Pređi na sadržaj

Katarina Sijenska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveta Katarina Sijenska
Sveta Katarina Sijenska
Lični podaci
Datum rođenja(1347-03-25)25. mart 1347.
Mesto rođenjaSijena, Italija
Datum smrti29. april 1380.(1380-04-29) (33 god.)
Mesto smrtiRim, Italija
Svetovni podaci
Poštuje se uKatolička crkva, Anglikanska zajednica, Luteranizam
Kanonizacija1461. godina, Rim od strane Papa Pije II
Praznik29. april
Zaštitnikod vatre, bolesti tela, Pensilvanije, SAD, Evrope, bolesti, italije, pobačaja, seksualnog iskušenja, bolesti, medicinskih sestara

Sveta Katarina Sijenska (Sijena, Italija, 25. marta 1347. - Rim, 29. aprila 1380) dominikanska sestra. Roditelji su joj bili Đakomo Beninkasa, bojadisar odeće, a majka se zvala Lapa.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Katarinu je još kao malo dete neobično, privlačila crkva i sve što se u njoj zbiva. Već sa šest godina života imala svoje prvo viđenje. Kad je Katarini bilo petnaest godina zadesila ju je vrlo velika bol. Umrla joj je najdraža sestra Bonaventura. To ju je toliko potreslo, da je odlučila prekinuti sa svetom te se pridružiti dominikanskim trećoredicama, kojih je u Sijeni bilo stotinak. Majka Lapa se tome vrlo protivila jer joj je već bila našla verenika. Katarina je bila vrlo odlučna devojka pa je svoju odluku o izboru zvanja sprovela u delo. U devetnaestoj godini života, Katarina je u mističnom zanosu doživela svoju veridbu s Hristom postavši tako Njegova zaručnica. U jednom joj je viđenju Isus naložio da se posveti apostolatu. Deset poslednjih godina života provešće na putovanjima. Borila se za politiku pomirenja među gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu u Crkvi. Godine 1374. harala je po Italiji kuga i Katarina se dade na dvorbu jadnih bolesnika. Mnogima je svojom molitvom vratila natrag željeno zdravlje, a njen je hrabri primer podstakao i druge da pomažu bolesnicima. Ona je svima ulivala pouzdanje.

Nalazeći se 1. aprila 1375. u crkvi sv. Katarine u Pizi, a primivši svetu pričest, zadobi pet rana na rukama, nogama i prsima. Katarina je 18. juna 1376. s dvadesetoricom svojih sledbenika pošla u Avinjon k papi Grguru XI da ga moralno prisili na povratak u Rim. Već pre susreta s njime poslala mu je nekoliko vrlo energičnih pisama u kojima vapi za duhovnom obnovom Crkve i za povratkom pape u sedište njegove biskupije. Katarina se s papom sastala tek u septembru 1376. Papa ju je poslušao i vratio se u Rim i tako se dokončalo sedamdesetogodišnje avinjonsko ropstvo papa. Bila je savetnica papama Grguru XI i Urbanu VI.

Katarina je u svom rodnom gradu osnovala manastir 1377. u kojem je retko boravila, jer je gotovo stalno bila na putovanju. Kratko pred smrt doživela još jednu veliku bol: to je zapadni raskol, koji će potrajati 40 godina. To će je slomiti i ona 29. aprila 1380. umire u Rimu. Poslednje su joj reči bili zazivi Hristovoj krvi: "Sangue, sangue!"- Krv, krv!

Papa Pavle VI proglasio ju je 1970. godine naučiteljicom Crkve, a papa Jovan Pavle II 1999. godine zaštitnicom Evrope. Slavi se 29. aprila.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]