Plastična hirurgija — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Ред 11: Ред 11:
U razvoju današnje moderne plastične hirurgije, značajnu ulogu su odigrali britanski doktori koji su putovali u [[Indija|Indiju]] kako bi prisustvovali [[rinoplastija|rinoplastici]] koja se izvodila domaćim indijskim metodama.
U razvoju današnje moderne plastične hirurgije, značajnu ulogu su odigrali britanski doktori koji su putovali u [[Indija|Indiju]] kako bi prisustvovali [[rinoplastija|rinoplastici]] koja se izvodila domaćim indijskim metodama.


Ocem moderne plastične hirurgije se generalno smatra Ser [[Harold Giliz]]. Ovaj novozelandski [[otorinolaringolog]] koji je radio u [[Лондон|Londonu]] razvio je mnoge tehnike današnje moderne [[facijalna hirurgija|facijalne hirurgije]] tokom brige o vojnicima koji su patili od teškihpovreda lica tokom [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]].
Ocem moderne plastične hirurgije se generalno smatra Ser [[Harold Giliz]]. Ovaj novozelandski [[otorinolaringolog]] koji je radio u [[Лондон|Londonu]] razvio je mnoge tehnike današnje moderne [[facijalna hirurgija|facijalne hirurgije]] tokom brige o vojnicima koji su patili od teškihpovreda lica tokom [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]]. Kozmetički [[silikon]] se koristi u obavljanu estetskih operacija [[grudi]]. Poslednjih 40 godina, ovakve operacije nisu nikakava tajna u [[SAD ]] i u svetu, među poznatim ličnostima i glumcima u [[Holivud]]u i među običnim svetom. Operacija [[nos]]a, klempavih [[uši]]ju , uklanjanje viška sala ili [[liposukcija]] su samo neke vrste operacija.


== Literatura ==
== Literatura ==

Верзија на датум 4. август 2018. у 18:29

Plastična hirurgija predstavlja granu medicine koja se bavi ispravljanjem ili rekonstrukcijom delova ljudskog tela vraćajući im maksimalnu moguću funkcionalnost i normalan izgled. Iako je estetska hirurgija najpoznatiji oblik plastične hirurgije, plastična hirurgija nije nužno i estetska hirurgija, odnosno ona uključuje mnoge tipove rekonstruktivne hirurgije, hirurgije ruku, mikrohirurgije i saniranja opekotina.

Razvoj plastične hirurgije

Lečenje uz pomoć plastične hirurgije je prvi put spomenuo Edvin Smit Papirus, u transkriptu drevnog egipatskog medicinskog teksta koji datira od vremena Starog carstva od 3000. do 2500. godine p.n.e, gde se spominje operacija polomljenog nosa.

Rekonstruktivne tehnike su prenešene u Indiju oko 800. godine p.n.e. Sushruta je bio lekar koji je imao značajan doprinos na polju plastične hirurgije u 6. veku p.n.e. Postoje pisani dokumenti na osnovu kojih se vidi da je Sušruta radio rekonstrukcije nosa metodom prenošenja kože sa čela. Amputacija nosa je u tom periodu bio način kažnjavanja lopova u Indiji, a osim toga bila je prisutna i kod vojnih invalida. Vertikalni, čeoni kožni režanj, čija je baza bila u predelu glabele, od tada se smatra prvom rekonstrukcijom u medicini, a metoda rekonstrukcije nosa kožom čeone regije se i danas naziva Indijska metoda rekonstrukcije nosa.


U razvoju današnje moderne plastične hirurgije, značajnu ulogu su odigrali britanski doktori koji su putovali u Indiju kako bi prisustvovali rinoplastici koja se izvodila domaćim indijskim metodama.

Ocem moderne plastične hirurgije se generalno smatra Ser Harold Giliz. Ovaj novozelandski otorinolaringolog koji je radio u Londonu razvio je mnoge tehnike današnje moderne facijalne hirurgije tokom brige o vojnicima koji su patili od teškihpovreda lica tokom Prvog svetskog rata. Kozmetički silikon se koristi u obavljanu estetskih operacija grudi. Poslednjih 40 godina, ovakve operacije nisu nikakava tajna u SAD i u svetu, među poznatim ličnostima i glumcima u Holivudu i među običnim svetom. Operacija nosa, klempavih ušiju , uklanjanje viška sala ili liposukcija su samo neke vrste operacija.

Literatura

  • Santoni-Rugiu, Paolo . A History of Plastic Surgery. Springer. 2007. ISBN 978-3-540-46240-8.
  • Fraser, Suzanne . Cosmetic surgery, gender and culture. Palgrave. 2003. ISBN 978-1-4039-1299-2.
  • Haiken, Elizabeth . Venus Envy: A History of Cosmetic Surgery. Johns Hopkins University Press. 1997. ISBN 978-0-8018-5763-8..