Veštačka inteligencija u zdravstvu

С Википедије, слободне енциклопедије

Rendgenski snimak šake, sa automatskim izračunavanjem koštane starosti kompjuterskim softverom

Veštačka inteligencija u zdravstvu je termin koji se koristi za opisivanje upotrebe algoritama i softvera za mašinsko učenje, ili veštačke inteligencije (VI), za oponašanje ljudske spoznaje u analizi, prezentaciji i razumevanju složenih medicinskih i zdravstvenih podataka, ili za prevazilaženje ljudskih mogućnosti pružanjem novih načina dijagnoziranja, lečenja ili prevencije bolesti.[1][2] Konkretno, VI je sposobnost kompjuterskih algoritama da dođu do približnih zaključaka zasnovanih isključivo na ulaznim podacima.

Primarni cilj aplikacija veštačke inteligencije u vezi sa zdravljem je analiza odnosa između kliničkih podataka i ishoda pacijenata.[3] Programi veštačke inteligencije se primenjuju na prakse kao što su dijagnostika, razvoj protokola lečenja, razvoj lekova, personalizovana medicina i praćenje i nega pacijenata. Ono što razlikuje tehnologiju veštačke inteligencije od tradicionalnih tehnologija u zdravstvu je sposobnost prikupljanja većih i raznovrsnijih podataka, njihove obrade i proizvodnje dobro definisanog rezultata do krajnjeg korisnika. VI to radi pomoću algoritama mašinskog učenja i dubokog učenja. Pošto su rendgenski snimci najčešći testovi snimanja koji se sprovode u većini odeljenja radiologije, potencijal VI da pomogne u trijaži i interpretaciji tradicionalnih radiografija (rendgenskih snimaka) je posebno vredan pažnje.[4] Ovi procesi mogu prepoznati obrasce u ponašanju i stvoriti sopstvenu logiku. Da bi se stekli korisni uvidi i predviđanja, modeli mašinskog učenja moraju biti obučeni korišćenjem velikih količina ulaznih podataka. Algoritmi veštačke inteligencije se ponašaju drugačije od ljudi na dva načina: (1) algoritmi su doslovni: kada se postavi cilj, algoritam uči isključivo iz ulaznih podataka i može samo da razume ono što je programiran da uradi, (2) i neki algoritmi dubokog učenja su crne kutije; algoritmi mogu da predvide sa izuzetnom preciznošću, ali nude malo ili nimalo razumljivog objašnjenja za logiku koja stoji iza njihovih odluka osim podataka i tipa korišćenog algoritma.[5]

Kako je široko rasprostranjena upotreba veštačke inteligencije u zdravstvu relativno nova, u toku su istraživanja njene primene u različitim oblastima medicine i industrije. Pored toga, veća pažnja se poklanja etičkim problemima bez presedana u vezi sa njenom praksom, kao što su privatnost podataka, automatizacija poslova i pristrasnosti u zastupanju.[6] Štaviše, lideri u zdravstvu često se opiru novim tehnologijama koje je donela veštačka inteligencija u zdravstvu, što dovodi do sporog i neravnomernog usvajanja.[7]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Developing an aging clock using deep learning on retinal images”. ai.googleblog.com (на језику: енглески). 2023-04-11. Приступљено 2023-06-01. 
  2. ^ Mullainathan S, Obermeyer Z (мај 2022). „Solving medicine's data bottleneck: Nightingale Open Science”. Nature Medicine. 28 (5): 897—899. PMID 35534570. S2CID 248668494. doi:10.1038/s41591-022-01804-4Слободан приступ. 
  3. ^ Coiera E (1997). Guide to medical informatics, the Internet and telemedicine. Chapman & Hall, Ltd. 
  4. ^ Adams, Scott J.; Henderson, Robert D. E.; Yi, Xin; Babyn, Paul (фебруар 2021). „Artificial Intelligence Solutions for Analysis of X-ray Images”. Canadian Association of Radiologists Journal (на језику: енглески). 72 (1): 60—72. ISSN 0846-5371. PMID 32757950. S2CID 221036912. doi:10.1177/0846537120941671Слободан приступ. 
  5. ^ Luca M, Kleinberg J, Mullainathan S (2016). „Algorithms Need Managers, Too”. Harvard Business Review. Приступљено 2018-10-08. 
  6. ^ Floridi L, Luetge C, Pagallo U, Schafer B, Valcke P, Vayena E, Addison J, Hughes N, Lea N, Sage C, Vannieuwenhuyse B (2019-09-01). „Key Ethical Challenges in the European Medical Information Framework”. Minds and Machines (на језику: енглески). 29 (3): 355—371. ISSN 1572-8641. S2CID 49668711. doi:10.1007/s11023-018-9467-4Слободан приступ. hdl:2318/1728336Слободан приступ. 
  7. ^ Petersson L, Larsson I, Nygren JM, Nilsen P, Neher M, Reed JE, Tyskbo D, Svedberg P (јул 2022). „Challenges to implementing artificial intelligence in healthcare: a qualitative interview study with healthcare leaders in Sweden”. BMC Health Services Research. 22 (1): 850. PMC 9250210Слободан приступ. PMID 35778736. doi:10.1186/s12913-022-08215-8Слободан приступ. 

Literatura[уреди | уреди извор]