Пређи на садржај

Trahealnа kanila

С Википедије, слободне енциклопедије
Trahealnа kanila
Trahealnа kanila:

1. vokalni nabori

2. tiroidna hrskavica

3. krikooidna hrskavica

4. trahealni prsten

5. manžetna sa balonom
ICD-9-CM96.04

Trahealna kanila je kratka cev koja se postavlja u traheostomu (otvor na vratu, načinjen trahotomijom preko koga pacijent diše), kako bi omogućila njeno održavanje u otvorenom stanju i nesmetano disanje. Ona se postavlja nakon formiranja traheostome, i potom uklanja nakon što rana zaraste, kao i u svim slučajevima u kojima je to moguće.[1][2]

Zatvarajući prstom spoljni otvor kanile, bolesnik može uspostaviti govornu komunikaciju, jer na taj način izdahnuti vazduh pod pritiskom prolazi pored kanile i iz dušnika, ulazi u grkljan, ždrelo i usta što pacijentu omogućava uspostavlja govorne komunikacije.[3]

Opšte informacije

[уреди | уреди извор]

Trahealna kanila ima oblik savijene cevi izrađene od različitih materijala: metala, plastike ili silikonske gume. Zavisno od proizvođača na svestskom tržištu medicinske opreme dana postoje klasične kanile, cuff kanile, silikonske „T“ kanile, i različite vrste metalnih kanila.

Godine starosti Težina (Unutrašnji)
промер
(mm)
Prevremeno rođeni 3 kg 2.5–3.0[4]
0–6 месеци 3.5 kg 3.0–3.5[4]
6–12 meseci 7 kg 3.5–4.0[4]
1–3 godine 10–12 kg 4.0–4.5[4]
4–7 godine 16–18 kg 5.0–5.5[4]
8–10 godine 24–30 kg 5.5–6.5[4]
Odrasla žena 7.0–7.5[5]
Odrasli muškarac 8.0–8.5[5]

Kanilu i uložak potrebno je svakodnevno čistiti pod mlazom tople vode i četkicom. Takođe, potrebna je i sakodnevna toaleta stome, antiseptičkim sredstvima. Ponekad se pacijentima koji su operisani stvara dosta gustog sekreta u dušniku i bronhima koji ne mogu iskašljati. U takvim slučajevima treba koristiti aspirator, uređaj pomuću kojeg se preko kanile odstranjuje sadržaj iz donjih disajnih puteva. Pre usisavanja treba kroz traheostomu ukapati malo fiziološkog rastvora (maksimalno 5 ml) kako bi lakše s kateterom (tankom, dugom cevčicom) usisao sadržaj traheje.

S obzirom da pacijent sa trahealnom kanilom na vratu ima otvor koji je direktno povezan s plućima, prilikom kupanja on mora zaštiti otvor na vratu kako voda ne bi ulazila u disajne puteve. Za to postoji rešenje u vidu nastavaka koji se mogu staviti na kanilu kako voda kroz otvor kanile ne bi ulazila u traheju. Plivanje nije preporučeno bez dodatnih pomagala s obzirom na opasnost od ulaska veće količine vode u pluća.

Slika A — prikazuje bočni pogled na vrat i pravilan položaj trahealne kanile u traheji ili dušniku. Slika B — prikazuje pacijenta sa traheostomom i način fiksiranja trahealne kanile za vrat

Veličina (broj kanile) se određuju za svakog pacijenta prema promeru dušnika i otvora traheostome. Za odrasle se najčešće koriste kanile spoljašnjeg promera 11,12,13 mm. Dužina kanila se takođe može prilagoditi svakom pacijentu.

Kanila se sastoji od unutrašnje i spoljne cevi, vodoravno položene pločice – pelote – sa dve rupice u koje se umeće trakica koja se veže na vrat. Između pelote i kože vrata postavlja se podložak od gaze ili drugog mekanog materijala.

Vrste trahealnih kanila

[уреди | уреди извор]
Tip kanile Karakteristike Slika Trachealkanüle.jpg
Klasična dvostruka kanila
  • Ova vrsta kanila sastoji se od dvostruke cevi, koja na spoljnjem kraju ima pločicu koja se učvršćuje na vratu pomoću poveske u obliku trake.
  • Unutrašnja cev koja se može vaditi omogućava čišćenja sasušenog sekreta sa zidova kanila svakodnevno čistipod mlazom tople vode i četkicom.
  • Postupak ćišćenja kanile može obavljati i sam bolesnik, ne vadeći celu kanilu. Time se izbjegavaju poteškoće pri ponovnom umetanju kanile u traheostomu i eventualno nežečjena mehanička oštećenja.
Cuff kanila
  • Cuff kanila je plastična kanila s balonom koji se puni vazduhom i sastvim zatvara dušnik.
Biesalski plastična kanila
  • Biesalski plastična kanila ima uložak koji se može čistiti.
  • Ova je kanila je govornog tipa i nema plastični balon.
Silikonska T kanila
Metalna kanila
  • Metalne kanile su manje konforne za pacijente, ali se lakše održavaju.
  • Mogu se sterilisati u starilizatoru na 180 °C.[6]

Život pacijenta sa trahealnom kanilom

[уреди | уреди извор]

Pacijent sa trahealnom kanilom mora svoj život prilagoditi izmenjenom načinu života, od održavanja lične higijene i higijene traheostome, preko ishrane do brige o kvalitetu vazduha u prostoriji u kojoj boravi. On traheostomu i kanilu mora prihvatiti kao deo sebe i pokušati nastaviti normalno živeti.

Traheostoma nosi i određene rizike, jer je otvoren put za prodor različitih nečistoća i mikroorganizama u disajne puteve, što pogoduje nastanku infekcije. Stoga se preporučuje stavljanje posebnih filtera ili nošenje takozvanih pregačica, koje se postavljaju preko otvora trahealne kanile.

S obzirom na nakupljanje sekreta u dušniku, u kroz kanilu treba ukapavati fiziološki rastvor ili davati vlažne inhalacije koje razređuju sekret i olakšavaju njegovo odstranjivanje. Kanila se pere svakodnevno, a okolina traheostome se svakodnevno briše gazom namočenom u običnu vodu i suši čistim tupferom.

Osobe s trajnom trahealnom kanilom mogu raditi gotovo u svim delatnostima, osim u onim koje od zaposlenog zahtevbaju obavljanje teških fizičkih poslova, jer ne mogu zadržavati dah.

Poželjno je da izbegavaju plivanje i vožnju čamcem, zbog opasnosti od ulaska vode kroz otvor kanile u disajni sistem.

Posebnu pažnju zahteva kupanje, tuširanje ili pranja kose. Muškarci bi trebalo da koriste električne aparate za brijanje, kako bi sprečili povređivanje vrata zbog slabljenja čula dodira u području vrata.

Sastavni delovi kanile:Spoljna cev kanile (gore) sa naduvavajućom manžetnom (gore desno), unutrašnja kanila (u sredini) i obturator (dole)
  1. ^ Higgins D. Basic nursing principles of caring for patients with a tracheostomy. Nursing times. 2009;105(3), 14 -15.
  2. ^ Lewis T, Oliver G. Improving tracheostomy care for ward patients. Nursing Standard 2005;19(19), 33-37.
  3. ^ DʼHaese, J.; De Keukeleire, T.; Poelaert, J. (2010). „Intraoperative fibrobronchoscopic assessment of fluid leakage around a cuffed endotracheal: A comparison between a polyvinyl cuffed endotracheal tube and a polyurethane cuffed endotracheal tube. A preliminary report”. European Journal of Anaesthesiology. 27: 269. ISSN 0265-0215. doi:10.1097/00003643-201006121-00867. 
  4. ^ а б в г д ђ „Equipment Sizing Chart”. University of Iowa Children's Hospital. Приступљено 2015-11-07. 
  5. ^ а б Varshney, Manu; Kumar, Rakesh; Sharma, Kavita; Varshney, PreetiG (2011). „Appropriate depth of placement of oral endotracheal tube and its possible determinants in Indian adult patients”. Indian Journal of Anaesthesia. 55 (5): 488—93. ISSN 0019-5049. PMC 3237149Слободан приступ. PMID 22174466. doi:10.4103/0019-5049.89880. 
  6. ^ Edgtton Winn M, Wright K. Tracheostomy: a guide to nursing care. Aust Nurs J. 2005;13(5):17-20.

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).