Корисник:Milan.slow/песак

С Википедије, слободне енциклопедије
Beli most

Beli most ili most ljubavi je naziv za most u Vranju koji je podignut 1844. godine. Most se nalazi iznad Vranjske reke, u ulici Devet Jugovića i nalazi se i na grbu grada Vranja. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.

Istorija[уреди | уреди извор]

Jedan od gradova na jugu Srbije koji odiše posebnim duhom, toplinom južnjačkog mentaliteta, karakterističnom kulturom i bogatom istorijom je Vranje. Ukoliko vas put odvede do Vranja, posetite Beli most, koji krije  tragičnu ljubavnu priču dvoje mladih. Danas zaljubljeni parovi zahvataju vodu ispod mosta kojom prskaju svoju odeću da bi tako zaštitili svoju ljubav.

Kako se navodi na portalu Turističke organizacije grada Vranja, legenda kaže da se lepa Ajša koja je bila  je kći bogatog i moćnog Selim-bega. zaljubila u zvuk Stojanovih dvojnica, koje je slušala dok je pastir Stojan prolazio vodeći ovce kraj njene kuće. Zatim se zaljubila i u njegov stas i poželela da sa njim ode u planine. Ravnodušan nije ostao ni Stojan. Počeli su tajno da se sastaju u šipražju Vranjske reke. Po čaršiji su krenule priče o zabranjenoj ljubavi. Glas o ašikovanju mlade Turkinje i srpskog mladića došao je do ušiju moćnog Turčina.

“Jednog dana, Selim-beg pođe za svojom kćeri… U ruci je imao pušku. Našao ih je pored reke i uperio je pušku prema mladiću, ali je metak pogodio njegovu kćer, koja je telom zaklonila mladića. Drugi je kuršum pogodio svoj cilj. Poslednja želja mlade Turkinje bila je da se na tom mestu, od novca za njenu udaju, sagradi most”, navode na portalu.[1]

Beli most

Otac je ispoštovao amanet svoje jedinice. 1844. godine, podigao je most koji nazivaju Beli most. Na samom mostu postoje dve table: na turskom i arapskom jeziku.

Sam nastanak naseobine gde je današnje Vranje, seže dalje u prošlost, predpostavlja se da je taj prostor prvi put naseljen u VI i VII veku u vreme Rimljana, Vizantije ili Slovena.

“Prvi pisani trag o Vranju, još u XI veku, ostavila je Ana Komnina. Ona u knjizi „Aleksijada“ kaže da je raški župan Vukan, 1093. godine, u svom osvajačkom pohodu, stigao u Vranje i osvojio ga, ali se ipak povukao pred Vizantijom. U sastav srpske države, Vranje konačno ulazi 1207. godine, kada ga je osvojio Stefan Prvovenčani”, navodi se na portalu Turističke organizacije Vranje.

Vranje je često bilo na meti brojnim osvajačima. Nakon Osmanlija, pod čijom je vladavinom Vranje bilo 422 godine, bilo je česta meta bugarske vojske, a za vreme Drugog svetskog rata i nemačke vojske. Oslobođeno je 7. septembra 1944. godine.

Ploča sa porukom[уреди | уреди извор]

Direktor vranjskog Narodnog muzeja istoričar Nenad Stoiljković objašnjava da na mermernoj ploči na mostu, koja je očuvana do danas, postoji turski i arapski natpis.

Ploča utisnuta u samom mostu

"Prevod koji je uradio dr Hasan Kaleši sa Filozofskog fakulteta u Beogradu sa arapskog teksta glasi: “Dobrotvor i dobročinitelj Onaj koji žudi za rajem i visokim sistemom (u njemu) Ajša Halum, kći roba večnog Neka njoj i njenim roditeljima oprosti grehe. O čuvaru (Bože!)”. Ispod toga stoji godina 1844. - kaže Stoiljković."[2] Napominje da se tekst na turskom razlikuje.

"Ovaj most se zove Beli most i služi za olakšicu. Vode koje teku ispod njega služe ljudima za zdravlje. Prolaznici neka prođu još jednom da se o tome uvere. O Muhamede izabraniče, posreduje za njegovog vlasnika - prevod je tog teksta."[3]

Stoiljković podseća da je Beli most objekat sa svim karakteristikama orijentalnog načina gradnje i oblikovanja.

"Silueta mosta sa lučnom linijom i temenima i nadvišenjem u sredini je sastavni deo prirodnog ambijenta, upotpunjenog brdskim zaleđem u pozadini, a u neposrednoj blizini niz reku je i prirodna rečna kaskada. Nažalost, prirodni ambijent mosta u dovoljnoj meri je degradiran arhitektonski nekvalitetnom gradnjom u njegovoj neposrednoj blizini, čime je otežana njegova prezentacija i pristup samom mostu – kaže Stoiljković."

Legenda o mostu ljubavi privlačna turistima[уреди | уреди извор]

Beli most

Ivana Stošic, turizmolog i osnivač Vranje Greeters servisa, objašnjava da su spomenici koji imaju “priču” u vidu legende ili mita svakako posećeniji ne samo u Vranju, već i u našoj zemlji pa i u svetu.

"Zavisno od grupe ili pojedinca koji se jave Vranje Greteers servisu, mogu da potvrdim da su iskustva drugačija u smislu da nekog više zanimaju istorijski podaci, a nekog legende za određeni objekat ili mesto koje se posećuje. Kada je u pitanju Beli most, definitivno sve njih podstakne na razmišljanje sama legenda o njemu, kao i tabla na arapskom jeziku koja je svima interesantna – kaže Stošić."[4]

Grafiti ruže simbol Vranja; foto: JVIvana podseća na još jednu legendu koja je zanimljiva turistima i koja glasi „Prolaznici, prođite jedanput preko mosta i vratite se, videćete da je sagrađen za dobro svakog čoveka“.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Kostić, Maja (2021-11-23). „Grad Vranje kroz istoriju: "Beli most kao simbol ljubavi" -” (на језику: енглески). Приступљено 2023-11-25. 
  2. ^ https://www.juznevesti.com. „Beli most sagrađen na temeljima tragične ljubavi”. Južne vesti (на језику: српски). Приступљено 2023-11-25. 
  3. ^ https://www.juznevesti.com. „Beli most sagrađen na temeljima tragične ljubavi”. Južne vesti (на језику: српски). Приступљено 2023-11-25. 
  4. ^ https://www.juznevesti.com. „Beli most sagrađen na temeljima tragične ljubavi”. Južne vesti (на језику: српски). Приступљено 2023-11-25.