Пређи на садржај

Sarcoscypha coccinea

С Википедије, слободне енциклопедије

Sarcoscypha coccinea
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Poddivizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. coccinea
Binomno ime
Sarcoscypha coccinea
(Scop.) Lambotte (1889)
Sinonimi
Spisak
  • Helvella coccinea Schaeff. (1772)
  • Peziza coccinea Jacq. (1774)
  • Peziza cochleata Batsch (1783)
  • Peziza dichroa Holmsk. (1799)
  • Peziza coccinea Jacq. (1800)
  • Peziza aurantia Schumach. (1803)
  • Macroscyphus coccineus (Scop.) Gray (1821)
  • Peziza aurantiaca Pers. (1822)
  • Lachnea coccinea (Jacq.) Gillet (1887)
  • Lachnea coccinea (Jacq.) W.Phillips (1887)
  • Geopyxis coccinea (Scop.) Massee (1895)
  • Sarcoscypha coccinea (Scop.) Sacc. ex Durand (1900)
  • Plectania coccinea (Scop.) Fuckel ex Seaver (1928)

Sarcoscypha coccinea, u narodu poznatija kao babino uvo,[1] je vrsta gljive koja pripada familiji Sarcoscyphaceae, reda Pezizales. Široko je rasprostranjena u severnoj hemisferi, u severnim delovima Afrike, Evropi, Aziji i Severnoj Americi. Raste kao saprob na otpalim granama, ređe u steni, često po više primeraka. Javlja se u šumama u hladnijem periodu godine. Često se kaže da je vesnik proleća jer se javlja odmah nakon topljenja snega, pa sve do aprila.[1] Česta je kako u ravničarskim, tako u planinskim krajevima.

Opis plodnog tela

[уреди | уреди извор]

Plodonosno telo je oblika čašice ili pehara sa veoma kratkom drškom, prečnika od 1 do 5 cm. Unutrašnja površina (himenijum) je glatka i sjajna, intezivno crveno obojena, međutim starenjem gubi crvenu boju i poprima narandžastu boju. Ivica plodonosnog tela ostaje dugo podvijena. Spoljašnja površina je svetlije obojena (krem, svetloroze boje) i prekrivena finim i gustim dlačicama. Meso je tanko, žilavo. Bez izraženog ukusa i mirisa.

Spore su 25–35 × 11–14 µm, izdužene, eliptične glatke. Često sa sitnim uljanim kapljicama na krajevima.

Nije jestiva vrsta.

  1. ^ а б „Babino uvo — Sarcoscypha coccinea”. Архивирано из оригинала 27. 9. 2021. г. Приступљено 20. 2. 2023. 
  • Uzelac, Branislav (2009). Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Beograd: BGV -. {logic}-.
  • Flik, M. (2010). Koja je ovo gljiva? prepoznavanje, sakupljanje, upotreba. Beograd: Marso. .
  • Phillips, R. (2006). Mushrooms. London: Macmillan. 1987. .

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]