UDP (protokol)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

UDP (engl. User Datagram Protocol) je jednostavan protokol koji obezbeđuje osnovne funkcije transportnog sloja OSI modela. Definisao ga je Dejvid Patrik Rid 1980. godine, opisan je u RFC dokumentu pod brojem 768.

Usluge sa konekcijom i bez nje[uredi | uredi izvor]

Programi na krajnjim sistemima koriste usluge Interneta za međusobno slanje poruka, a sastavni delovi Interneta obezbeđuju sredstava za njihov transport. TCP/IP mreža obezbeđuje dve vrste usluga aplikacijama krajnjih sistema, a to su:

  • usluge sa konekcijom i
  • usluge bez konekcije.

Usluga bez konekcije[uredi | uredi izvor]

Kod usluge bez konekcije ne postoji procedura sinhronizacije, kada jedna strana aplikacija želi da pošalje paket drugoj strani program za slanje paketa to i učini. Budući da nema procedure sinhronizacije, dobija se na brzini, ali se gubi na pouzdanosti, nema kontrole toka ni zagušenja. Internetska usluga bez konekcije.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

UDP se koristi za razmenu paketa poruka („datagrama“) između računara. Za razliku od protokola TCP, ovaj protokol ne podrazumeva stalnu vezu nego se paketi „bacaju“ odredišnom računaru, bez održavanja veze i provere grešaka. Na taj način, ovaj protokol ne garantuje isporuku paketa niti isti redosled isporuke paketa kao pri slanju. Zbog ovih osobina UDP protokol je brz i koristi se za aplikacije kojima je važna brzina a prispeće paketa i održavanje redosleda nije od velike važnosti, koristi ga veliki broj aplikacija, naročito multimedijalne aplikacije poput internet telefonije i video konferencije. Koriste ga protokoli RTP, VoIP, DNS, serveri za računarske igre itd.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Umrežavanje računara od vrha ka dnu sa internetom u fokusu, Kurose-Ros, RAF-Cet, 2005.