Корисник:Emilija100sic/песак

С Википедије, слободне енциклопедије


Brige o privatnosti u vezi s Fejsbukom[уреди | уреди извор]

Logo Fejsbuka

Kompanija Meta, (ranije poznata kao Fejsbuk) suočila se sa brojnim problemima privatnosti. Briga o privatnosti na društvenoj mreži nije počela odskoro. Korisnici su postavljali pitanja o svojim ličnim podacima od prvog dana, tačnije od momenta kada su pre mnogo godina otvarali svoje Fejsbuk profile, povezivali se s bliskim i manje bliskim ljudima, delili informacije o ljubavnom i porodičnom životu i kačili fotografije koje su bile lako dostupne svima. Danas korisnici sami biraju ko može da vidi svaki od postova koje objave na svom zidu i većina ljudi bira da postovi ostanu privatni, tj. među prijateljima, dok osobe za koje ne žele da ih pronađu mogu ih blokirati. Fejsbuk neprestano podseća korisnika da proveri svoju privatnost i podešavanja u vezi s privatnošću iznova se menjaju i unapređuju. Međutim, to je samo aspekt privatnosti u odnosu na druge korisnike mreže, šta je sa aspektom koji sakuplja mnogo više podataka o korisnicima i čini ih dostupnim kompanijama? Izmene i poboljšanja u zaštiti uglavnom su nastajali kao posledica nezadovoljstva korisnika, a Fejsbuk je potom menjao nivoe privatnosti, ali uglavnom u odnosu na druge korisnike, ne i oglašivače. Sve napade na Fejsbuk u vezi s privatnošću korisnika predstavnici ove društvene mreže uglavnom su branili tako što su objašnjavali da se ovi podaci koriste za marketing, što svakodnevno vidimo na delu. Čuva se sve što korisnik lajkuje, podeli i prokomentariše, a pre godinu dana uveden je i tzv. Fejsbuk piksel koji sakuplja informacije o posetiocima svih sajtova koji su ovaj kod instalirali. Na osnovu tih podataka kompanije imaju mogućnost plasmana oglasa koji bi tog korisnika mogli interesovati. Za marketing ovo je donelo neverovatnu revoluciju u industriji.[1]

Politika o podacima[уреди | уреди извор]

Vrste prikupljanih podataka[уреди | уреди извор]

Stvari koje korisnici rade[уреди | уреди извор]
  • Informacije i sadržaj koji korisnici navode: Da bi korisnici mogli da koriste Meta proizvode, kompanija mora da obrađuje informacije o njima. Vrste podataka koje prikupljaju zavise od toga kako se koriste proizvodi kompanije. Sav sadržaj, obaveštenja i informacije koje se navode dok korisnik radi sa Meta proizvodima se prikupljaju, uključujući sadržaj prilikom registrovanja za nalog, pravljenja ili deljenja sadržaja, kao i slanja poruka ili komunikacije sa drugim korisnicima. To može da uključuje informacije u sadržaju ili o sadržaju koji korisnici pružaju, kao što su lokacija fotografije ili datum pravljenja datoteke. Sistemi automatski obrađuju sadržaj i obaveštenja koje korisnici daju da bi analizirali kontekst i šta je u njima sadržano. Informacije kao što su rasno ili etničko poreklo, filozofska uverenja, politički stavovi mogu da podležu posebnim zaštitama prema zakonima zemlje korisnika.
  • Mreže i veze: Prikupljaju se informacije o ljudima, nalozima, heštegovima, grupama i stranicama s kojima su korisnici povezani i način na koji ostvarujete interakciju s njima npr. o osobama s kojima najviše komunicira korisnik ili grupe čiji je član. Takođe se prikupljaju kontakt podaci ako korisnik izaberete da ih doda, sinhronizuje ili uveze sa nekog uređaja (kao što je imenik ili evidencija poziva ili istorija evidencije poruka).
  • Korišćenje proizvoda: Prikupljaju se informacije o tome kako se koristite proizvodi, kao što su vrste sadržaja koji korisnici gledaju ili kojima se bave; funkcije koje koriste; aktivnosti koje preduzimaju; osobe ili nalozi s kojima komuniciraju; i vreme, učestalost i trajanje aktivnosti.
  • Informacije o transakcijama obavljenim u okviru proizvoda: Ako se proizvodi koriste za kupovinu ili druge finansijske transakcije (npr. kad se vrši kupovina u igri ili se daje donacija), prikupljaju se informacije o toj kupovini ili transakciji. To uključuje podatke o plaćanju, kao što su broj kreditne ili debitne kartice i druge informacije o kartici; druge informacije o nalogu i proveri identiteta; i detalji o naplati, isporuci i kontaktu.
  • Stvari koje drugi rade i informacije koje navode o vama: Takođe kompanija prima i analizira sadržaj, obaveštenja i informacije koje druge osobe navode kada koriste proizvode kompanije. To može da obuhvata informacije o vama, kao na primer kada drugi dele ili komentarišu fotografiju na kojoj ste vi, šalju vam poruku ili dodaju, sinhronizuju ili uvoze vaše kontakt podatke.
Informacije o uređaju[уреди | уреди извор]

Kompanija prikuplja informacije iz i o računarima, telefonima, povezanim televizorima i drugim uređajima povezanim preko interneta, koje korisnici koristite radi integracije sa proizvodima kompanije i sjedinjuju ove informacije putem različitih uređaja.

Informacije koje kompanija dobija iz ovih uređaja:

  • Atribute uređaja: informacije kao što su operativni sistem, hardver i verzije softvera, nivo baterije, jačina signala, dostupan prostor za skladištenje, tip pregledača, nazive i vrste aplikacija i datoteka i dodatne komponente.
  • Operacije na uređaju: informacije o operacijama i ponašanju na uređaju, kao na primer da li je neki prozor stavljen u prvi plan ili u pozadinu, kao i o kretanju miša (što može da pomogne u razlikovanju ljudi od botova).
  • Identifikatore: jedinstvene identifikatore, ID uređaja i druge identifikatore, kao što su oni iz igara, aplikacija ili naloga koje koristite, kao i ID uređaja za porodicu aplikacija (ili druge identifikatore jedinstvene za proizvode kompanije Meta povezane s istim uređajem ili nalogom).
  • Signale na uređaju: Blutut signale i informacije o obližnjim Vaj-faj tačkama pristupa, odašiljačima i tornjevima za mobilnu telefoniju.
  • Podatke o podešavanjima uređaja: informacije koje korisnik dozvoli da kompanija prima preko uključenih podešavanja uređaja, kao što je pristup GPS lokaciji, kameri i fotografijama.
  • Mrežu i veze: informacije kao što su naziv mobilnog operatera ili internet provajdera korisnika, jezik, vremenska zona, broj mobilnog telefona, IP adresa, brzina veze i, u nekim slučajevima, informacije o drugim uređajima koji se nalaze na mreži korisnika ili u njenoj blizini.

Način korišćenja podataka[уреди | уреди извор]

Obezbeđivanje, personalizovanje i unapređivanje proizvoda.

Informacije koje kompanija poseduje koristi da isporuči proizvode, uključujući personalizovanje funkcija i sadržaja (uključujući reklame, Novosti na Fejsbuku, Instagram fid, Instagram priče korisnika) i davanje predloga (kao što su grupe ili događaji za koje korisnik može biti zainteresovani ili teme koje možda želi da prati) u okviru proizvoda i van njih. Da bi kreirali personalizovane proizvode koji su jedinstveni i relevantni za korisnika, koriste njihove veze, podešavanja, interesovanja i aktivnosti na osnovu podataka koje prikupljaju i saznaju od samih korisnika i drugih (uključujući podatke sa posebnim zaštitama koje su izabrali da navedu); način na koji korisnici koriste i komuniciraju sa proizvodima; i ljude, mesta ili stvari sa kojima je korisnik povezan i za koje su zainteresovani u okviru proizvoda kompanije i van njih. Kompanija povezujemo informacije o aktivnostima korisnika u okviru različitih proizvoda kompanije Meta i uređaja da bi obezbedili prilagođeni i dosledni doživljaj u svim proizvodima kompanije Meta koje korisnici upotrebljavaju, gde god da ih koriste. Na primer, mogu da predlože da se korisnik pridruži nekoj grupi na Fejsbuku koja uključuje ljude koje prate na Instagramu ili s kojima komuniciraju preko Mesendžera. Takođe mogu da automatski popunjavaju informacije potrebne za registraciju (kao što je broj telefona) iz jednog proizvoda kompanije Meta kada se korisnici registruju za nalog u nekom drugom proizvodu. Koriste se i informacije koje se odnose na lokaciju – kao što su trenutna lokacija, gde živi, mesta na koja voli da ide i kompanije i ljudi u blizini korisnika – da bi obezbedili, personalizovali i unapredili proizvode. Informacije koje poseduju kompanija koristi da bi razvili, testirali i unapredili proizvode, uključujući sprovođenje anketa i rešavanjem problema vezano za nove proizvode i funkcije. Takođe, informacije koje poseduju o korisnicima koriste, uključujući informacije o interesovanjima, aktivnostima i vezama, da bi izabrali i personalizovali reklame, ponude i drugi sponzorisani sadržaj koji prikazuju.

Obezbeđivanje merenja, analitike i drugih poslovnih usluga.

Informacije koje poseduju koriste da bi pomogli oglašivačima i drugim partnerima da izmere delotvornost i distribuciju svojih reklama i usluga i razumeju vrste osoba koje koriste njihove usluge i kako ljudi komuniciraju sa njihovim veb lokacijama, aplikacijama i uslugama.

Promovisanje bezbednosti, integriteta i sigurnosti.

Informacije koje poseduju koriste da bi verifikovali naloge i aktivnost, sprečili nepoželjno ponašanje, otkrili i sprečili nepoželjan sadržaj i druga loša iskustva, održali integritet proizvoda i promovisali bezbednost i sigurnost u okviru Meta proizvoda i van njih. Na primer, podatke koje imaju koriste da bi istražili sumnjivu aktivnost ili kršenja uslova i politika ili da bi otkrili kada je nekom potrebna pomoć.

Komunikacija sa korisnicima.

Informacije koje poseduju koriste da bi korisnicima slali marketinška saopštenja, komunicirali sa korisnicima o proizvodima i obaveštavali korisnike o politikama i uslovima korišćenja.

Istraživanje i inovacija za dobrobit društva.

Informacije koje poseduju koriste da bi sproveli i podržali istraživanje i inovacije na teme opšte dobrobiti društva, tehnološkog napretka, javnog interesa, zdravlja i dobrobiti. Na primer, informacije koje imaju o obrascima migracije tokom kriza analiziraju da bi podržali napore humanitarne pomoći.

Način podele podataka[уреди | уреди извор]

Deljenje u okviru proizvoda kompanije[уреди | уреди извор]
  • Ljudi i nalozi s kojima korisnik deli sadržaj i komunicira: Kada korisnik deli sadržaj i komunicira pomoću proizvoda kompanije Meta, sami korisnici biraju publiku koja će videti to što dele. Na primer, prilikom objavljivanja na Fejsbuk korisnik bira publiku koja će videti objavu, kao što je grupa, svi prijatelji korisnika, javnost ili prilagođena grupa ljudi. Slično tome, kada koriste Mesendžer ili Instagram za komunikaciju sa ljudima ili kompanijama, ti ljudi i kompanije mogu da vide sadržaj koji korisnik šalje. Mreža može da vidi i aktivnosti koje je korisnik preduzeo u okviru proizvoda kompanije, uključujući vezu sa reklamama i sponzorisanim sadržajem. Javne informacije može da vidi svako, u okviru proizvoda kompanije ili van njih, čak i ako nemaju nalog. To uključuje korisničko ime; informacije u javnom profilu na Fejsbuku; i sadržaj koji korisnik deli na Fejsbuk stranici. Javne informacije mogu da se vide, može da im se pristupa, mogu da se ponovo dele ili preuzimaju kroz usluge treće strane kao što su mašine za pretragu, API i medijumi van mreže poput aplikacija, veb lokacija i drugih usluga koje se integrišu s proizvodima kompanije.
  • Sadržaj koji drugi dele ili ponovo dele o vama: U okviru proizvoda kompanije Meta, korisnici mogu da dele informacije o drugim korisnicima. Na primer, kada korisnik podeli neku objavu ili pošalje poruku određenim prijateljima ili nalozima, oni mogu da preuzimaju, prave snimke ekrana ili ponovo dele taj sadržaj s drugima širom proizvoda ili van njih, lično ili u okviru nekog virtuelnog iskustva. Takođe, ljudi mogu da dele fotografije drugih korisnika u okviru priče, da ih pomenu ili označe na lokaciji u objavi ili da dele informacije o korisnicima u svojim objavama ili porukama.
  • Informacije o statusu aktivnosti ili prisustvu u okviru proizvoda kompanije: Korisnici mogu da vide signale koji ih obaveštavaju da li su drugi korisnici aktivni ili kada su poslednji put koristili proizvode.
Deljenje sa spoljnim partnerima[уреди | уреди извор]

Kompanija sarađuje sa spoljnim partnerima koji im pomažu da poboljšaju njihove proizvode. Kompanija nameće stroga ograničenja o tome kako njihovi partneri mogu da koriste i otkrivaju podatke koje im daju. Kompanija obezbeđuje ukupnu statistiku i uvide koji pomažu ljudima i kompanijama da razumeju kako ljudi komuniciraju sa njihovim objavama, oglasima, Fejsbuk stranicama, video zapisima i drugim sadržajem u okviru Meta proizvoda i van njih. Oglašivačima nude izveštaje o vrsti osoba koje pregledaju njihove reklame i kakav je učinak njihovih reklama, ali ne dele identifikujuće informacije (informacije kao što su ime ili adresa e-pošte korisnika koje se mogu koristiti za kontakt ili kojima mogu biti identifikovani) osim ako kompanija ne dobije dozvolu za to. Kada se korisnik pretplati na dobijanje premijum sadržaja ili kupi nešto od prodavca u okviru proizvoda kompanije, autor sadržaja ili prodavac može da dobije javne informacije i druge informacije korisnika, kao i informacije potrebne za obavljanje transakcije, uključujući detalje za isporuku i kontakt. Takođe kompanija daje informacije i sadržaj partnerima u istraživanju i akademskoj zajednici da bi sproveli istraživanje kojim se promovišu stipendije i inovacije koje podržavaju poslovanje ili misiju i unapređuju otkrića i inovacije na teme opšte dobrobiti društva, tehnološkog napretka, javnog interesa, zdravlja i dobrobiti. Informacije dele sa organima za sprovođenje zakona ili kao odgovor na pravne zahteve.[2]

Zaštita lozinki[уреди | уреди извор]

U skladu sa najboljim bezbednosnim praksama, Meta maskira lozinke ljudi kada kreiraju nalog tako da niko u kompaniji ne može da ih vidi. U smislu bezbednosti, „heširaju” i „sole” lozinke, uključujući korišćenje funkcije koja se zove „šifrovanje”, kao i kriptografskog ključa koji im omogućava da nepovratno zamene stvarnu lozinku korisnika nasumičnim skupom znakova. Ovom tehnikom se može potvrditi da se osoba prijavljuje sa tačnom lozinkom, a da zapravo ne mora da čuva lozinku u običnom tekstu.

Pošto ljudi mogu da dele, ponovo koriste ili da im lozinke budu ukradene, kompanija je izgradila bezbednosne mere kako bi zaštitila naloge ljudi:

  •    Koriste različite signale za otkrivanje sumnjivih aktivnosti. Na primer, čak i ako je lozinka ispravno uneta, tretiraće je drugačije ako otkriju da se unosi sa neprepoznatog uređaja ili sa neobične lokacije. Kada kompanija vidi sumnjiv pokušaj prijavljivanja, postaviće dodatno pitanje za verifikaciju da bi se dokazalo da je ta osoba pravi vlasnik naloga.
  •    Ljudi se takođe mogu prijaviti da primaju upozorenja o neprepoznatim prijavama.
  •    Poznavajući da neki ljudi ponovo koriste lozinke na različitim uslugama, kompanija pažljivo prati najave kršenja podataka od drugih organizacija i javno objavljene baze podataka ukradenih akreditiva. Meta proverava da li se kombinacije ukradene e-pošte i lozinke podudaraju sa istim akreditivima koji se koriste na Fejsbuku. Ako se pronađe podudaranje, obavestiće korisnika sledeći put kada se prijavi i uputiće korisnika kroz promenu lozinke.

Obezbeđivanje naloga[уреди | уреди извор]

Iako nijedna lozinka nije bila izložena eksterno i do danas nisu pronađeni nikakvi dokazi o zloupotrebi, evo nekoliko koraka koje korisnici mogu preduzeti da bi zaštitili svoj nalog:

  •    Korisnik može da promeni svoju lozinku u podešavanjima na Fejsbuku i Instagramu. Izbegavati ponovnu upotrebu lozinki na različitim uslugama.
  •    Jake i složene lozinke za sve naloge. Aplikacije za upravljanje lozinkama mogu pomoći.
  •    Korisnik treba da razmisli o omogućavanju bezbednosnog ključa ili dvofaktorske autentifikacije da bi zaštitili svoj Fejsbuk nalog pomoću kodova iz aplikacije za autentifikaciju treće strane. Kada se prijavljuje sa svojom lozinkom, tražiće se bezbednosni kod ili će se dodirnuti bezbednosni ključ korisnika.[3]

Nezaštićene lozinke[уреди | уреди извор]

Fejsbuk je ostavio stotine miliona lozinki nezaštićenim. Kompanija priznaje da je pogrešila i kaže da nema dokaza o zloupotrebi – ali rizik je bio ogroman. Takođe, kompanija je priznala da je greškom uskladišteno „stotine miliona“ lozinki u otvorenom tekstu, nezaštićene bilo kakvom enkripcijom.[4]

Prisluškivanje razgovora[уреди | уреди извор]

Možda je jedna od najrasprostranjenijih dugogodišnjih teorija zavere da pametni telefoni stalno prisluškuje privatne razgovore. Skoro svako je u nekom trenutku osetio jezivu sinhronizaciju prikazivanja oglasa na svom Meta nalogu koji tačno odgovara nedavnom razgovoru. To je svakako uznemirujuće, a najjednostavnije objašnjenje je direktan nadzor. Meta kompanija bi mogla da prisluškuje privatne razgovore sa prijateljima, hvata ključne reči, a zatim servira prilagođene reklame, oni su porekli da se ovo dešava. Problem je u tome što, osim anegdotskih slučajeva, niko nikada nije uspeo da pronađe jasne dokaze da se to zaista dešava. Kompanija za mobilnu sajber-bezbednost nedavno je sprovela seriju eksperimenata koji ponovo dokazuju da pametni telefon ne slušaju stalno privatne razgovore. Kompanija za mobilnu sajber-bezbednost je krenula da testira teoriju o „slušanju telefona“, rekavši da su njeni klijenti stalno zabrinuti zbog ovog problema. Eksperiment je bio prilično jednostavan. Telefoni se postave u sobu, a zatim se puste audio petlja oglasa za hranu za kućne ljubimce 30 minuta dnevno, tokom tri dana. Eksperiment je imao dva glavna cilja. Prvo, brojne aplikacije su skenirane nakon eksperimenta kako bi se utvrdilo da li su se oglasi za hranu za kućne ljubimce iznenada pojavili u bilo kom strimu. Drugo, i možda još važnije, uređaji su pažljivo ispitani kako bi se pratila potrošnja podataka, potrošnja baterije i pozadinska aktivnost. Rezultati verovatno nikoga neće iznenaditi. Nijedna reklama za hranu za kućne ljubimce nije se pojavila ni u jednoj aplikaciji nakon testa. Što je još značajnije, praktično nije bilo razlike u potrošnji podataka, upotrebi baterije. Ova činjenica je važna, jer ako bi aplikacija pristupala mikrofonu i slala audio na server u oblaku na analizu, postojali bi primetni tragovi potrošnje podataka. Neki se suprotstavljaju tom argumentu sugerišući da Meta može jednostavno da skenira audio za ključne reči koje dolaze u mikrofon. To znači da ne bi trebalo stalno da strimuje otvoreni audio kanal sa mikrofona korisnika. Ali se takođe odbija ta ideja sugerišući da Fejsbuk ne samo da ima milione ciljanih ključnih reči za oglase koje bi trebalo da prati, već bi i opterećenje na CPU telefona korisnika bilo odmah primetno, i opet, skoro nemoguće sakriti.

Početkom 2017. Jingjing Ren, student doktorskih studija na Univerzitetu Northeastern, i Elleen Pan, studentkinja osnovnih studija, osmislili su studiju kako bi istražile samo pitanje da li telefoni slušaju razgovore, a da korisnici to ne znaju. Istraživačima je vrlo brzo postalo jasno da se mikrofoni telefona ne aktiviraju tajno, ali je takođe postalo jasno da se dešavaju brojne druge uznemirujuće stvari. U jednom slučaju, aplikacija je snimila video aktivnosti na ekranu i poslala te informacije trećoj strani. I utvrđeno je da brojne aplikacije to aktivno rade, praveći snimke ekrana i šaljući ih izvorima trećih strana. Dakle, telefoni možda ne slušaju razgovore, ali imaju kapacitet da prate ljude na mnogo drugih načina. I upravo ova ogromna gomila podataka za praćenje je način na koji kompanije poput Meta kompanije mogu da serviraju ciljane oglase koji povremeno izgledaju zastrašujuće tačni. Podaci koji se stalno prikupljaju mogu razbiti pomoću algoritma kako bi se u suštini predvidelo o čemu korisnik i njegovi prijatelji razgovaraju i da bi se prikazao oglas koji je savršeno prilagođen trenutnim potrebama korisnika. Ovi algoritmi Fejsbuk oglasa nisu ni približno savršeni (često se prikazuju oglasi koji su potpuno irelevantni za interesovanja korisnika).[5]

Softver za prepoznavanje lica[уреди | уреди извор]

Softver DeepFace, kada uporedi dve različite fotografije lica iste osobe, može da potvrdi podudaranje sa 97,25% tačnosti. Ljudi, koji su izvršili isti test verifikacije na istom skupu fotografija, postigli su nešto više od 97,53%. Razno osvetljenje između dve fotografije ne utiče na DeepFace, a fotografije iz čudnih uglova se automatski transformišu (koristeći 3D model „prosečnog“ lica koje gleda u budućnost) tako da se sva poređenja obavljaju sa standardizovanom fotografijom. Softver DeepFace podržan je naprednom neuronskom mrežom dubokog učenja. Neuronska mreža je deo softvera koji simulira (veoma osnovnu) aproksimaciju rada pravih neurona. Duboko učenje je jedna od mnogih metoda izvođenja mašinskog učenja; u osnovi, posmatra ogroman broj podataka (na primer, ljudska lica) i pokušava da razvije apstrakciju visokog nivoa (ljudskog lica) tražeći obrasce koji se ponavljaju (obrazi, obrve, itd.). Kompanija Meta pokušava da ukaže da verifikacija (poklapanje dve slike istog lica) nije isto što i prepoznavanje (gledanje nove fotografije i povezivanje sa imenom postojećeg korisnika). DeepFace bi se jasno mogao koristiti za provlačenje svake fotografije na internetu i povezivanje sa Fejsbuk profilom nekog korisnika. Kompanija već ima postavljen algoritam za prepoznavanje lica koji analizira otpremljene fotografije korisnika i traži od njih oznake ako se podudara.[6]

Neobjavljene fotografije[уреди | уреди извор]

Fejsbuk greška omogućila je programerima aplikacija da vide fotografije koje su korisnici postavili, ali nikada nisu objavili, otkrila je društvena mreža. Važno je da su jedine aplikacije koje su imale pristup skrivenim fotografijama bile one kojima su korisnici već odobrili pristup svim svojim javnim fotografijama, preko API-ja kompanije. Pogođeni korisnici su oni koji su dali dozvolu aplikacijama trećih strana da pristupe njihovim fotografijama putem funkcije za prijavu. Greška u načinu na koji Fejsbuk deli fotografije sa trećim stranama značila je da su aplikacije mogle da vide ne samo fotografije koje su korisnici objavili na svom fid-u, već i slike u drugim delovima sajta – na Fejsbuk pričama. Nema dokaza da je greška dovela do bilo kakvog vađenja fotografija velikih razmera sa sajta, i greška je bila relativno mala s obzirom na veličinu kompanije Meta.[7]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Koliko je privatnost na Facebook-u ugrožena i kako da se zaštitimo?”. 21. 3. 2018. 
  2. ^ „Facebook's privacy policy”. Facebook. 
  3. ^ „Keeping Passwords Secure”. 21. 3. 2019. 
  4. ^ „Facebook stored hundreds of millions of passwords unprotected”. 
  5. ^ „Facebook isn’t secretly listening to your conversations, but the truth is much more disturbing”. 6. 9. 2019. 
  6. ^ „Facebook’s facial recognition software is now as accurate as the human brain, but what now?”. 19. 3. 2014. 
  7. ^ „Facebook admits bug allowed apps to see hidden photos”.