Izumrli jezici

Из Википедије, слободне енциклопедије
Jump to navigation Jump to search

Izumrli jezik jeste jezik koji više nema izvornih govornika. Često se koristi i naziv mrtav jezik.

Moguće je razlikovati dvije vrste smrti jezika:

  • U prvom slučaju jezik izumre, ali jezici (ili dijalekti) koji su se razvili iz njega dalje se koriste. Primjer je latinski jezik, iz koga su se razvili romanski jezici.
  • U drugom slučaju jezik izumre bez da ostavi nasljednički jezik. U tim slučajevima govornici napuste svoj maternji jezik u korist nekog drugog jezika. Primjer je koptski jezik, koji je kao govorni jezik Egipta izumro u 17. veku a zamijenio ga je arapski. Koptski je i primjer za izumrli jezik koji se i dalje koristi — u ovom slučaju kao crkveni jezik egipatskih hrišćana.

Nekoliko izumrlih jezika nastavili su se upotrebljavati u književnosti, nauci ili liturgiji. To su uz koptski npr. i latinski i sanskrit.

Uzroci[уреди]

Neki jezik je ugrožen ako ga djeca više ne uče kao materinski jezik. Kad i stariji govornici tog jezika prestanu govoriti ili umru, taj se jezik smatra izumrlim. No, klasifikacija kao izumrli jezik ne znači nužno da taj jezik nema više nijednoga govornika. Izumrli jezici mogu biti dobro opisani i sačuvani u pisanim izvorima, a mogu imati i velik broj govornika koji su ih učili kao drugi ili strani jezik. Takav je slučaj npr. s latinskim. Smatra se izumrlim jezikom iako je čak i službeni jezik jedne države (Vatikana).

Jezik može izumrijeti zbog procesa koji se događa postepeno unutar jedne određene jezičke zajednice kada govornici prestanu govoriti svojim maternjim jezikom i služe se nekim drugim jezikom.

Jezik može izumrijeti i zbog političkog pritiska. To namjerno uništavanje jednog jezika naziva se i lingvocid.

Revitalizacija jezika[уреди]

U vrlo rijetkim slučajima smrt jezika nije konačan rezultat jezičkog razvoja. Hebrejski jezik je primjer izumrlog jezika čija je revitalizacija uspjela tako da je danas ponovno živi jezik.