Чаваш

Čavaš je selo u Republici Srpskoj. Nalazi se na obali Trebišnjice, u Popovom polju.

Jedan od karavanskih puteva išao je od Huma kod Trebinja do Poljica,gdje prelazi na desnu obalu Trebišnjice u Popovom polju,te preko Čavaša i Gornjeg Hrasna prema Stocu i Blagaju. Rimski put išao je od Narone preko Gornjeg Hrasna i Čavaša,te Veličana u pravcu Epidaura i Leusiniuma,i na ovom području nalaze se razni ostaci iz rimskog doba. Ovi karavani su išli poljem ljeti jer je bilo bez vode,dok se zimi išlo obodom polja i pominju se u ilirskom i rimskom periodu,a naročito u vrijeme Slovena i otomanske vladavine. Jedno od nekoliko odmorišta na tom putu je bila Guberovina na istočnoj strani sela Čavša.Guberovina je bila jedina živa voda na širem području desne obale Trebišnjice i koja nije presušivala ni za vrijeme dugih sušnih ljeta.Taj je prostor bio sav u zelenilu i bio je pogodan za odmor,napasanje konja i tu su karavani odmarali i često noćivali. Prema pričama iz 16. vijeka jedna manja formacija turskih konjanika tzv. čavuša,koja je vršila kontrolu teritorija odmarala se na Guberovini.Tom prilikom kroz zvekovačku valu(manji klanac) privukla se neprimjetno grupa naoružanih seljaka iz okolnih sela,napali su ovu tursku formaciju,pobili ih opljačkali i odveli im konje.Tada je poginulo i nekoliko seljaka koji su sahranjeni u blizini izvora Guberovine... ...Predpostavlja se da je samo mjesto Čavaš dobilo po turskoj riječi čavuš što znači konjanik,glasnik,policijski službenik koji su nadzirali djelove koje je okupirala otomanska imperija,te dijelili nagrade i otkaze i prenosili vijesti. Budući da su čavuši dobijali zemlju kao nagradu za rad,moguće da je njima dodijeljena zemlja u posijed u predijelu Popova polja gdje se danas nalazi selo Čavaš. Vremenom je riječ čavuš prebacivanjem naglaska sa "u" na "a" i kasnijim slovenskim pretvaranjem postalo Čavaš.

Pitomo selo Čavaš, na obodu Popovog polja, oko 50 kilometara od Trebinja, u Hercegovini,Dalmaciji i Primorju svi znaju kao "mučeničko mjesto", u kome su ustaše 11. avgusta 1941. godine, od 150 Srba-mještana, ubili 101 lice, s tim da je najmlađe imalo nekoliko dana, a najstarije 96 godina. U tom stradalničkom danu, od 57 članova porodoce Milošević, preživjelo je samo dvoje, a od 23 člana porodice Mijatović preživjelo je samo troje. Stradali su i Miletići, Mihići, Mičete i Pivci, o čemu je svjedočio veliki kameni spomenik nevinim žrtvama, koji je 1993.godine takođe porušen, a stanovništvo protjerano. Istorija se ponovila pedeset godina dalje kada je selo Čavaš u poslednjem ratu u potpunosti uništeno,a stanovništvo iseljeno. Sada su u Trebinju Ljubinju,Srbiji,Crnoj Gori i dalje.. Čavaš i susjedno selo Dvrsnica su jedina sela u Popovu polju koja nijesu obnovljena i pored napora seljana i ljudi koji su porijeklom odatle da se nešto uradi.Pripajanjem novoformiranoj opštini Ravno(nekada Trebinjska i Ljubinjska opština) napori su još teži jer novi "opštinari" nemaju sluha za Čavšane. Prije rata tu su živjele srpske porodice Mičeta,Milošević,Mijatović,Mihić,Miletić,kao i hrvatske Boro i Palameta Međutim, da se Čavšani ne odriču lako ognjišta pokazuju i obrađena poneka njiva u dijelu polja ispod sela, jer pojedinci dolaze iz Ljubinja da što posade na svojoj zemlji, ponešto pod zakup ili besplatno uzimaju susjedi Hrvati, a najveći dio je zarastao u travu. Hoće li se (i)kada ponovo začuti ona popovopoljska pjesma:

                  "Čavaš čelo,a Dvrsnica glava, Veličani - srce iz njedara"