Kognitivni test

С Википедије, слободне енциклопедије

Kognitivni testovi su procene kognitivnih sposobnosti ljudi i drugih životinja. Testovi koji se daju ljudima uključuju različite oblike IQ testova; oni koji se primenjuju na životinjama uključuju test ogledala (test vizuelne samosvesti) i test T lavirinta (koji testira sposobnost učenja). Takvo testiranje se koristi u psihologiji i psihometriji, kao i u drugim oblastima proučavanja ljudske i životinjske inteligencije[1]

Moderni kognitivni testovi nastali su kroz rad Džejmsa Makina Ketela koji je skovao termin „mentalni testovi”. Oni su pratili razvoj fizičkih i fizioloških testova Frensisa Galtona. Na primer, Galton je merio snagu stiska šake i visinu i težinu. On je osnovao „Antropometrijsku laboratoriju” 1880-ih u kojoj su korisnici plaćali da im se mere fizičke i fiziološke osobine. Galtonova merenja su imala ogroman uticaj na psihologiju. Katel je nastavio pristup merenju jednostavnim merenjima percepcije. Katelovi testovi su na kraju napušteni u korist pristupa baterijskog testiranja koji je razvio Alfred Binet.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Anastasi, Anne; Urbina, Susana (1997). Psychological Testing (Seventh изд.). Upper Saddle River (NJ): Prentice Hall. ISBN 978-0-02-303085-7. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).