Raspeće — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
м Бот: уклоњен шаблон: Link FA
мНема описа измене
Ред 1: Ред 1:
[[Датотека:Crucifixion.jpg|мини|300п|Rimsko [[razapinjanje Isusa]]]]
[[Датотека:Crucifixion.jpg|мини|300п|Rimsko [[razapinjanje Isusa]]]]


'''Razapinjanje''' ili '''raspeće''' predstavlja drevnu metodu [[smrtna kazna|pogubljenja]] koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe — bilo vezanjem bilo klinovima — na drvenu podlogu, najčešće u obliku [[krst]]a — te njenim ostavljanjem da umre od gladi i dehidracije.
'''Raspeće''' ili '''razapinjanje''' predstavlja drevnu metodu [[smrtna kazna|pogubljenja]] koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe — bilo vezanjem bilo [[klin]]ovima — na drvenu podlogu, najčešće u obliku [[krst]]a — te njenim ostavljanjem da umre od gladi i dehidracije.


Razapinjanje se često praktikovalo u [[Stari vijek|Starom vijeku]] — od strane [[Persijsko carstvo|Persijanaca]], [[Seleukidi|Seleukida]], [[Kartagina|Kartaginjana]] i [[Drevni Rim|Rimljana]]. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine [[337]]. ukinuo car [[Konstantin I]] u znak poštovanja prema [[Isus Hrist|Isusu Hristu]] — najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja. <ref name=britannica>{{Cite web|author=Encyclopædia Britannica |url=http://www.britannica.com/eb/article-9028045 |title=Encyclopaedia Britannica Online: crucifixion |publisher=Britannica.com |date= |accessdate = 19. 12. 2009.}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.mb-soft.com/believe/text/crucifix.htm |title=Crucifixion |publisher=Mb-soft.com |date= |accessdate = 19. 12. 2009.}}</ref> Nakon toga se razapinjanje koristilo gotovo isključivo u ne-hrišćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji [[Japan]] u doba Tokugavinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu [[Iran]]a.
Razapinjanje se često praktikovalo u [[Stari vijek|Starom vijeku]] — od strane [[Persijsko carstvo|Persijanaca]], [[Seleukidi|Seleukida]], [[Kartagina|Kartaginjana]] i [[Drevni Rim|Rimljana]]. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine [[337]]. ukinuo car [[Konstantin I]] u znak poštovanja prema [[Isus Hrist|Isusu Hristu]] — najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja. <ref name=britannica>{{Cite web|author=Encyclopædia Britannica |url=http://www.britannica.com/eb/article-9028045 |title=Encyclopaedia Britannica Online: crucifixion |publisher=Britannica.com |date= |accessdate = 19. 12. 2009.}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.mb-soft.com/believe/text/crucifix.htm |title=Crucifixion |publisher=Mb-soft.com |date= |accessdate = 19. 12. 2009.}}</ref> Nakon toga se razapinjanje koristilo gotovo isključivo u ne-hrišćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji [[Japan]] u doba Tokugavinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu [[Iran]]a.

Верзија на датум 1. мај 2016. у 20:48

Rimsko razapinjanje Isusa

Raspeće ili razapinjanje predstavlja drevnu metodu pogubljenja koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe — bilo vezanjem bilo klinovima — na drvenu podlogu, najčešće u obliku krsta — te njenim ostavljanjem da umre od gladi i dehidracije.

Razapinjanje se često praktikovalo u Starom vijeku — od strane Persijanaca, Seleukida, Kartaginjana i Rimljana. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine 337. ukinuo car Konstantin I u znak poštovanja prema Isusu Hristu — najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja. [1][2] Nakon toga se razapinjanje koristilo gotovo isključivo u ne-hrišćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji Japan u doba Tokugavinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu Irana.

Određene hrišćanske zajednice ponekad praktikuju ritualno razapinjanje u kojima raspete osobe odaju počast Hristu nastojeći da se poistovjeti s njegovim patnjama, a za što su najpoznatiji primjer Filipini.

Najpoznatija referenca na razapinjanje jeste raspeće koje predstavlja važan simbol za katolike, pravoslavce, orijentalne hrišćane, s time da protestanti preferiraju korištenje krsta bez Isusovog tijela na njemu.

Detalji

Raspeće Svetog Petra

Raspeće se često radilo da bi se terorisalo i odvraćalo prisutne od činjenja sličnih prestupa. Žrtve su ostavljane raspete i posle smrti kao upozorenje. Samo raspeće je činjeno da bi se omogućila spora i bolna smrt.

Reference

  1. ^ Encyclopædia Britannica. „Encyclopaedia Britannica Online: crucifixion”. Britannica.com. Приступљено 19. 12. 2009. 
  2. ^ „Crucifixion”. Mb-soft.com. Приступљено 19. 12. 2009. 

Vidi još

Spoljašnje veze