Ljubomirka Ljupka Kovačević
Ljubomirka Ljupka Kovačević (Podgorica, 1951), psihološkinja, mirovna aktivistkinja, osnivačica ANIMA udruženje za kulturu mira i nenasilja (1996), koje preimenovano 2005. godine u ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrzovanje u Kotoru, Crna Gora. Inicira alternativni Program ženskih studija, feministički časopis ŽINEC Centra za žensko i mirovno obrazovanje[1]. Osim toga, bila je članica Organizacionog odbora Ženskog suda-feministički pristup pravdi za bivšu Jugoslaviju)[2] i koordinirala aktivnosti u Crnoj Gori[2]. [1]Javno se oglašavala kolumnama u dnevnim novinama, najčešće u dnevnim novinama Vijesti, Crna Gora.
Svoje formalno obrazovanje Ljubomirka Ljupka Kovačević je tokom, i nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji koristila za direktnu podršku žrtvama rata, i promišljanju i kreiranju mirovne, feminističke ženske politike[3].
Biografija
[уреди | уреди извор]Ljupka Kovačević je rođena u Podgorici 1951. godine gde započinje osnovno obrazovanje. Ubrzo se njena porodica seli za Kotor, te u Kotoru završava osnovnu školu, a potom i kotorsku Gimnaziju[1].
Studije psihologije završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1976. godine, postdiplomske iz psihoterapije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1990). Nakon diplomiranja zaposlila se u Psihijatrijskoj bolnici Dobrota u Kotoru[1], i napustila je instituciju 1999. godine.
Društveno-politički rad
[уреди | уреди извор]U svojim gimnazijskim danima, Ljupka Kovačević postaje članica Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) i time započinje njen društveno-politički rad, koji je nastavila i nakon raspada SKJ i Socijalističke federativne republike Jugoslavije[1].
Savez komunista je napustila neposredno pred ratove u bivšoj Jugoslaviji, zbog neslaganja sa tadašnjom politikom SK[1], koja je sve više naginjala nacionalizmu i militarizmu.
Mirovni aktivizam
[уреди | уреди извор]Od 1991. godine organizuje akcije za mir i formira grupu Krug koja je okrenuta psiho-socijalnoj podršci i kulturi mira i nenasilja. Sa koleginicama iz Kruga otvorila je telefonsku liniju za razgovore sa psihološkinjama za psihološke intervencije[1], kao reakciju na rat koji sa sobom nužno nosi traume[4].
Ljupka Kovačević je na glavnom kotorskom trgu, 02. februara 1991. godine, kao jedna od organizatorska mirovnog protesta, poručila okupljenima da je vreme za mir: „Razum i mir među ljude! Zaključak koji moramo izvući je: ne ubijajmo jedni druge!", insisitirajući da su svi ljudi braća i sestre[5].
Nakon okončanja rata 1991-1995. godine i nakon Dejtonskog sporazuma, Ljupka Kovačević se uključuje u psihosocijalne programe međunarodnih organizacija, uči i pruža psihološku podršku žrtvama torture iz ratnih logora Bosne i Hercegovine (BiH) , izbjeglicama i raseljenim licima iz BiH i Kosova u Crnoj Gori.
Tokom 1996. godine Ljupka Kovačević sa još tri koleginice psihološkinje - Žanetom Žankom Sironjić , Maruškom Cicom Drašković i Julijanom Cicović Maslovar, osniva udruženje ANIMA Cenatr za žensko i mirovno obrazovanje u Kotoru. Uskoro je oformljen i informativno-dokumentacioni centar INDOK, a Program ženskih studija[6], kao i časopis ŽINEC oformljeni su 2002. godine.
Ljupka Kovačević je i jedna od realizatorki Ženskog suda za bivšu Jugoslaviju prvog takvog suda koji je održan na tlu Evrope u maju 2014. godine.
Smatrala je da je za žensko organizovanje važno zadržati „ političnost feminizma“[7], kao i da se ta političnost održava insistiranjem i na klasnom pitanju, socio-ekonomskom položaju žena[8].
„…ženska politika otpora daje rezultate makar to bilo samo i kroz promijenjen stav u odnosu na svoju poziciju u porodici i promijenjen stav u odnosu na autoritet i moć političke elite“[9]
Publikacije
[уреди | уреди извор]- Glas sa pločnika: borba majki sa troje i više djece protiv ukidanja ostvarenog prava, Beograd: Žene u crnom, (2018), ISBN - 978-86-85451-73-7
- Stanje ženskih ljudskih prava u Crnoj Gori : kako to vide žene i muškarci? - Kotor : ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje, 2009 (Herceg Novi : Biro konto), ISBN 978-86-907869-3-0
- Žene, odgovornost, solidarnost : i mi imamo što da kažemo! = Women, Responsibility, Solidarity = We Have Something to Say, too!,Kotor : ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje, 2009 (Igalo : Biro konto), ISBN 978-86-907869-5-4
- Rod, građanstvo, ravnopravnost - Kotor : ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje, 2009 (Herceg Novi : Biro konto), ISBN 978-86-907869-4-7
- Kratak vodič kroz seksualno.reproduktivno zdravlje mladih
- Kontra(per)cepcija; uredile Ljupka Kovačević i Ervina Dabižinović, prevod Leonida Plamenac/ Kotor ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje , 2013 (Basium studio , Podgorica), ISBN 978-86- 907869-9-2
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ а б в г д ђ Dabižinović, Ervina. „Disertacija, DISKURSI O ŽENAMA BOKE KOTORSKE: RODNI IDENTITETI (1815-2015)” (PDF).
- ^ а б „ženski sud”. www.zenskisud.org. Приступљено 2023-03-29.
- ^ online, Monitor. „LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju” (на језику: бошњачки). Приступљено 2023-03-29.
- ^ online, Monitor. „LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Na djelu su traume devedesetih” (на језику: бошњачки). Приступљено 2023-03-29.
- ^ Dabižinović, Ervina. „Disertacija, DISKURSI O ŽENAMA BOKE KOTORSKE: RODNI IDENTITETI (1815-2015)” (PDF).
- ^ Domović Bulić, Senka. „Ženske stvari, Women Matters” (PDF).
- ^ „Najava predavanja Drug/ca (1978 – 2014) ”Ženska historija kroz leće vremena u regiji“ | Fondacija CURE” (на језику: бошњачки). Приступљено 2023-03-29.
- ^ Degordian (http://www.degordian.com). „Ljupka Kovačević”. Muzej Jugoslavije. Приступљено 2023-03-29.
- ^ ur. Nelević, Nataša. „Zbornik 2020, ŽENSKO NEMATERIJALNO KULTURNO NASLJEĐE CRNE GORE: NOVE MAPE, RODNE PERSPEKTIVE” (PDF).