R-4
Vektor R4 | |
---|---|
Vrsta | Jurušna puška |
Poreklo | Južnoafrička Republika |
Upotreba | |
Upotreba u | Južnoafrička Republika, Srbija, Haiti |
Bojno delovanje | Južnoafrički granični rat, građanski rat na Haitiju |
Proizvodnja | |
Proizvođač | Lyttleton Engineering Works, danas Denel Land Systems |
Varijante | R4, R5, R6, LM4, LM5, LM6 |
Specifikacije | |
Masa | 4,3 kg |
Dužina | 740 mm |
Dužina cevi | 550 mm |
Kalibar | 5,56 x 45 NATO mm |
Vrsta operacije | pozajmica barutnih gasova |
Način dejstva | jedinačno/automatski |
Brzina paljbe | 600 do 750 met/min |
Brzina zrna | 980 m/s |
Maks. ef. domet | 300 - 500 m |
Magacin | 35 i 50 metaka |
Nišan | mehanički, pozadi: diopterski, preklopni, napred: fiksni |
Vektor R4 (Vektor R4) je južnoafrička jurišna puška razvijena 1980. za vojsku Južne Afrike kao zamena za pušku R1, koja je bila varijanta puške ФН ФАЛ. R4 se prvi put koristila početkom 1980-ih, i delimično je zasnovana na izraelskoj pušci IMI Galil, koja je zasnovana na finskoj pušci Rk 62, a koja je derivat AK-47.
Razvoj[uredi | uredi izvor]
Južna Afrika je dugo, zbog aparthejda, bila pod međunarodnim sankcijama, a jedna od zemalja koja te sankcije nije poštovala bio je Izrael. Posebno izražena je bila njihova saradnja na planu vojne industrije koja je počela najpre na razvoju nuklearnog arsenala da bi se zatim proširila i na razvoj pešadijskog naoružanja otkupom licence za proizvodnju jurišne puške "IMI Galil ARM“.
Ubrzo je južnoafrička firma Lyttleton Engineering Works razvila jurišnu pušku, po ugledu na izraelsku, ali sa značajnim izmenama.
Ova puška, nazvana R-4 danas je standardno pešadijsko naoružanje vojske Južnoafričke Republike.
Opis i karakteristike[uredi | uredi izvor]
R-4 je lepo oblikovana puška, spolja veoma nalik na Galil, sa sklopivim skeletoidnim kundakom, nožicama i plastičnim crnim potkundakom. Nema drvenih delova a cela je izrađena u crnoj boji. Dobro je izbalansirana i lepo leži u ruci.
Jedan od najlepših delova je kundak, koji je, kao i potkundak, izrađen od najlona, ojačanog staklenim vlaknima. Kundak se na svoje mesto utvrđuje preko dva zuba koji ulaze jedan u drugi susrećući se kosim delovima, pri čemu, zbog njihove zakošenosti, potpuno nestaje svaki zazor. Zbog ovakvog kundaka, čije je rešenje u potpunosti preuzeto sa izraelske varijante, oružje besprekorno leži i lako se kontroliše prilikom paljbe. Ujedno, lako se sklapa za transport jednostavnim guranjem nadole i u stranu.
Umesto čeličnih cevi, Južnoafrikanci su odabrali staklo-plastiku, s obzirom na klimatske uslove na jugu Afrike, čime su rešili problem držanja usijanog oružja u rukama. Iz istih razloga, od ovog materijala su izrađeni i okviri i rukohvat ove puške, kao i ostali delovi koji dolaze u kontakt sa rukama, dok je sama puška od korozije zaštićena debelim slojem specijalnog molibdenskog pečenog vlakna. Ovo se u praksi, pokazalo veoma korisnim i za naše podneblje jer je i po velikom mrazu pušku bilo lako i ugodno držati u nezaštićenim rukama, što ne bi bio slučaj da je bio u pitanju čelik.
Način dejstva[uredi | uredi izvor]
Predviđena su dva načina dejstva: jedinični i rafalni, a poluga preklopnika kočnice nalazi se sa obe strane oružja pa je poluautomatski i automatski režim moguće odabrati bilo povlačenjem poluge sa desne strane iza ručice zatvarača, bilo pomeranjem palca ruke koja drži rukohvat puške (sa leve strane).
Zadnji nišan je opremljen diopterskim otvorom sa dve pločice čijim se preklapanjem vrši i izbor nišanske daljine 3 ili 6, odnosno trista ili šeststo metara.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Westwood, David (2005). Rifles: An Illustrated History of Their Impact. ABC-CLIO. ISBN 978-1-85109-401-1.
- Walter, John (2006). Rifles of the World. Krause Publications. ISBN 978-0-89689-241-5.[mrtva veza]
- Woźniak, Ryszard. Encyklopedia najnowszej broni palnej - tom 4 R-Z. Bellona. (2002). str. 9–10.
- Walter, John (2006). Rifles of the World. Krause Publications. ISBN 978-0-89689-241-5.[mrtva veza]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- http://www.army.mil.za/equipment/weaponsystems/infantry/R4_R5%20Assault_Rifles.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. januar 2019)