Vudvard-Hofmanova pravila

С Википедије, слободне енциклопедије
Primena Vudvard-Hofmanovih pravila: Termoliza jedinjenja 1 daje (E,E) geometrijski izomer 2, dok termoliza jedinjenja 3 daje (E,Z) geometrijski izomer 4.

Vudvard-Hofmanova pravila (ili pravila periciklične selekcije),[1] koju su osmislili Robert Berns Vudvard i Roald Hofman, skup su pravila koja se koriste za racionalizaciju ili predviđanje određenih aspekata stereohemije i energije aktivacije pericikličnih reakcija, važne klase reakcija u organskoj hemiji. Pravila se najbolje razumeju u smislu koncepta očuvanja orbitalne simetrije korišćenjem orbitalnih korelacionih dijagrama (videti Odeljak 3 ispod). Vudvard-Hofmannova pravila su posledica promena u elektronskoj strukturi koje se dešavaju tokom periciklične reakcije i zasnovana su na fazama molekularnih orbitala u interakciji. Ona su primenljiva na sve klase pericikličnih reakcija (i njihove mikroskopske reverzne 'retro' procese), uključujući (1) elektrociklizacije, (2) cikloadicije, (3) sigmatropne reakcije, (4) reakcije transfera grupa, (5) enske reakcije,[2] (6) heletropne reakcije,[3] i (7) diotropne reakcije.[4] Vudvard–Hofmanova pravila ilustruju moć molekularno orbitalne teorije.[5]

Vudvard i Hofman su razvili pravila periciklične selekcije ispitujući korelacije između orbitala reaktanata i proizvoda (tj. kako su orbitale reaktanata i proizvoda međusobno povezane neprekidnim geometrijskim distorzijama koje su funkcije koordinata reakcije). Oni su identifikovali očuvanje orbitalne simetrije kao ključni teorijski princip koji diktira ishod (ili izvodljivost) pericikličkog procesa. Unaprieđeni su i drugi teorijski pristupi koji dovode do istih pravila selekcije. Hofman je 1981. dobio Nobelovu nagradu za hemiju za razjašnjavanje važnosti orbitalne simetrije u pericikličnim reakcijama, koju je delio sa Keničijem Fukuijem. Fukui je razvio sličan skup ideja u okviru granične molekularne orbitalne teorije (FMO). Pošto je Vudvard umro dve godine pre toga, nije imao pravo da dobije ono što bi bila njegova druga Nobelova nagrada za hemiju.[6]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ The principle of orbital symmetry conservation is generally credited to Robert Burns Woodward and Roald Hoffmann, who proposed orbital symmetry conservation as an explanation for the stereochemical outcome of electrocyclic reactions (J. Am. Chem. Soc. 1965, 87, 395) and articulated a fully generalized pericyclic selection rule several years later (Angew. Chem. Int. Ed. Engl. 1969, 8, 781). However, E. J. Corey has claimed priority in proposing the key insight in 1965 (see 'Controversy' section below). Moreover, E. Havinga had previously noted that tachysterol underwent electrocyclic ring closing in a conrotatory or disrotatory manner depending on activation mode (photochemical or thermal, respectively) and attributed an orbital symmetry explanation for this phenomenon to L. J. Oosterhoff (Tetrahedron Lett. 1961, 16, 146). In addition, aromatic transition state theory, advanced by H. E. Zimmerman (J. Am. Chem. Soc. 1966, 88, 1564) and M. J. S. Dewar (Tetrahedron 1966, Suppl. 8, 75), has been recognized as an alternative approach that is completely equivalent to, but predates, Woodward and Hoffmann's statement of the generalized rule.
  2. ^ Ene reactions are often considered to be a type of group transfer reaction.
  3. ^ Cheletropic reactions are often considered to be a type of cycloaddition.
  4. ^ Reetz, Manfred T. (1972-02-01). „Dyotropic Rearrangements, a New Class of Orbital-Symmetry Controlled Reactions. Type I”. Angewandte Chemie International Edition in English (на језику: енглески). 11 (2): 129—130. ISSN 1521-3773. doi:10.1002/anie.197201291. 
  5. ^ Geerlings, Paul; Ayers, Paul W.; Toro-Labbé, Alejandro; Chattaraj, Pratim K.; De Proft, Frank (2012). „The Woodward–Hoffmann Rules Reinterpreted by Conceptual Density Functional Theory”. Accounts of Chemical Research. 45 (5): 683—95. PMID 22283422. doi:10.1021/ar200192t. hdl:10533/131820Слободан приступ. 
  6. ^ The Nobel Prize in Chemistry 1981. Nobelprize.org.

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Ayers, Paul W.; Morell, Christophe; De Proft, Frank; Geerlings, Paul (5. 10. 2007). „Understanding the Woodward–Hoffmann Rules by Using Changes in Electron Density”. Chemistry: A European Journal. 13 (29): 8240—8247. PMID 17639522. doi:10.1002/chem.200700365.