Димитрије Станчуловић — разлика између измена
Нова страница: Dimitrije Stančulović, filmski i TV reditelj (Beograd, 4. jul 1929 - Beograd, 20. decembar 2015) Reditelj Dimitrije Stančulović istakao se najviše u televizijskog… |
+ почетник |
||
Ред 1: | Ред 1: | ||
{{почетник|22|02|2019}} |
|||
Dimitrije Stančulović, filmski i TV reditelj (Beograd, 4. jul 1929 - Beograd, 20. decembar 2015) |
Dimitrije Stančulović, filmski i TV reditelj (Beograd, 4. jul 1929 - Beograd, 20. decembar 2015) |
||
Верзија на датум 22. фебруар 2019. у 13:26
Управо овако су изгледали први чланци неких сада искусних википедијанаца. Почетник треба самостално или уз помоћ других корисника да, након што се упозна са основама уређивања, чланак среди како би се уклопио у стотине хиљада постојећих чланака. Можете да затражите помоћ на Тргу или се обратите за помоћ неком од чланова Википројекта почетнички чланци. Ако имате питања, недоумице и предлоге, користите страницу за разговор. Чланак је означен овим шаблоном 22. 02. 2019. Ако не буде исправљен након седам дана, биће премештен у простор нацрта, на корисничку подстраницу или избрисан. |
Dimitrije Stančulović, filmski i TV reditelj (Beograd, 4. jul 1929 - Beograd, 20. decembar 2015)
Reditelj Dimitrije Stančulović istakao se najviše u televizijskog režiji gde je uradio preko šest stotina televizijskih programa, uglavnom uživo‚ i to sportskih takmičenja, muzičkih koncerata i raznih međunarodnih događaja. Bio je student kod Josipa Kulundžića, a praksu je sticao kao asistent Radošu Novakoviću, Joci Živanoviću, Veljku Bulajiću. Prvi film koji je samostalno uradio bio je Minut ćutanja 1963, po scenariju Mirka Kovača, a u produkciji "Dunav filma". Dve godine kasnije odlazi u Englesku kao stipendista Britanskog saveta za filmsku i televizijsku režiju gde radi i uči najbolju školu u BBC-u i ITV-u. Posle toga isključivo ga interesuje televizija i to samo uživo. Prvo samostalno iskustvo kao televizijski reditelj stiče 1965. na međunarodnom satelitskom prenosu "Susret svetskih gradova na relaciji Vašington-Meksiko Siti-Pariz-London-Beograd" gde su i studenti Beograda postavljali pitanja predsedniku Ajzenhaueru. Ređaju se zatim prenosi velikih međunarodnih utakmica, muzičkih koncerata, političkih susreta, medijskih tehnoloških događaja, sedamdesetih odlazi u Ameriku i radi tamo, a karijeru završava kao član mnogobrojnih međunarodnih žirija i stručni konsultant na Olimpijskim igrama. Za svoj rad dobio je veliki broj domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Dimitrije Stančulović začetnik one čuvene "beogradske škole" direktnih prenosa pa ga ovde najviše pamte po živim prenosima zabavnih emisija Maksimetar, Od glave do pete i kviza Povuci potegni. Iz kritike: "Stančulović, kao pravi učenik engleske škole sportskih prenosa, zna da je televizijski doživljaj jedne utakmice siromašniji od same te utakmice, ukoliko se posredstvom režije prenosa, igrači ne pretvore u učesnike jednog autentičnog dramskog zbivanja, ukoliko ih ne upoznamo, katkada, čak i kao tragične junake. Jer, gledalac na tribinama uvek, bez obzira na mobilnost televizijske ekipe, ima bolji pregled igre i on u njoj aktivno učestvuje, ali zato, isticanjem u prvi plan ljudskog faktora te igre, televizijski gledalac doživljava jednu drugu vrstu identifikacije koja je iako slabija po trenutnom intenzitetu, zato dublja i trajnija po efektima koje izaziva. Ili jednostavnije: na stadionima se posmatra sportska igra, a televizijski prenos od nje stvara sportsku dramu." (Bogdan Tirnanić, "Nin", 05.11.1972).