Корисник:Ikica287/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Litologija (grč. λίθος - lithos = stena + λόγος - logos = nauka, znanje) jeste nauka o stenama, njihovim fizičkim obeležjima vidljivim na površinskim iskopima. Pritom se mogu ručno uzimati njihova jezgra ruci i/ili posmatrati pod mikroskopom sa malim povećanjem. Fizičke karakteristike uključuju boju, teksturu, veličinu zrna i sastav. Termin litologija može se odnositi ili na detaljan opis tih karakteristika, ili sažetak grubog fizičkog stanja stene. Litološka svojstva su osnova podele sekvenci stena na pojedine litostratigrafske jedinice za potrebe artiranja i korelacije između područja. U određenim primenama, kao što je istraga lokacije, litološka svojstva opisuju se pomoću standardne terminologije kao što je evropski geotehnički standard Eurokod 7.[1]

Tipovi stena[уреди | уреди извор]

Litološko imenovanje zasniva se na vrstama stena. Postoje tri glavne: sedimentne, vulkanske ili magmatske te metamorfne.

Sedimentne stene se dalje klasificiraju prema tome da li su silicikolastične ili karbonatne. Siliciklastične sedimentne stene zatim se potkategorizuju na osnovu njihove raspodele veličine zrna i relativnih udela kvarca, glinenaca i stenskih fragmenata. Karbonatne stene klasifikuju se prema Dunhamovoj ili Folkovoj karbonatnoj klasifikaciji, s klasifikacionim shemama prema sastojcima karbonatne stene. Ime magnetne stene zahteva podatke o veličini i mineraloškim svojstvima kristala. Ova klasifikacija često se može izvesti pomoću QAPF dijagrama.[2]

Imenovanje metamorfnih stena može se temeljiti na teksturi, protolitu, metamorfnoj faciji i / ili lokacijama na kojima se nalaze. Imenovanje na osnovu teksture i protolitnih pelita (npr. škriljaca, blatnjaka) može se koristiti za definisanje škriljaca i filata. Nazivi na bazi teksture su šist i gnajs. Ove teksture, od škriljevca do gnajsa, definišu neprestano rastući opseg metamorfizma. Metamorfne facije definisane su poljima pritiska i temperature u kojima se formiraju pojedini minerali. Postoje dodatna metamorfna imena stena: grinstonske (metamorfni bazalt i druge ekstruzivne magnetne stene) je klasifikacija koja se temelji na sastavu i nalazi se prekambrijskim terasama, dok je kvarcitno zasnovana samo na sastavu, jer je kvarc previše stabilan i homogen da bi promenio fazu pri uobičajenim metamorfnim temperaturama i pritiscima.

Tekstura[уреди | уреди извор]

U magnetnim i metamorfnim stenama veličina zrna je mera veličine kristala u steni. Kod magnetske stene ovo se koristi za određivanje brzine kojom se materijal hladi: veliki kristali obično ukazuju na intruzivnu magmatsku stenu, dok mali kristali ukazuju na to da je stena ekstruzivna. Kako metamorfne reakcije napreduju, zrna u metamorfnim stenama često se mogu razgraditi na manja zrnca.

U klastičnim sedimentnim stenama, veličina zrna je prečnik zrna i / ili klastova koji čine stenu. Pomoću njih se određuje koji će se sistem imenovanja stena koristiti (npr. konglomerat], peščenik ili blatni kamen. U slučaju peščenjaka i konglomerata, koji pokrivaju širok raspon veličina zrna, imenu kamena dodaje se reč koja opisuje raspon veličine zrna. Primeri su "šljunčani konglomerat" i "fini kvarcni arenit".[3]

Boja[уреди | уреди извор]

Boja stene ili njenih sastavnih delova je obeležavajuća karakteristika nekih stena i uvek se utvrđuje, ponekad nasuprot standardnim lestvicama boja, poput one koju je stvorio Rock-Color Chart Odbor Geološkog društva Amerike, na osnovu Munsellovog sistema boja. Uglavnom, mlađe stene su svetlije, mekše i manje metamorfne, za razliku od starijih, koje imaju njima suprotna obeležja.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Bates, Robert Latimer; Jackson, Julia A.; American Geological Institute, ур. (1984). Dictionary of geological terms (3rd ed., Anchor Books ed изд.). Garden City, N.Y: Anchor Press/Doubleday. ISBN 978-0-385-18100-6. 
  2. ^ Allaby, Ailsa; Allaby, Michael (1999). A dictionary of earth sciences. Oxford paperback reference (2nd ed изд.). Oxford: Oxford university press. ISBN 978-0-19-280079-4. 
  3. ^ The American heritage science dictionary. Boston: Houghton Mifflin Co. 2005. ISBN 978-0-618-45504-1.