Fluoresceinska angiografija

С Википедије, слободне енциклопедије
Fluoresceinska angiografija
Snimak mrežnjače naćinjen fluoresceinskom angiografijom
ICD-9-CM95.12
MeSHD005451

Fluoresceinska angiografija (FA) je jedna od neprikosnoveni slikovnih dijagnostičkih metod za procenu i utvrđivanje stepena okluzivne bolesti krvnih sudova mrežnjače, obima ishemije i tipa makularnog edema (kao zlatni standard u dijagnostici retinalnih vaskularnih oboljenja). Ona omogućava lokalizaciju mikroaneurizmatskih promena, područja kapilarne neperfuzije, pojavu kolateralnih krvnih sudova u mrežnjači i kao takva neophodna je smernica za az fokalnu laserfotokoagulaciju područja makule (žute mrlje).[1]

Osnovni principi[уреди | уреди извор]

Ova invazivna dijagnostička metoda zasniva se na efektu fluorescencije, prethodno intravenski ubrizganog kontrasta Na-fluoresceina. Nakon što se u venu na ruci ubrizgaa floreceinska boja (najčešće 2% rastvor fluorescein natrijuma), specijalnom digitalne fundus kamerom sa specijalnim filterima, posmatra se i snima prolazak boje kroz krvne sudove na očnom dnu, i tako dijagnostikuju sva funkcionalnog stanja krvnih sudova dužica i mrežnjače,ili mnoge oftalmološke bolesti.

Iako je relativno bezbedna procedura FA može izazavati blage prolazne tegobe poput mučnine, žućkaste prebojenosti kože, sluzokože i beonjača. Može izazvati i alergijske reakcije, počev od blažih tipa svraba po koži i urtrikarije do pojave anafilaktičkog šoka, što se smatra retkom komplikacijom (1 slučaj na 200.000).[2]

U normalnim uslovima Na-fluorescein ne prolazi očuvanu spoljašnju i/ili unutrašnju hematoretinalnu barijeru. Ukoliko je barijera narušena javlja o pojavu curenja „leakage“ fluoresceina u tkivo mrežnjače (retine) što je osnovna pojava kod edema.[3] „Curenje“ iz mikroaneurizmi daje fokalni jasno ograničeni edem, difuzni slom barijere — zapravo kapilaropatije koje daje dizuni edem.

U sklopu difuznog edema u kasnoj fazi može se pojaviti „pooling" boje u cistoidnim šupljinama u regiji fovee, spoljašnjem pleksiformnom sloju- Henleovom sloju dajuči tipičnu petaloidnu sliku — sliku latica cveta. Perifovealno taj oblik edema poprima karakteristike saća (38,39). Kod dugotrajnih cisoidnih edema, ciste se tokom vremena slivaju što predstavlja osnovu za ireverzbilna oštećenja.

Zahvaljujući angiografiji nastakla je i angiokrafska podela edema makule — na noncistoidne i cistoidne forme.[4]

Značaj[уреди | уреди извор]

Uloga FA je nezamenljiva jer predstavlja putokaz za različite vrste laser tretman (fokalni ili grid) kao i u otkrivanju ishemijske makulopatije ili kombinove forme ishemijsko-eksudativne makulopatije. Upravo je to i najvažnija uloga FA, tretman laserom kod ishemiske makulopatije, što bi doprineo još većem padu vida uz već postojeću lošu prognozu i samim tim je kontraindilovan.[5]

Mere opreza[уреди | уреди извор]

Iako je dosta bezbedna metoda, s obzirom na to da se kod ubrizgavanja kontrastnog sredstva mogu kod ispitanika mogu razviti fatalne komplikacije anafilaktičnog šoka u 1/200.000 slučajeva,[6] neophodno je pre testa sa ovom mogućnošću upoznati pacijenta i upozoriti ga na potencijalne rizike ovog dijagnostičkog postupka, i od njega zatražiti pismenu saglasnost.

U tom cilju svaka ustanova u kojoj se radi ovaj pregled mora imati obezbijeđenu prateću službu, neophodna sredstva i osposobljen kadar za reanimaciju i esuscitaciju u slučaju nastanka anafilaktičkog šoka.

Fluoresceinska angiografija se ne preporučuje kao dijagnostička metoda kod trudnica i dojilja, jer fluorescein prolazi placentarnu hematobarijeru a svi efekti ovog sredstva na fetus i kasnije odojče, nisu ispitani.[7]

Kontraindikacije[уреди | уреди извор]

Alergijeksa preosteljivosti na kontrastno srestvo (Na-fluorescein).[8]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Richard, Gisbert Fluorescein and ICG Angiography, THIEME 1998, ISBN 0-86577-712-8
  2. ^ Yannuzzi LA, Rohrer KJ, Tinder LJ, Sobel RS, Constanza MA, Shields W, Zang E. Fluorescein angiography complications survey. Ophthalmology 1986;93:611-7.
  3. ^ Cunha-Vaz JG, Travassos A. Breakdown of the blood retinal barriers and cystoid macular edema. Surv Ophthalmol 1984;28:485-92.
  4. ^ Richard G, Soubrane G, Yanuzzi L. Flurescein and ICG Angiography: Textbook and Atlas. 2nd ed. New York: Thieme;1998.
  5. ^ Antonetti DA, Lieth E, Barber AJ, Gardner TW. Molecular mechanisms of vascular permeability in diabetic retinopathy. Semin Ophthalmol 1999;14:240-8.
  6. ^ Yannuzzi LA, Rohrer KT, Tindel LJ, et al. Fluorescein angiography complication survey. Ophthalmology 1986; 93:611-7.
  7. ^ Preferred Practice Pattern AAO Retinal Vein Occlusions. www.aao.org[мртва веза] na: www.aao.org
  8. ^ Delori FC, Dorey CK, Staurenghi G, Arend O, Goger DG, Weiter JJ. In vivo fluorescence of the ocular fundus exhibits retinal pigment epithelium lipofuscin charactersistcs. Invest Ophthalmol Vis Sci 1995;36:718-29.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).