Radiofarmaceutik

С Википедије, слободне енциклопедије

Radiofarmaceutik je radionuklid koji se, u obliku pogodnom za aplikaciju ljudima koristi u dijagnostičkoj nuklearnoj medicini kao obeleživači a u terapijskoj kao ozračivač. Njihova primena je u stalnom razvoju i važna je za kliničku praksu. U dijagnostici neprikosnoven je nekoliko decenija 99mTc. Odlične fizičke osobine, dobar kvalitet, niska cena i laka dostupnost učinila je korišćenje 99Mo/99mTc generatora, da ovaj radionuklid postane praktično nezamenjiv.[1]

Princip primene radiofarmaceutika u terapiji zasniva se na selektivnoj depoziciji doza jonizujućeg zračenja u tkivima tumora ili organa koji se ovim sredstvom tretiraju. U 21. Veku nuklearna medicina za terapiju koristi radionuklide koji emituju beta čestice ili istovremeno beta čestice i gama fotone. Dok je prmena alfa emitera je još uvek u različitim fazama ispitivanja. Osnovne medicinske oblasti primene radioaktivnih lekova su onkologija, endokrinologija i reumatologija a u novije vreme i kardiologija.[2]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ J. Vučina, «Radionuklidni 99/tehnecijum-99m: Status Tehnecijum-99m generator na bazi molibdena-99 visoke specifične radioaktivnosti, Proizvodnja, kontrola i vidovi primene, ur. J. Vučina, Institut za nuklearne nauke «Vinča», Beograd, pp.23-50 (2003).
  2. ^ J. Vučina J., R. Han, Primena radionuklida u terapiji, Medicinski pregled, 2001, LIV 245-250.

Literatura[уреди | уреди извор]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).