Mašinska percepcija

С Википедије, слободне енциклопедије

Machine perception je sposobnost kompjuterskog sistema da interpretira podatke na način koji je sličan načinu na koji ljudi koriste svoja čula da se povežu sa svetom oko sebe.[1][2][3] Osnovni metod koji računari koriste i reaguju na svoje okruženje je preko priključenog hardvera. Do nedavno je unos bio ograničen na tastaturu ili miš, ali napredak u tehnologiji, kako u hardveru tako i u softveru, omogućio je računarima da primaju senzorni unos na način sličan ljudima.[1][2]

Mašinska percepcija omogućava računaru da koristi ovaj senzorni unos, kao i konvencionalna računarska sredstva za prikupljanje informacija, da prikupi informacije sa većom tačnošću i da ih predstavi na način koji je udobniji za korisnika.[1] To uključuje kompjuterski vid, mašinski sluh, mašinski dodir i mašinska sposobnost mirisa, jer su veštački mirisi, na hemijskom jedinjenju, molekularnom, atomskom nivou, nerazlučni i identični.[4][5]

Krajnji cilj mašinske percepcije je pružanje mašinama mogućnosti da vide, osete i percipiraju svet kao što to čine ljudi i da stoga budu u stanju da na ljudski način objasne zašto donose svoje odluke, da upozore kada njihovo delovanje nije uspešno i što je još važnije, razlog koji je uzrok problema.[6] Ova svrha je veoma slična predloženim svrhama za veštačku inteligenciju uopšte, osim što bi mašinska percepcija dala mašinama samo ograničenu osećajnost, umesto da mašinama podari punu svest, samosvest i intencionalnost.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в г Malcolm Tatum (3. 10. 2012). „What is Machine Perception”. 
  2. ^ а б в Alexander Serov (29. 1. 2013). „Subjective Reality and Strong Artificial Intelligence”. arXiv:1301.6359Слободан приступ [cs.AI]. 
  3. ^ „Machine Perception & Cognitive Robotics Laboratory”. www.ccs.fau.edu. Приступљено 2016-06-18. 
  4. ^ Cotton2009-03-01T00:00:00+00:00, Simon. „If it smells - it's chemistry”. RSC Education (на језику: енглески). Приступљено 2022-05-03. 
  5. ^ „Artificial networks learn to smell like the brain”. MIT News | Massachusetts Institute of Technology (на језику: енглески). Приступљено 2022-05-03. 
  6. ^ „Machine Perception Research - ECE - Virginia Tech”. www.ECE.VT.edu. Архивирано из оригинала 7. 3. 2021. г. Приступљено 10. 1. 2018. 
  7. ^ Turk, Matthew (2000). „Perceptive Media: Machine Perception and Human Computer Interaction” (PDF). Chinese Journal of Computers. 12.  pages 1235-1244
  8. ^ Dhar, Sagnik; Ordonez, Vicente; Berg, Tamara L. (2011). „High level describable attributes for predicting aesthetics and interestingness” (PDF). CVPR 2011. стр. 1657—1664. ISBN 978-1-4577-0394-2. S2CID 14609200. doi:10.1109/CVPR.2011.5995467. hdl:1951/55408. 
  9. ^ Lyon, Richard (2010). „Machine Hearing: An Emerging Field [Exploratory DSP”. IEEE Signal Processing Magazine. 27 (5): 131—139. Bibcode:2010ISPM...27..131L. S2CID 13143070. doi:10.1109/MSP.2010.937498.