Komutativni dijagram

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Komutativni dijagram koji se koristi u dokazu pet lema.

U matematici, i posebno u teoriji kategorija, komutativni dijagram je takav dijagram da svi usmereni putevi u dijagramu sa istim početnim i krajnjim tačkama vode do istog rezultata.[1] Komutativni dijagrami igraju ulogu u teoriji kategorija ekvivalentnu ulozi jednačina u algebri.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Komutativni dijagram je obično sastoji od tri dela:

  • objekti (takođe poznati kao temena)
  • morfizmi (takođe poznati kao strelice ili ivice)
  • putevi ili kompoziti

Simboli strelica[uredi | uredi izvor]

U algebarskim tekstovima, tip morfizma može da bude obeležen upotrebom različitih strelica:

  • Monomorfizam (injektivni homomorfizam) može da bude obeležen sa .[3]
  • Epimorfizam (surjektivni homomorfizam) može da bude obeležen sa .
  • Izomorfizam (bijektivni homomorfizam) može da bude obeležen sa .
  • Isprekidana strelica tipično predstavlja tvrdnju da označeni morfizam postoji (šta god da ostatak dijagrama sadrži); strelica može opciono da bude obeležena kao .
    • Ako je morfizam adiciono jedinstven, onda isprekidana linija može da bude obeležena sa ili .

Ove konvencije su obično dovoljne, tako da tekst uglavnom ne objašnjava značenje različitih tipova strelica.

Provera komutativnosti[uredi | uredi izvor]

Kommutativnost ima smisla za poligon bilo kog konačnog broja strana (uključujući samo 1 ili 2), a dijagram je komutativan ako je svaki poligonalni potdijagram komutativan. Treba imati na umu da dijagram može biti nekomutativan, tj. sastav različitih putanja u dijagramu možda neće dati isti rezultat.

Primeri[uredi | uredi izvor]

U levom dijagramu, koji izražava prvu teoremu izomorfizma, komutativnost trougla znači da je . U desnom dijagramu komutativnost kvadrata znači .

Da bi dijagram ispod bio komutativan, moraju biti zadovoljene tri jednakosti:

Ovde, pošto prva jednakost sledi iz zadnje dve, dovoljno je pokazati da su (2) i (3) istinite da bi dijagram bio komutativan. Međutim, pošto jednakost (3) generalno ne proizilazi iz druge dve, u opštem slučaju nije dovoljno imati samo jednakosti (1) i (2) da bi se pokazalo da je dijagram komutativan.

Praćenje dijagrama[uredi | uredi izvor]

Praćenje dijagrama (koja se takođe naziva dijagramskom pretragom) je metoda matematičkog dokaza koja se naročito koristi u homološkoj algebri, gde se uspostavlja svojstvo nekog morfizma pronalazeći elemente komutativnog dijagrama.[4] Dokaz pomoću dijagrama obično uključuje formalnu upotrebu svojstava dijagrama, kao što su injektivne ili surjektivne mape, ili tačne sekvence.[5] Konstruiše se silogizam za koji je grafički prikaz dijagrama samo vizuelno pomagalo. Iz toga sledi da se vrši „pretraga” elemenata na dijagramu, sve dok se ne konstruiše ili potvrdi željeni element ili rezultat.

Primeri dokaza pomoću dijagramskog praćenja uključuju one koji se obično daju za pet lema, zmijsku lemu, zig-zag lemu, i devet lema.

U višoj teoriji kategorija[uredi | uredi izvor]

U višoj teoriji kategorija, ne razmatraju se samo objekti i strelice, već strelice između strelica, strelice između strelica koje su između strelica, i tako dalje ad infinitum. Na primer, kategorija malih kategorija Mačka je prirodno 2-kategorija, sa funkorima kao njenim strelicama, i prirodnim transformacijama kao strelicama između funktora. U tom okruženju, komutativni dijagrami mogu takođe da sadrže i ove više strelice, koje su često prikazuju u sledećem stilu: . Na primer, sledeći (pomalo trivijalni) dijagram prikazuje dve kategorije C i D, zajedno sa dva funktora F, G : CD i prirodnom transformacijom α : FG:

Postoje dve vrste kompozicija u 2-kategoriji (koje se nazivaju vertikalna kompozicija i horizontalna kompozicija), a mogu se prikazati i pomoću dijagrama spajanja (pgledajte na primer definiciju 2-kategorije).

Dijagrami kao funktori[uredi | uredi izvor]

Komutativni dijagram u kategoriji C može se tumačiti kao funktor iz indeksne kategorije J do C; ovaj funktor se naziva dijagram.

Formalnije, komutativni dijagram je vizualizacija dijagrama indeksiranog po parcijalno uređenoj kategoriji. Takav dijagram obično uključuje:

  • čvor za svaki objekt iz indeksne kategorije,
  • strelicu za generisanje skupa morfizama (izostavljajući mape identiteta i morfizme koji se mogu izraziti kao kompozicije),
  • komutativnost dijagrama (jednakost različitih kompozicija mapa između dva objekta), što odgovara jedinstvenosti mape između dva objekta u parcijalno uređenoj kategoriji.

Nasuprot tome, dati komutativni dijagram definiše parcijalno uređenu kategoriju, gde su:

  • objekti čvorovi,
  • postoji morfizam između bilo koja dva objekta ako i samo ako postoji (usmereni) put između čvorova,
  • sa odnosom da je ovaj morfizam jedinstven (bilo koji sastav mapa je definisan njegovom domenom i ciljem: ovo je aksiom komutativnosti).

Međutim, nije svaki dijagram komutativan (pojam dijagrama strogo generalizuje komutativni dijagram). Jednostavan primer je dijagram jednog objekta sa endomorfizmom (), ili sa dve paralelne strelice (, to jest, , što se ponekad naziva i slobodno treperenje), kao što se koristi u definiciji ekvilajzera, ne mora da bude komutativan. Dalje, dijagrami mogu biti zbrkani ili se može desiti da ih je nemoguće nacrtati, kada je broj objekata ili morfizama velik (ili čak beskonačan).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Weisstein, Eric W. „Commutative Diagram”. mathworld.wolfram.com (на језику: енглески). Приступљено 25. 11. 2019. 
  2. ^ Barr & Wells (2002, Section 1.7))
  3. ^ „Maths - Category Theory - Arrow - Martin Baker”. www.euclideanspace.com. Приступљено 25. 11. 2019. 
  4. ^ „The Definitive Glossary of Higher Mathematical Jargon — Chasing”. Math Vault (на језику: енглески). 1. 8. 2019. Приступљено 25. 11. 2019. 
  5. ^ Weisstein, Eric W. „Diagram Chasing”. mathworld.wolfram.com (на језику: енглески). Приступљено 25. 11. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]