Siva masa

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Gray matter)
Siva masa
Formiranje kičmenog živca iz leđnog i ventralnog korena (siva materija označena u centru desno)
Mikrografija pokazuje sivu materiju s karakterističnim telima neuronskih ćelija (desni deo slike - tamno ružičasto), i bele materije sa svojim karakterističnim fino mrežastim izgledom (levi deo slike – svetlo ružičasto). HPS bojenje.
Detalji
LatinskiSubstantia grisea
Pokazatelji
KodA14.1.00.002
Dorlands
/Elsevier
Gray matter
TAA14.1.00.002
A14.1.02.020
A14.1.04.201
A14.1.05.201
A14.1.05.401
A14.1.06.301
FMA67242
Anatomska terminologija

Siva masa ili siva materija (lat. substantia grisea) glavna je komponenta centralnog nervnog sistema, koja se sastoji od tela neuronskih ćelija, neuropila (dendriti i demijelinizovani aksoni), glijalnih ćelija (astroglija i oligodendrocita) i kapilara. Siva materija se razlikuje od bele materije po tome što siva materija sadrži brojna ćelijska tela i relativno malo mijelinizovanih aksona, dok se bela materija sastoji uglavnom od dugačkih mijelinizovanih aksona i sadrži relativno vrlo malo ćelijskih tela.[1] Razlika u boji nastaje uglavnom zbog beline mijelina. U živom tkivu siva materija zapravo ima veoma svetlo sivu boje sa žućkastim ili ružičastim tonom koje stvaraju krvne kapilare i tela neuronskih ćelija.[2]

Siva materija sadrži većinu tela neuronskih ćelija mozga. Siva masa obuhvata regione mozga koji su uključeni u kontrolu mišića, senzornu percepciju kao što su vid i sluh, memorija, emocije, govor, odlučivanje, te samokontrola. Dok 20% ukupne telesne potrošnje količine kiseonika odlazi na mozak, 95% od toga troši se upravo u sivoj materiji. [3]

Distribucija[уреди | уреди извор]

Siva materija se distribuira na površini hemisfera velikog mozga (cerebralni korteks) i malog mozga (cerebelarni korteks), kao i u dubinama mozga (talamus; hipotalamus, subtalamus, bazalni gangliji - putamen, globus pallidus, nucleus accumbens; septalne jezgre), cerebelarne jezgre (duboke cerebelarne jezgre - nucleus dentatus, nucleus globosus, nucleus emboliformis, nucleus fastigii), moždanog stabla (supstantia nigra, nucleus ruber, nucleus olivarius, jezgre kranijalnih nerava) i spinalne sive mase (prednji rog , lateralni rog , stražnji rog). Siva materija prolazi razvoj i rast kroz detinjstvo i adolescenciju.[4]

Istraživanja[уреди | уреди извор]

Zapremina i kognicija kod starijih ljudi[уреди | уреди извор]

Pronađene su značajne pozitivne korelacije između zapremine sive materije kod starijih osoba te mera semantičkog i kratkoročnog pamćenja. Nije pronađena značajna korelacija s zapremine bele materije. Ovi rezultati ukazuju na to da se individualna varijabilnost specifičnih kognitivnih funkcija koje su relativno dobro očuvane u starosti može objasniti varijabilnošću zapremine sive materije kod zdravih starijih ispitanika. [5]

Povezanost zapremina s bipolarnim poremećajem[уреди | уреди извор]

Neke strukturne razlike u sivoj materiji mogu biti povezane sa psihijatrijskim poremećajima. Nije pronađena razlika u zapremini sive materije celog mozga između ispitanika sa bipolarnim poremećajem tipa I i zdravih ispitanika. Ispitanici s bipolarnim poremećajem tipa I imali su manje zapremine levog donjeg parijetalnog lobula, desnog gornjeg temporalnog girusa, srednjeg desnog frontalnoga girusa, te levog caudatusa. Samo je zapremina desnog srednjeg frontalnoga girusa u korelaciji s trajanjem bolesti i brojem epizoda u pacijenata.[6]

Efekti pušenja[уреди | уреди извор]

Stariji pušači gube sivu materiju i kognitivne funkcije u većoj meri nego nepušači. Hronični pušači koji prestanu pušti tokom ispitivanja izgubili su manje moždanih ćelija i zadržali bolju intelektualnu funkciju od onih koji su nastavili da puše. [7]

Efekti zlostavljanja dece[уреди | уреди извор]

Adolescenti koji su bili izloženi zlostavljanju i zanemarivanju čini se da imaju smanjenu količinu sive materije u prefrontalnom korteksu. [8]

Dodatne slike[уреди | уреди извор]

Референце[уреди | уреди извор]

  1. ^ Purves, Dale; George J. Augustine; Fitzpatrick, David; William C. Hall; Anthony-Samuel LaMantia; James O. McNamara; Leonard E. White (2008). Neuroscience (4th изд.). Sinauer Associates. стр. 15–16. ISBN 978-0-87893-697-7. 
  2. ^ Kolb & Whishaw: Fundamentals of Human Neuropsychology. 2003. стр. 49.
  3. ^ Miller, A. K. H.; Alston, Corsellis (2008-06-28). „VARIATION WITH AGE IN THE VOLUMES OF GREY AND WHITE MATTER IN THE CEREBRAL HEMISPHERES OF MAN: MEASUREMENTS WITH AN IMAGE ANALYSER”. Neuropathology and Applied Neurobiology. 6 (2): 119—132. PMID 7374914. doi:10.1111/j.1365-2990.1980.tb00283.x. 
  4. ^ Sowell, Elizabeth; Thompson Tessner, Toga (2001-11-15). „Mapping Continued Brain Growth and Gray Matter Density Reduction in Dorsal Frontal Cortex: Inverse Relationships during Postadolescent Brain Maturation”. The Journal of Neuroscience. 
  5. ^ Taki, Y.; Kinomura, S.; Sato, K.; Goto, R.; Wu, K.; Kawashima, R.; Fukuda, H. „Correlation between gray/white matter volume and cognition in healthy elderly people.”. Brain and Cognition. Приступљено 21. 04. 2011. 
  6. ^ Li, M.; Cui, L.; Deng, W.; Ma, X.; Huang, C.; Jiang, L.; Li, T. „Voxel-based morphometric analysis on the volume of gray matter in bipolar I disorder”. Psychiatry Research: Neuroimaging. Приступљено 21. 04. 2011. 
  7. ^ Almeida, Osvaldo. „Smoking causes brain cell loss and cognitive decline”. NeuroImage. Приступљено 21. 04. 2011. 
  8. ^ http://news.yale.edu/2011/12/05/past-abuse-leads-loss-grey-matter-brains-adolescents-0[мртва веза]