Perhlorat — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
мНема описа измене |
|||
Ред 45: | Ред 45: | ||
'''Perhlorati''' su [[so]]li [[perhlorna kiselina|perhlorne kiseline]] ([[vodonik|-{H}-]][[hlor|-{Cl}-]][[kiseonik|O<sub>4</sub>]]). Oni se javljaju u prirodi i proizvode industrijski. |
'''Perhlorati''' su [[so]]li [[perhlorna kiselina|perhlorne kiseline]] ([[vodonik|-{H}-]][[hlor|-{Cl}-]][[kiseonik|O<sub>4</sub>]]). Oni se javljaju u prirodi i proizvode industrijski. |
||
Oni su korišteni kao lek više od 50 godina za lečenje poremećaja [[Štitasta žlezda|tiroidne žlezde]]. Oni nalaze široku upotrebu u pirotehničkoj industriji, |
Oni su korišteni kao lek više od 50 godina za lečenje poremećaja [[Štitasta žlezda|tiroidne žlezde]]. Oni nalaze široku upotrebu u pirotehničkoj industriji, a [[amonijum perhlorat]] je takođe komponenta [[Amonijum perhloratni kompozitni propelant|čvrstog raketnog goriva]]. [[Litijum perhlorat]], koji se egzotermno razlaže formirajući kiseonik, se koristi kao [[hemijski generator kiseonika]] u avionima, podmornicama i drugim ezoteričnim situacijama gde je pouzdani rezervni ili dodatni izvor kiseonika potreban. Većina perhloratnih soli je [[rastvorljivost|rastvorna]] u vodi.<ref>-{[http://www.atsdr.cdc.gov/toxprofiles/tp162.pdf Draft Toxicological Profile for Perchlorates], Agency for Toxic Substances and Disease Registry, U.S. Department of Health and human services, September, 2005.}-</ref> |
||
==Reference== |
==Reference== |
Верзија на датум 22. децембар 2011. у 04:38
| |||
Nazivi | |||
---|---|---|---|
Sistemski IUPAC naziv
Perhlorat[1] | |||
Identifikacija | |||
3D model (Jmol)
|
|||
ChEBI | |||
ChemSpider | |||
DrugBank | |||
ECHA InfoCard | 100.152.366 | ||
Gmelin Referenca | 2136 | ||
MeSH | 180053 | ||
| |||
Svojstva | |||
ClO4- | |||
Molarna masa | 99,451 g mol-1 | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |||
verifikuj (šta je ?) | |||
Reference infokutije | |||
Perhlorati su soli perhlorne kiseline (HClO4). Oni se javljaju u prirodi i proizvode industrijski.
Oni su korišteni kao lek više od 50 godina za lečenje poremećaja tiroidne žlezde. Oni nalaze široku upotrebu u pirotehničkoj industriji, a amonijum perhlorat je takođe komponenta čvrstog raketnog goriva. Litijum perhlorat, koji se egzotermno razlaže formirajući kiseonik, se koristi kao hemijski generator kiseonika u avionima, podmornicama i drugim ezoteričnim situacijama gde je pouzdani rezervni ili dodatni izvor kiseonika potreban. Većina perhloratnih soli je rastvorna u vodi.[4]
Reference
- ^ „Perchlorate - PubChem Public Chemical Database”. The PubChem Project. USA: National Center for Biotechnology Information.
- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Draft Toxicological Profile for Perchlorates, Agency for Toxic Substances and Disease Registry, U.S. Department of Health and human services, September, 2005.