Pređi na sadržaj

Magna Charta Universitatum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Velika povelja univerziteta
Magna Charta Universitatum
TipDokument
IzrađenJanuar 1988.
Potpisan18. septembar 1988.
Prvobitni
potpisnici
Univerzitet u Bolonji i Evropska rektorska konferencija
PotpisniciViše od 899 univerziteta iz više od 88 zemalja
GarantiAkademske slobode i institucionalna autonomija

Magna Charta Universitatum (srp. Velika povelja univerziteta) jeste kratak dokument od dve stranice potpisan u italijanskom gradu Bolonji 1988. godine. On eksplicitno definiše ključne principe koji podupiru postojanje univerziteta kao što su akademske slobode i institucionalna autonomija.[1][2] Dokument su potpisale visokoškolske ustanove u cilju prepoznavanja i veličanja univerzitetske tradicije, kao i podsticanja saradnje među evropskim univerzitetima.[3] Dokument treba da posluži kao univerzalna inspiracija i kao takav otvoren je za sve univerzitet širom sveta, a ne samo one koje se nalaze u Evropi.[3]

Povelju su ustanovili Univerzitet u Bolonji i Evropska rektorska konferencija (sadašnja EUA) tokom 1988. godine kako bi obeležili 900. rođendan Bolonjskog univerziteta. Imala je 388 potpisnika,[3][4] a 2018. godine potpisalo ju je 899 univerziteta iz 88 zemalja.[5]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Magna Charta Universitatum Europaeum je zvanično potpisalo 388 rektora univerziteta 18. septembra 1988 godine na Pjaci Mađore u Bolonji u znak godišnjice od devet stoleća Bolonjskog univerziteta.[6] Konačni tekst dokumenta je izrađen januara 1988. godine u Barseloni.[7]

Observatory Magna Charta Universitatum je ustanovljena 1998. godine, a pokrenuta je 2000. g. Organizovala je prvu konvenciju godinu dana po pokretanju.[7] Sedamdeset i tri univerziteta su je odmah potpisale 18. septembra 2018 čime je ukupan broj bio 889, a 13 je dodato sledeće godine.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Magna karta. Bolonja. 1988. Arhivirano iz originala 02. 07. 2022. g. Pristupljeno 23. 02. 2022. 
  2. ^ Lee Adendorff (30. 9. 2021). „Is the Magna Charta Universitatum still relevant?”. University World News. Pristupljeno 3. 2. 2022. 
  3. ^ a b v „Read the Magna Charta Universitatum”. Observatory Magna Charta Universitum. Arhivirano iz originala 23. 02. 2022. g. Pristupljeno 17. 8. 2019. 
  4. ^ Stefan Collini (24. 4. 2018). „In UK universities there is a daily erosion of integrity”. The Guardian. 
  5. ^ „Signatory Universities”. Observatory Magna Charta Universitum. Pristupljeno 17. 8. 2019. 
  6. ^ a b „Report of the Secretary General”. Observatory Magna Charta Universitatum. septembar 2018. Arhivirano iz originala 23. 02. 2022. g. Pristupljeno 23. 02. 2022. 
  7. ^ a b „History”. Observatory Magna Charta Universitatum. Pristupljeno 17. 8. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]