Histoplasma capsulatum

С Википедије, слободне енциклопедије

Histoplasma capsulatum
Histopatologija Histoplasma capsulatum, H&E mrlja, koja prikazuje organizme okružene oreolima, u granulomu epiteloidnih histiocita.
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
H. capsulatum
Binomno ime
Histoplasma capsulatum
Darling (1906)

Histoplasma capsulatum je bifazna gljiva koja ima sposobnost da prelazi iz saprofitne u parazitnu fazu. Adaptira se na organizam domaćina tako što koristi tkiva domaćina za ishranu i razmnožavanje.[1] Može izazvati plućnu i diseminovanu histoplazmozu.[2]

Etimologija[уреди | уреди извор]

Godine 1905. Semjuel Tejlor Darling je slučajno identifikovao mikroorganizam sličan protozoama u obdukcijskom uzorku dok je pokušavao da razume malariju, koja je preovladavala tokom izgradnje Panamskog kanala. Ovaj mikroorganizam je nazvao Histoplasma capsulatum jer je upadao u citoplazmu (plazmu) ćelija sličnih histiocitima (Histo) i imao refraktivni oreol koji oponaša kapsulu (capsulatum), pogrešan naziv.[3]

Parazitna forma[уреди | уреди извор]

Parazitska forma histoplazme se karakteriše blastosporama veličine 2-4μ i debelom kapsulom koja prelama svetlost.

Na 37°C kultura hisoplazme podseća na kvasce a na 26°C obrazuje razgranati micelium sa brojnim mikrokonidiama i krupnim loptastim sporama. Spore su obavijene debelom kapsulom koja ima zrnaste izraštaje.

Geografska distribucija[уреди | уреди извор]

H. capsulatum je „rasprostranjen širom sveta, osim na Antarktiku, ali najčešće povezan sa rečnim dolinama“ i javlja se uglavnom u „Centralnim i Istočnim Sjedinjenim Američkim Državama“ a zatim slede „Centralna i Južna Amerika i druga područja svet“ Najzastupljenija je u dolinama reka Ohaja i Misisipi.

Enzootske i endemske zone H. capsulatum mogu se grubo podeliti na područja jezgra, gde se gljiva široko javlja u zemljištu ili na vegetaciji kontaminiranoj ptičjim izmetom ili ekvivalentnim organskim unosima, i periferne oblasti, gde se gljiva javlja relativno retko u vezi sa zemljištem. , ali se još uvek nalazi u izobilju u teškim nakupinama slepih miševa ili ptičjih guana u zatvorenim prostorima kao što su pećine, zgrade i šuplja stabla. Glavno područje za ovu vrstu uključuje doline reka Misisipi, Ohajo i Potomak u SAD, kao i širok raspon susednih oblasti koje se protežu od Kanzasa, Ilinoisa, Indijane i Ohaja na severu do Misisipija, Luizijana, i Teksas na jugu.[4][5][6] U nekim oblastima, kao što je Kanzas Siti, testiranje kože sa preparatom antigena histoplazmina pokazuje da 80–90% populacije ima reakciju antitela na H. capsulatum, što verovatno ukazuje na prethodnu subkliničku infekciju.[4] Severne američke države kao što su Minesota, Mičigen, Njujork i Vermont su periferne oblasti za histoplazmozu, ali imaju raštrkane okruge u kojima je 5–19% stanovnika tokom života izloženo H. capsulatum. Jedan okrug Njujorka, okrug Sent Lorens (preko reke Sv. Lorens od oblasti Kornvol – Preston – Brokvil u Ontariju, Kanada) pokazuje izloženost preko 20%.[4]

Rasprostranjenost H. capsulatum u Kanadi nije tako dobro dokumentovana kao u SAD. Dolina Svetog Lorensa je verovatno najpoznatiji endemski region zasnovan i na izveštajima slučajeva i na brojnim studijama reakcija na kožne testove koje su rađene između 1945. i 1970. Područje Montreala je posebno dobro dokumentovano endemsko žarište, ne samo u poljoprivredi. regioni koji okružuju grad[7] ali i unutar samog grada.[8] Područje Maunt Rojal u centralnom Montrealu, posebno na severnoj i istočnoj strani Mt. Roial Parka, pokazalo je stope izloženosti između 20 i 50% kod školske dece[8] i lokalnih studenata univerziteta koji borave tokom celog života.[9] Posebno visoka stopa izloženosti od 79,3% pokazala se u Sent Tomasu, Ontario, južno od Londona, Ontario, nakon što je 7 lokalnih stanovnika umrlo od histoplazmoze 1957. godine.[10] Na osnovu brojnih malih regionalnih studija, reaktori za kožni test histoplazmina formiraju ca. 10–50% stanovništva u većem delu južnog Ontarija i u dolini Svetog Lorensa u Kvebeku, ca. 5% u južnoj Manitobi i nekim severnim delovima Kvebeka (npr. Abitibi-Temiscamingue), i oko. 1% u Novoj Škotskoj.[11][12][13][14][15] Izloženost aboridžinskih Kanađana javlja se izuzetno daleko na severu u Kvebeku,[16][17] ali nije prijavljena u sličnim borealnim biogeoklimatskim zonama u mnogim drugim delovima Kanade. Nedavno i izvanredno, pokazalo se da je grupa od četiri slučaja histoplazmoze stečena autohtono povezana sa golf terenom u predgrađu Edmontona, Alberta.[18] Ispitivanje je pokazalo da je izvor bio lokalno tlo.

Put prenošenja[уреди | уреди извор]

Domaćini su ptice i slepi miševi i njihovim izmetom se kontaminitra tlo. Čovek se inficira udisanjem prašine u kojoj se nalaze spore.

Bolest izazvana histoplazmom ne prenosi se sa jednog na drugog čoveka.[19]

Klinički značaj[уреди | уреди извор]

Histoplazmoza je infektivno oboljenje izazvano gljivicom Histoplasma capsulatum i najčešće zahvata pluća, a u ređim slučajevima može se širiti i na druge organe.

Najveći broj inficiranih prolazi asimptomatski. Kod simptomatskih oblika bolest se manifestuje 3-17 dana nakon ekspozicije. Kada se simptomi jave, bolest prolazi u vidu akutne respiratorne infekcije, jer Histoplasma najčešće zahvata pluća. Simptomi su generalizovana malaksalost, visoka temepratura, bol u grudima i suv, neproduktivan kašalj. Nekada prelazi u hronični oblik u vidu emfizema i sl.

Diseminovani oblik može biti fatalan ukoliko se pravovremeno ne leči. Najčešće nastaje kod odojčadi i male dece i karakteriše se visokom temperaturom, iscrpljenošću i hepatosplenomegalijom (uvećane jetra i slezina).

Hronični diseminovani oblik duže traje, javlja se kod osoba sa oslabljenim imunitetom (oboleli od malignih oboljenja, dugotrajna terapija kortikosteridima, HIV, transplatacija organa) i karakteriše se groznicom, anemijom, hepatitisom, pneumonijom (zapaljenje pluća), perikarditisom (zapaljenje srčane kese), meninigitisom i ulceracijama u ustima, na jeziku, nosu i larinksu.

Dijagnoza[уреди | уреди извор]

Postavlja se na osnovu:

  • anamneze,
  • kliničke slike,
  • laboratorijskih analiza,
  • dokazom  uzročnika u sputumu
  • dokazom uzorčnika nakon biopsije,
  • dokazom u direktnom preparatu,
  • kulturi tkiva
  • na osnovu seroloških reakcija (ELISA, RVK; imnoflorescencija).  

Terapija[уреди | уреди извор]

Kod asimptomatskih i blažih slučajeva, lečenje nije potrebno.

Kod težih oblika daju se antifungicidi, amfotericin B, itrokonazol ili ketokonazol.

Galerija[уреди | уреди извор]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Histoplasma capsulatum”. Stetoskop.info (на језику: српски). Приступљено 2024-01-24. 
  2. ^ Chiller, Tom M. (2016), „Histoplasmosis”, CDC Yellow Book: CDC Health Information for International Travel. 
  3. ^ Mahajan, Monika (2021). „Etymologia: Histoplasma capsulatum”. Emerging Infectious Diseases. 27 (3): 969. doi:10.3201/eid2703.et2703Слободан приступ. „Citing public domain text from the CDC 
  4. ^ а б в Kwon-Chung, K. J.; Kwon-Chung, K.; Bennett, John Eugene; Bennett, John E. (1992). Medical mycology (1. print изд.). Philadelphia: Lea & Febiger. ISBN 978-0-8121-1463-8. 
  5. ^ Chamany, S; Mirza, SA; Fleming, JW; Howell, JF; Lenhart, SW; Mortimer, VD; Phelan, MA; Lindsley, MD; Iqbal, NJ; Wheat, LJ; Brandt, ME; Warnock, DW; Hajjeh, RA (2004). "A large histoplasmosis outbreak among high school students in Indiana, 2001". The Pediatric Infectious Disease Journal. 23 (10): 909–14. doi:10.1097/01.inf.0000141738.60845.da. PMID 15602189. S2CID 23475233.
  6. ^ Chamany, S; Mirza, SA; Fleming, JW; Howell, JF; Lenhart, SW; Mortimer, VD; Phelan, MA; Lindsley, MD; Iqbal, NJ; Wheat, LJ; Brandt, ME; Warnock, DW; Hajjeh, RA (2004). "A large histoplasmosis outbreak among high school students in Indiana, 2001". The Pediatric Infectious Disease Journal. 23 (10): 909–14. doi:10.1097/01.inf.0000141738.60845.da. PMID 15602189. S2CID 23475233.
  7. ^ Guy, R; Roy, O (1949). "Histoplasmin sensitivity; preliminary observations in a group of school children in the Province of Quebec". Canadian Journal of Public Health. 40 (2): 68–71. PMID 18113223.
  8. ^ а б Leznoff, A; Frank, H; Taussig, A; Brandt, JL (1969). "The focal distribution of histoplasmosis in Montreal". Canadian Journal of Public Health. 60 (8): 321–5. PMID 5806145.
  9. ^ MacEachern, EJ; McDonald, JC (1971). "Histoplasmin sensitivity in McGill University students". Canadian Journal of Public Health. 62 (5): 415–422. PMID 5137623.
  10. ^ Haggar, R.A; Brown, E.L.; Toplack, N.J. (1957). "Histoplasmosis in South Western Ontario". Canadian Medical Association Journal. 77 (9): 855–861.
  11. ^ Lang, A. (2005-03-29). „Perils of systematic reviews”. Canadian Medical Association Journal. 172 (7): 855—855. ISSN 0820-3946. doi:10.1503/cmaj.1041715. 
  12. ^ Peters, John L.; Caseley, Caroline; Hiltz, Brenda (1997). „Tattooing: A Nova Scotia Experience”. Canadian Journal of Public Health. 88 (6): 373—374. ISSN 0008-4263. doi:10.1007/bf03403908. 
  13. ^ Carrig, C.; Penny, R. (1970-01-10). „Treatment of lymphosarcoma in the dog by splenectomy: a case report”. Veterinary Record. 86 (2): 26—29. ISSN 0042-4900. doi:10.1136/vr.86.2.26. 
  14. ^ Ferebee, Shirley H.; Furcolow, Michael L. (1947). „Histoplasmin Sensitivity among Siblings”. Public Health Reports (1896-1970). 62 (23): 834. ISSN 0094-6214. doi:10.2307/4586157. 
  15. ^ Mochi, A; Edwards, PQ (1952). "Geographical distribution of histoplasmosis and histoplasmin sensitivity". Bulletin of the World Health Organization. 5 (3): 259–291. PMC 2554039. PMID 14935779.
  16. ^ Guy, R; Panisset, M; Frappier, A (1949). "Histoplasmin sensitivity; a brief study of the incidence of hypersensitivity to histoplasmin in an Indian tribe of northern Quebec". Canadian Journal of Public Health. 40 (7): 306–309. PMID 18133141.
  17. ^ Schaefer, O (1966). "Pulmonary miliary calcification and histoplasmin sensitivity in Canadian eskimos". Canadian Journal of Public Health. 57 (9): 410–418. PMID 5977447.
  18. ^ Anderson, Heather; Honish, Lance; Taylor, Geoff; Johnson, Marcia; Tovstiuk, Chrystyna; Fanning, Anne; Tyrrell, Gregory; Rennie, Robert; Jaipaul, Joy; Sand, Crystal; Probert, Steven (2006). "Histoplasmosis Cluster, Golf Course, Canada". Emerging Infectious Diseases. 12 (1): 163–165. doi:10.3201/eid1201.051083. PMC 3291405. PMID 16494738.
  19. ^ CDC (2014), Fungal Diseases > Global fungal diseases > Preventing Deaths from Histoplasmosis. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).