Stare decisis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stare decisis (od latinske izreke Stare decisis et non quieta movere[1] što u pravnom kontekstu znači pridržavati se već donetih odluka i ne otvarati rešena pitanja) je naziv za pravni princip prema kome su sudije obavezne da poštuju precedente uspostavnjene ranijim presudama.

Ovaj princip se može podeliti na dva dela. Prvi je pravilo da presuda višeg suda predstavlja obavezujući precedent koji niži sud ne može da promeni (vertikalna primena). Drugi je princip, prema kome sud ne bi trebalo da ukida vlastite precedente, osim ukoliko za to ne postoji jak razlog (horizontalna primena). Drugi princip je savetodavne prirode, te ga sudovi mogu zanemariti, što ponekad i čine.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Adeleye, Gabriel et al. World Dictionary of Foreign Expressions: a Resource for Readers and Writers, str. 371 (1999)
  2. ^ Kmiec, Keenan. The Origin and Current Meanings of "Judicial Activism", California Law Review (2004)