Vicia grandiflora
Žuta grahorica (lat. Vicia grandiflora) je zeljasta biljka iz familije leptirnjača (lat. Fabaceae). Naziv roda Vicia u prevodu znači ''грахорица'', a pridev grandiflora u prevodu znači ''великоцветна'' po čemu se ova biljka i karakteristično prepoznaje.[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
| Vicia grandiflora | |
|---|---|
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Kladus: | Rosids |
| Red: | Fabales |
| Porodica: | Fabaceae |
| Potporodica: | Faboideae |
| Rod: | Vicia |
| Vrsta: | V. grandiflora
|
| Binomno ime | |
| Vicia grandiflora | |
Jednogodišnja ili prizemljujuća višegodišnja biljka. Izdanak je pokriven maljama ili može biti potpuno go, svetlo-zelene boje. Stabljika je pri osnovi razggranata, visine od 30 do 60 centimetara, poluuspravljena. Na listovima se nalazi 2/3 do 7 pari tankih listića, koji su po obliku veoma raznovrsni. Pored listova na stabljici se nalaze i slabe, uglavnom razgranate rašljike, koje su i karakteristične za familiju kojoj vrsta pripada. Listići na donjem lišću su obrnuto jajaste do obrnuto srcaste forme, uglavnom ispod 1 centimetar dužine, na vrhu često duboko urezani s malobrojnim bočnim nervima. Listići na gornjem lišću su obrnuto jajaste do linearne forme, dugački 1 do 3 centimetra i široki od 2 do 8 milimetara, na vrhu zaobljeni, pravo presečeni ili urezani s kratkim šiljkom i s oko 12 bočnih nerava. Zalisci su mali, dugi od 3.5 do 4 milimetra, gornji jajasti i celog oboda, dok su donji polukopljasti s malom nektarijom u donjem delu i nazubljeni. U pazuhu samih listova nalaze se uglavnom po 2 cveta, dužine od 2.5 do 3/3.5 centimetara. Cvetna drška je dugačka od 2 do 8 milimetara, a cvetovi u odnosu na stabljiku štrče. Čašica je valjkastog oblika, čašična cev je dugačka od 7 do 8 milimetara. Čašični zupci su pravo, lancetasto šilasti, vidno kraći od čašične cevi. Krunica bledožuta, specifično građena iz 3 dela: zastavica (vexillum), krilca (alae) i čunić (carina). Krilca i vrh čunića su ljubičaste do zelenkaste boje; zastavica je dugačka do 2 centimetra i isto toliko široka, pri vrhu blago urezana, gola. Krilca su dvostruko duža od čašice i duža od čunića. Stubić je s unutrašnje strane go, dok je sa spoljašnje strane prekriven dlakama. Plod je mahuna linearno-pljosnate forme, dužine 3.5 do 5 centimetara i širine od 6 do 8 milimetara. Dok su nezrele prekrivene su dlakama, a kad sazru su gole, crne i sa slabo izraženom mrežastom nervaturom. Seme je okruglo, spljošteno, dugačko od 3 do 3.5 milimetara, mrke boje s crnim pegama; pupak je linearan i obuhvata 2/3 do 3/5 obima semena. Cveta u periodu od aprila/maja do juna.[2] Čest način oprašivanja je i ornitofilija, ali nema konkretnih dokaza da je seme nakon toga i dalje održivo.[3] Pored ornitofilije zastupljena je i entomofilija, a oprašivači su insekti iz rodova Apis, Eucera, Anthophora, Andrena, Halictus.[4]
Stanište[uredi | uredi izvor]
Ova vrsta je tipičan predstavnik livadskih ekosistema, sreće se u usevima, na ivici šuma, na zapuštenim površinama, pored puteva. Zapažena je u mnogim biljnim zajednicama, kao npr. u asocijacijama Festucetum vallesiacae, Poa angustifolia, Achillea collina, Quercetum confertae cerris serbicum,Quercetum montanum i dr.[5]
Opšte rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Ova vrsta je prisutna u regionu Jugoistočne Evrope, u predelu Kavkaza, Male Azije i Irana. Zastupljena je u svim državama nekadašnje Jugoslavije i predstavlja Centralno-istočnosubmediteransko-orijentalno-zapadnopontsko-panonski florni elemenat.[6]
Varijabilnost vrste[uredi | uredi izvor]
- Vicia grandiflora var. biebersteniana - listići na lišću 10 do 12 puta duži no što su široki, linearni. Zastavica i čunić su uglavnom ljubičasti ili zelenkasti, ređe potpuno žuti
- Vicia grandiflora var. grandiflora - listići na lišću su samo 1 do 3 puta duži no što su široki, obrnuto srcaste do obrnuto jajaste forme, na vrhu mogu, ali ne moraju biti duboko urezani
- Vicia grandiflora var. kitaibeliana - listići na lišću su 3 do 5 puta duži no što su široki, obrnuto jajaste do obrnuto srcaste forme; gornji listići linearni do izduženo linearni s klinastom osnovom. Krunica svetložute boje. Leđa zastavice i vrh čunića većinom ljubičasti ili zelenkasti, ređe žućkasti[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Brown, R.W (1956). Composition of Scientific Words. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press.
- ^ Josifović, Mladen (1974). Flora SR Srbije. Srpka akademija nauka i umetnosti. str. 343—344.
- ^ Miller, J.H & K.V (2005). Forest plants of the Southeast and their wildlife uses. Athens, Georgia: The University of Georgia Press.
- ^ Grozdanic, S. (1970). Flower visits of insects to some species of Vicia (Leguminosae). Journal Zbornik Matice Srpske. str. 83—90.
- ^ Josifović, Mladen (1974). Flora SR Srbije. Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 343.
- ^ Josifović, Mladen (1974). Flora SR Srbije. Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 343.
- ^ Josifović, Mladen (1974). Flora SR Srbije. Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 343—344.