Pređi na sadržaj

Dvoelektronski atom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U atomskoj fizici, dvoelektronski atom ili jon sličan helijumu je kvantno mehanički sistem koji se sastoji od jednog jezgra sa naelektrisanjem od Ze i samo dva elektrona. Ovo je prvi slučaj sistema sa više elektrona gde Paulijev princip isključenja igra centralnu ulogu. To je primer problema sa tri tela.

Z=1: H vodonični anjon
Z=2: He atom helijuma
Z=3: Li+ litijumski jon
Z=4: Be2+ berilijumski jon
Z=5: B3+ borni jon

Šrodingerova jednačina

[uredi | uredi izvor]

Šredingerova jednačina za bilo koji sistem sa dva elektrona, kao što je neutralni atom helijuma (He, Z = 2), negativni jon vodonika (H, Z = 1), ili pozitivni litijumski jon (Li+, Z = 3) je:[1] Za rigoroznije matematičko izvođenje Šredingerove jednačine pogledajte takođe.[1]

gde je r1 položaj jednog elektrona (r1 = |r1| je njegova magnituda), r2 je položaj drugog elektrona (r2 = |r2| je magnituda), r12 = |r12| je veličina razmaka između njih data sa

μ je redukovana masa elektrona u odnosu na dva tela do jezgra mase M

i Z je atomski broj za element (ne kvantni broj).

Unakrsni član dva Laplasijana

je poznat kao polarizacioni član mase, koji nastaje usled kretanja atomskih jezgara. Talasna funkcija je funkcija položaja dva elektrona:

Za ovu jednačinu ne postoji rešenje zatvorenog oblika.

Spektar

[uredi | uredi izvor]

Optički spektar dvoelektronskog atoma ima dva sistema linija. Para sistem pojedinačnih linija i orto sistem tripleta (blisko raspoređena grupa od tri linije). Nivoi energije u atomu za pojedinačne linije su označeni sa 1S0 1P1 1D2 1F3 itd, a za triplete, neki nivoi energije su podeljeni: 3S1 3P2 3P1 3P0 3D3 3D2 3D1 3F4 3F3 3F2.[2] Zemnoalkalni elementi i živa takođe imaju spektre sa sličnim karakteristikama, zbog dva spoljašnja valentna elektrona.[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ а б Physics of Atoms and Molecules, B.H. Bransden, C.J.Joachain, Longman, 1983, ISBN 0-582-44401-2
  2. ^ а б Herzberg, Gerhard; J W T Spinks (1944). Atomic Spectra and Atomic Structure (2nd изд.). New York: Dover Publications. стр. 75.