvardija Romulo
Adrijana Luvijer Olga Ansila
Afrika Savala Lusero Vaskez
Marta Hulija Flor Eskutia
Aksel Riko Paulino „El Polo“
Lola Merino Mersedes Ansira
Erika Garsija Magdalena Rios
Ulises de la Tore Agustin Galindo
Kasandra Sančes Navaro Konsuelo Ćelito Duran
Arturo Karmona Apolinar Pantoha
Marilus Bermudes Kasandra
Fabiola Gvahardo Norma
Maurisio Garsija Muela Raul
Amairani Natalija Nunjez
Havijer Ruan don Islas Rakena
Huan Karlos Kasasola Benhamin Agilar
Ilitija Mansanilja Sandra Servantes
Elizabet Gundini Aurora Servantes
Rosana San Huan Karolina
Alehandro Avila Baldomero
Huan Pelaez Eliseo

Verzije[uredi | uredi izvor]

Kruna od suza prvi put je snimljena u produkciji Televise 1965. godine, kada ju je producirao Valentin Pimstejn, a naslovne uloge imali su Prudensija Grifel, Enrike del Kastiljo, Horhe Lavat, Raul Meras, Evita Munjos, Pilar Sen i Aurora Alvarado.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene i reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zvanična stranica serije”. Arhivirano iz originala 09. 07. 2013. g. Pristupljeno 25. 09. 2012.