Orbitalna mehanika — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Add 1 book for Википедија:Проверљивост (20220801)) #IABot (v2.0.8.9) (GreenC bot
.
Ред 2: Ред 2:
[[File:Orbital motion.gif|thumb|261px|A satellite orbiting the earth has a [[Speed#Tangential speed|tangential velocity]] and an inward [[acceleration]].]]
[[File:Orbital motion.gif|thumb|261px|A satellite orbiting the earth has a [[Speed#Tangential speed|tangential velocity]] and an inward [[acceleration]].]]


'''Orbitalna mehanika''' ili '''astrodinamika''' je primena [[ballistics|balistike]] i [[celestial mechanics|nebeske mehanike]] na praktične probleme koji se tiču kretanja [[raketa]] i drugih [[spacecraft|svemirskih letelica]]. Kretanje ovih objekata se obično izračunava iz [[Newton's laws of motion|Njutnovih zakona kretanja]] i [[Newton's law of universal gravitation|zakona univerzalne gravitacije]]. Orbitalna mehanika je sržna disciplina unutar dizajna i kontrole [[space exploration|svemirskih misija]].
'''Orbitalna mehanika''' ili '''astrodinamika''' je primena [[ballistics|balistike]]<ref name="Herbst">{{cite book|url=https://books.google.com/books?id=U-5T2Zs5qG8C&pg=PA8|title=The History of Weapons|first=Judith|last=Herbst|year=2005|publisher=Lerner Publications|isbn=9780822538059|access-date=16 March 2018|via=Google Books}}</ref> i [[celestial mechanics|nebeske mehanike]]<ref>Forest R. Moulton, ''Introduction to Celestial Mechanics'', 1984, Dover, {{ISBN|0-486-64687-4}}</ref><ref>John E. Prussing, Bruce A. Conway, ''Orbital Mechanics'', 1993, Oxford Univ. Press</ref> na praktične probleme koji se tiču kretanja [[raketa]] i drugih [[spacecraft|svemirskih letelica]]. Kretanje ovih objekata se obično izračunava iz [[Newton's laws of motion|Njutnovih zakona kretanja]]<ref>{{Cite book |url=https://books.google.com/books?id=Tm0FAAAAQAAJ&pg=PA19 |page=19 |volume=1 |edition=1729 translation |title=Principia |last1=Newton |first1=Sir Isaac |last2=Machin |first2=John |year=1729 }}</ref> i [[Newton's law of universal gravitation|zakona univerzalne gravitacije]].<ref>{{cite book|author=Fritz Rohrlich|title=From Paradox to Reality: Our Basic Concepts of the Physical World|url=https://books.google.com/books?id=3TqA1394OVcC&pg=PA28|date=25 August 1989|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-37605-1|pages=28–}}</ref><ref>{{cite book|author=Klaus Mainzer|title=Symmetries of Nature: A Handbook for Philosophy of Nature and Science|url=https://books.google.com/books?id=QekhAAAAQBAJ&pg=PA8|date=2 December 2013|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-3-11-088693-1|pages=8–}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.encyclopedia.com/science/science-magazines/physics-fundamental-forces-and-synthesis-theory|title=Physics: Fundamental Forces and the Synthesis of Theory &#124; Encyclopedia.com|website=www.encyclopedia.com}}</ref> Orbitalna mehanika je sržna disciplina unutar dizajna i kontrole [[space exploration|svemirskih misija]].


[[Nebeska mehanika]] šire tretira [[Орбита|orbitalnu]] dinamiku sistema pod uticajem [[gravity|gravitacije]], uključujući svemirske letelice i prirodna [[astronomical object|astronomska tela]] poput [[Звездани систем|zvezdanih sistema]], [[planeta]], [[mesec]]a i [[kometa]]. Orbitalna mehanika se fokusira na [[Путања|putanje]] svemirskih letelica, uključujući [[Orbital maneuver|orbitalne manevre]], promene [[Orbital plane (astronomy)|orbitalne ravni]] i međuplanetarne transfere, i planeri misija je koriste da predvide rezultate [[Spacecraft propulsion|propulzivnih manevara]]. [[Opšta relativnost]] je tačnija teorija od Njutnovih zakona za izračunavanje orbita, a ponekad je neophodna i za veću tačnost ili u visoko-gravitacijskim situacijama (npr. orbite blizu Sunca).
[[Nebeska mehanika]] šire tretira [[Орбита|orbitalnu]] dinamiku sistema pod uticajem [[gravity|gravitacije]], uključujući svemirske letelice i prirodna [[astronomical object|astronomska tela]] poput [[Звездани систем|zvezdanih sistema]], [[planeta]], [[mesec]]a i [[kometa]]. Orbitalna mehanika se fokusira na [[Путања|putanje]] svemirskih letelica, uključujući [[Orbital maneuver|orbitalne manevre]], promene [[Orbital plane (astronomy)|orbitalne ravni]] i međuplanetarne transfere, i planeri misija je koriste da predvide rezultate [[Spacecraft propulsion|propulzivnih manevara]]. [[Opšta relativnost]] je tačnija teorija od Njutnovih zakona za izračunavanje orbita, a ponekad je neophodna i za veću tačnost ili u visoko-gravitacijskim situacijama (npr. orbite blizu Sunca).
Ред 10: Ред 10:
Sve do uspona svemirskih putovanja u dvadesetom veku, postojala je mala razlika između orbitalne i nebeske mehanike. U vreme [[Sputnik]]a polje se nazivalo „svemirskom dinamikom”.<ref>{{cite book|last1=Thomson|first1=William T.|title=Introduction to Space Dynamics|date=1961|publisher=Wiley|location=New York}}</ref> Fundamentalne tehnike, poput onih koje se koriste za rešavanje [[Kepler problem|Keplerovog problema]] (određivanja položaja kao funkcije vremena), stoga su iste u obe oblasti. Pored toga, istorija polja je gotovo u potpunosti zajednička.
Sve do uspona svemirskih putovanja u dvadesetom veku, postojala je mala razlika između orbitalne i nebeske mehanike. U vreme [[Sputnik]]a polje se nazivalo „svemirskom dinamikom”.<ref>{{cite book|last1=Thomson|first1=William T.|title=Introduction to Space Dynamics|date=1961|publisher=Wiley|location=New York}}</ref> Fundamentalne tehnike, poput onih koje se koriste za rešavanje [[Kepler problem|Keplerovog problema]] (određivanja položaja kao funkcije vremena), stoga su iste u obe oblasti. Pored toga, istorija polja je gotovo u potpunosti zajednička.


[[Johan Kepler]] je bio prvi koji je uspešno modelovao planetarne orbite sa visokim stepenom tačnosti, objavivši [[Kepler's laws of planetary motion|svoje zakone]] 1605. [[Isak Njutn]] objavio je više opštih zakona nebeskog kretanja u prvom izdanju svog dela -{''[[Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica]]''}- (1687), koji su dali metodu za pronalaženje orbite tela sledeći [[parabola|parabolični]] put iz tri opservacije.<ref>{{cite book|last1=Bate|first1=R. R.|last2=Mueller|first2=D. D.|last3=White|first3=J. E.|title=Fundamentals of Astrodynamics|url=https://books.google.com/books?id=UtJK8cetqGkC&pg=PR5|year=1971|publisher=Courier Corporation|isbn=978-0-486-60061-1|page=5}}</ref> Ovo je iskoristio [[Edmund Halej]] za uspostavljanje orbita raznih [[kometa]], uključujući i onu koja nosi njegovo ime. Njutnova metoda sukcesivne aproksimacije formalizovana je u analitičku metodu [[Леонард Ојлер|Ojlerovim]] doprinosom iz 1744. godine, čiji je rad zatim bio generalizovan na eliptične i hiperboličke orbite [[Јохан Хајнрих Ламберт|Lambertovim]] doprinosom tokom 1761-1777.
[[Johan Kepler]] je bio prvi koji je uspešno modelovao planetarne orbite sa visokim stepenom tačnosti, objavivši [[Kepler's laws of planetary motion|svoje zakone]] 1605. [[Isak Njutn]] objavio je više opštih zakona nebeskog kretanja u prvom izdanju svog dela -{''[[Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica]]''}- (1687), koji su dali metodu za pronalaženje orbite tela sledeći [[parabola|parabolični]] put iz tri opservacije.<ref>{{cite book|last1=Bate|first1=R. R.|last2=Mueller|first2=D. D.|last3=White|first3=J. E.|title=Fundamentals of Astrodynamics|url=https://books.google.com/books?id=UtJK8cetqGkC&pg=PR5|year=1971|publisher=Courier Corporation|isbn=978-0-486-60061-1|page=5}}</ref> Ovo je iskoristio [[Edmund Halej]] za uspostavljanje orbita raznih [[kometa]], uključujući i onu koja nosi njegovo ime. Njutnova metoda sukcesivne aproksimacije formalizovana je u analitičku metodu [[Леонард Ојлер|Ojlerovim]] doprinosom iz 1744. godine, čiji je rad zatim bio generalizovan na eliptične i hiperboličke orbite [[Јохан Хајнрих Ламберт|Lambertovim]] doprinosom tokom 1761-1777.<ref name="first-law-shaums">{{Cite book| last = Browne| first =Michael E.| title =Schaum's outline of theory and problems of physics for engineering and science| publisher = McGraw-Hill Companies| date=јул 1999| format =Series: Schaum's Outline Series| page =[https://archive.org/details/schaumsoutlineof00brow/page/58 58]| url =https://archive.org/details/schaumsoutlineof00brow| url-access = registration| isbn =978-0-07-008498-8}}</ref><ref name="first-law-dmmy">{{Cite book| last = Holzner| first = Steven | title =Physics for Dummies| publisher =Wiley, John & Sons, Incorporated| date=децембар 2005| page =[https://archive.org/details/physicsfordummie00holz/page/64 64]| url =https://archive.org/details/physicsfordummie00holz| url-access = registration| isbn =978-0-7645-5433-9| bibcode = 2005pfd..book.....H }}</ref>


Druga prekretnica u određivanju orbite bila je pomoć [[Carl Friedrich Gauss|Karla Fridriha Gausa]] u otkriću [[dwarf planet|patuljaste planete]] [[Ceres (dwarf planet)|Ceres]] 1801. godine. [[Gausova metoda]] je mogla da koristi samo tri opažanja (u obliku parova [[Rektascenzija|rektascenzije]] i [[Deklinacija (astronomija)|deklinacije]]) da pronađe šest [[Орбитални елементи|orbitalnih elemenata]] koji u potpunosti opisuju orbitu. Teorija određivanja orbite je kasnije razvijena do tačke u kojoj se danas primenjuje u GPS prijemnicima, kao i u praćenju i katalogizaciji tek promatranih [[Minor planet|malih planeta]]. Moderno određivanje i predviđanje orbite koriste se za rad svih tipova satelita i svemirskih sondi, jer je potrebno znati njihove buduće položaje sa visokom tačnošću.
Druga prekretnica u određivanju orbite bila je pomoć [[Carl Friedrich Gauss|Karla Fridriha Gausa]] u otkriću [[dwarf planet|patuljaste planete]] [[Ceres (dwarf planet)|Ceres]] 1801. godine. [[Gausova metoda]] je mogla da koristi samo tri opažanja (u obliku parova [[Rektascenzija|rektascenzije]] i [[Deklinacija (astronomija)|deklinacije]]) da pronađe šest [[Орбитални елементи|orbitalnih elemenata]] koji u potpunosti opisuju orbitu. Teorija određivanja orbite je kasnije razvijena do tačke u kojoj se danas primenjuje u GPS prijemnicima, kao i u praćenju i katalogizaciji tek promatranih [[Minor planet|malih planeta]]. Moderno određivanje i predviđanje orbite koriste se za rad svih tipova satelita i svemirskih sondi, jer je potrebno znati njihove buduće položaje sa visokom tačnošću.
Ред 16: Ред 16:
Astrodinamiku je razvio astronom [[Samuel Herrick (astronomer)|Samjuel Herik]] početkom 1930-ih. On se konsultovao sa raketnim naučnika [[Роберт Хачинс Годард|Robertom Godardom]] i bio je ohrabren je da nastavi svoj rad na svemirskim navigacionim tehnikama, jer je Godard verovao da će one biti potrebne u budućnosti. Numeričke tehnike astrodinamike bile su povezane sa novim moćnim računarima 1960-ih godina i čovek je bio spreman da putuje na [[Mesec]] i da se vrati.
Astrodinamiku je razvio astronom [[Samuel Herrick (astronomer)|Samjuel Herik]] početkom 1930-ih. On se konsultovao sa raketnim naučnika [[Роберт Хачинс Годард|Robertom Godardom]] i bio je ohrabren je da nastavi svoj rad na svemirskim navigacionim tehnikama, jer je Godard verovao da će one biti potrebne u budućnosti. Numeričke tehnike astrodinamike bile su povezane sa novim moćnim računarima 1960-ih godina i čovek je bio spreman da putuje na [[Mesec]] i da se vrati.


==Reference==
== Reference ==
{{Reflist}}
{{Reflist}}


Ред 22: Ред 22:
{{Refbegin|30em}}
{{Refbegin|30em}}
* {{cite book|author=Curtis, Howard D.|title=Orbital Mechanics for Engineering Students, 2e|publisher=Elsevier|location=New York|date=2009|isbn=978-0-12-374778-5}}
* {{cite book|author=Curtis, Howard D.|title=Orbital Mechanics for Engineering Students, 2e|publisher=Elsevier|location=New York|date=2009|isbn=978-0-12-374778-5}}
* {{cite book |last=Bate |first=Roger R. |author2=Mueller, Donald D. |author3=White, Jerry E. |title=Fundamentals of Astrodynamics |date=1971 |publisher=Dover Publications |location=New York |isbn=0-486-60061-0 |pages= |url=https://archive.org/details/fundamentalsofas00bate }}
* {{cite book
* {{cite book |last=Sellers |first=Jerry J. |author2=Astore, William J. |author3=Giffen, Robert B. |author4=Larson, Wiley J. |editor=Kirkpatrick, Douglas H. |title=Understanding Space: An Introduction to Astronautics |url=https://archive.org/details/understandingspa00sell |edition=2 |date=2004 |publisher=McGraw Hill |isbn=0-07-242468-0 |pages=[https://archive.org/details/understandingspa00sell/page/n245 228]}}
|last=Bate
|first=Roger R.
|author2=Mueller, Donald D.
|author3=White, Jerry E.
|title=Fundamentals of Astrodynamics
|date=1971
|publisher=Dover Publications
|location=New York
|isbn=0-486-60061-0
|pages=
|url=https://archive.org/details/fundamentalsofas00bate
}}
* {{cite book
|last=Sellers
|first=Jerry J.
|author2=Astore, William J. |author3=Giffen, Robert B. |author4=Larson, Wiley J.
|editor=Kirkpatrick, Douglas H.
|title=Understanding Space: An Introduction to Astronautics
|url=https://archive.org/details/understandingspa00sell
|edition=2
|date=2004
|publisher=McGraw Hill
|isbn=0-07-242468-0
|pages=[https://archive.org/details/understandingspa00sell/page/n245 228]}}
* {{cite web |url=http://space.au.af.mil/primer/orbital_mechanics.pdf |title=Air University Space Primer, Chapter 8 - Orbital Mechanics |publisher=USAF |access-date=2007-10-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130214090912/http://space.au.af.mil/primer/orbital_mechanics.pdf |archive-date=2013-02-14 |url-status=dead }}
* {{cite web |url=http://space.au.af.mil/primer/orbital_mechanics.pdf |title=Air University Space Primer, Chapter 8 - Orbital Mechanics |publisher=USAF |access-date=2007-10-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130214090912/http://space.au.af.mil/primer/orbital_mechanics.pdf |archive-date=2013-02-14 |url-status=dead }}
* {{cite book|author=Bate, R.R.|author2=Mueller, D.D.|author3=White, J.E.|title=Fundamentals of Astrodynamics|publisher=Dover Publications, New York|date=1971|isbn=978-0-486-60061-1|url=https://archive.org/details/fundamentalsofas00bate}}
* {{cite book|author=Bate, R.R.|author2=Mueller, D.D.|author3=White, J.E.|title=Fundamentals of Astrodynamics|publisher=Dover Publications, New York|date=1971|isbn=978-0-486-60061-1|url=https://archive.org/details/fundamentalsofas00bate}}
Ред 65: Ред 42:
* {{citation|first=Brian C.|last=Hall|title=Quantum Theory for Mathematicians|series=Graduate Texts in Mathematics|volume=267 |publisher=Springer|year=2013|isbn=978-1461471158}}.
* {{citation|first=Brian C.|last=Hall|title=Quantum Theory for Mathematicians|series=Graduate Texts in Mathematics|volume=267 |publisher=Springer|year=2013|isbn=978-1461471158}}.
* {{cite journal | first=P. G. L. |last=Leach |author2=G. P. Flessas | title=Generalisations of the Laplace–Runge–Lenz vector | journal=J. Nonlinear Math. Phys. | volume=10 |issue=3 | date=2003 | pages=340–423 | arxiv=math-ph/0403028 | doi=10.2991/jnmp.2003.10.3.6 |bibcode = 2003JNMP...10..340L }}
* {{cite journal | first=P. G. L. |last=Leach |author2=G. P. Flessas | title=Generalisations of the Laplace–Runge–Lenz vector | journal=J. Nonlinear Math. Phys. | volume=10 |issue=3 | date=2003 | pages=340–423 | arxiv=math-ph/0403028 | doi=10.2991/jnmp.2003.10.3.6 |bibcode = 2003JNMP...10..340L }}
* {{Citation |author=US Army |date=February 1965 |title=Interior Ballistics of Guns |series=Engineering Design Handbook: Ballistics Series |id=AMCP 706-150 |publisher=United States Army Materiel Command |url=https://apps.dtic.mil/dtic/tr/fulltext/u2/462060.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20200924032323/https://apps.dtic.mil/dtic/tr/fulltext/u2/462060.pdf |url-status=dead |archive-date=September 24, 2020 }}
* {{Citation |last= Gurstelle |first= William |author-link= William Gurstelle |year= 2004 |title= The art of the catapult: build Greek ballista, Roman onagers, English trebuchets, and more ancient artillery |publisher= Chicago Review Press |location= Chicago |isbn= 978-1-55652-526-1 |oclc= 54529037 |url-access= registration |url= https://archive.org/details/artofcatapult00will }}
* {{Citation |last1=Liddell |first1=Henry George |last2=Scott |first2=Robert |title=A Greek-English Lexicon |type=definition |series=Perseus |publisher=Tufts }}, [https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dkata%2F1 κατά] [https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpa%2Fllw πάλλω]
* {{Citation |last=Marsden |first=Eric William |year=1969 |title=Greek and Roman Artillery: Historical Development |publisher=Clarendon |place=Oxford|isbn=978-0-19-814268-3}}.
* {{Citation |author=MSFC History Office |year=2000 |title=Rockets in Ancient Times (100 B.C. to 17th Century) |publisher=[[Marshall Space Flight Center]] History Office |url=http://history.msfc.nasa.gov/rocketry/tl1.html |access-date=2016-06-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090709042712/http://history.msfc.nasa.gov/rocketry/tl1.html |archive-date=2009-07-09 |url-status=dead }}
* {{Citation |ref={{harvid|Oxford Dic}}|url=http://oxforddictionaries.com/definition/catapult |archive-url=https://web.archive.org/web/20110707113215/http://oxforddictionaries.com/definition/catapult |url-status=dead |archive-date=July 7, 2011 |contribution=catapult |publisher=Oxford |title=Dictionaries |type=definition}}
* {{Citation |last=Schellenberg |first=Hans Michael |year=2006 |url=http://s145739614.online.de/fera/ausgabe3/Schellenberg.pdf |title=Diodor von Sizilien 14,42,1 und die Erfindung der Artillerie im Mittelmeerraum |journal=Frankfurter Elektronische Rundschau zur Altertumskunde |volume=3 |pages=14–23}}
* {{Citation |last=Sutton |first=George |title=Rocket Propulsion Elements |edition=7th |url=https://books.google.com/books?id=LQbDOxg3XZcC |publisher=John Wiley & Sons |location=Chichester |year=2001 |isbn=978-0-471-32642-7 }}
* William M. Smart, ''Celestial Mechanics'', 1961, John Wiley.
* {{ Citation | last = Doggett | first = LeRoy E. | editor-last = Lankford | editor-first = John | date = 1997 | title = History of Astronomy: An Encyclopedia | chapter = Celestial Mechanics | publisher = Taylor & Francis | place = New York | pages = 131–140 | isbn = 9780815303220 | url = https://books.google.com/books?id=fIzMMe3VczkC }}
* J.M.A. Danby, ''Fundamentals of Celestial Mechanics'', 1992, Willmann-Bell
* Alessandra Celletti, Ettore Perozzi, ''Celestial Mechanics: The Waltz of the Planets'', 2007, Springer-Praxis, {{ISBN|0-387-30777-X}}.
* Michael Efroimsky. 2005. ''Gauge Freedom in Orbital Mechanics.'' [https://archive.today/2013.01.05-074903/http://www3.interscience.wiley.com/journal/118692589/abstract?CRETRY=1&SRETRY=0 Annals of the New York Academy of Sciences, Vol. 1065, pp. 346-374]
* Alessandra Celletti, ''Stability and Chaos in Celestial Mechanics.'' Springer-Praxis 2010, XVI, 264 p., Hardcover {{ISBN|978-3-540-85145-5}}
* {{Citation | last = Calvert | first = James B. | date = 2003-03-28 | url = http://www.du.edu/~jcalvert/phys/orbits.htm | title = Celestial Mechanics | publisher = University of Denver | access-date = 2006-08-21 | archive-url = https://web.archive.org/web/20060907120741/http://www.du.edu/~jcalvert/phys/orbits.htm | archive-date = 2006-09-07 | url-status = dead }}

{{refend}}
{{refend}}


Ред 72: Ред 65:
* -{[http://jat.sourceforge.net Java Astrodynamics Toolkit]}-
* -{[http://jat.sourceforge.net Java Astrodynamics Toolkit]}-
* -{[http://astria.tacc.utexas.edu/AstriaGraph/ Astrodynamics-based Space Traffic and Event Knowledge Graph]}-
* -{[http://astria.tacc.utexas.edu/AstriaGraph/ Astrodynamics-based Space Traffic and Event Knowledge Graph]}-
* [http://farside.ph.utexas.edu/teaching/336k/Newton.pdf Newtonian Dynamics] Undergraduate level course by Richard Fitzpatrick. This includes Lagrangian and Hamiltonian Dynamics and applications to celestial mechanics, gravitational potential theory, the 3-body problem and Lunar motion (an example of the 3-body problem with the Sun, Moon, and the Earth).
* [http://www.math.washington.edu/~hampton/research.html Marshall Hampton's research page: Central configurations in the n-body problem]
* [https://web.archive.org/web/20190428072152/http://www.cmlab.com/ Celestial Mechanics is a Planetarium Artwork created by D. S. Hessels and G. Dunne]
* [http://orca.phys.uvic.ca/~tatum/celmechs.html Professor Tatum's course notes at the University of Victoria]
* [http://www.mat.uniroma2.it/simca/english.html Italian Celestial Mechanics and Astrodynamics Association]


{{Authority control-lat}}
{{Authority control-lat}}

Верзија на датум 28. мај 2023. у 05:20

A satellite orbiting the earth has a tangential velocity and an inward acceleration.

Orbitalna mehanika ili astrodinamika je primena balistike[1] i nebeske mehanike[2][3] na praktične probleme koji se tiču kretanja raketa i drugih svemirskih letelica. Kretanje ovih objekata se obično izračunava iz Njutnovih zakona kretanja[4] i zakona univerzalne gravitacije.[5][6][7] Orbitalna mehanika je sržna disciplina unutar dizajna i kontrole svemirskih misija.

Nebeska mehanika šire tretira orbitalnu dinamiku sistema pod uticajem gravitacije, uključujući svemirske letelice i prirodna astronomska tela poput zvezdanih sistema, planeta, meseca i kometa. Orbitalna mehanika se fokusira na putanje svemirskih letelica, uključujući orbitalne manevre, promene orbitalne ravni i međuplanetarne transfere, i planeri misija je koriste da predvide rezultate propulzivnih manevara. Opšta relativnost je tačnija teorija od Njutnovih zakona za izračunavanje orbita, a ponekad je neophodna i za veću tačnost ili u visoko-gravitacijskim situacijama (npr. orbite blizu Sunca).

Istorija

Sve do uspona svemirskih putovanja u dvadesetom veku, postojala je mala razlika između orbitalne i nebeske mehanike. U vreme Sputnika polje se nazivalo „svemirskom dinamikom”.[8] Fundamentalne tehnike, poput onih koje se koriste za rešavanje Keplerovog problema (određivanja položaja kao funkcije vremena), stoga su iste u obe oblasti. Pored toga, istorija polja je gotovo u potpunosti zajednička.

Johan Kepler je bio prvi koji je uspešno modelovao planetarne orbite sa visokim stepenom tačnosti, objavivši svoje zakone 1605. Isak Njutn objavio je više opštih zakona nebeskog kretanja u prvom izdanju svog dela Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica (1687), koji su dali metodu za pronalaženje orbite tela sledeći parabolični put iz tri opservacije.[9] Ovo je iskoristio Edmund Halej za uspostavljanje orbita raznih kometa, uključujući i onu koja nosi njegovo ime. Njutnova metoda sukcesivne aproksimacije formalizovana je u analitičku metodu Ojlerovim doprinosom iz 1744. godine, čiji je rad zatim bio generalizovan na eliptične i hiperboličke orbite Lambertovim doprinosom tokom 1761-1777.[10][11]

Druga prekretnica u određivanju orbite bila je pomoć Karla Fridriha Gausa u otkriću patuljaste planete Ceres 1801. godine. Gausova metoda je mogla da koristi samo tri opažanja (u obliku parova rektascenzije i deklinacije) da pronađe šest orbitalnih elemenata koji u potpunosti opisuju orbitu. Teorija određivanja orbite je kasnije razvijena do tačke u kojoj se danas primenjuje u GPS prijemnicima, kao i u praćenju i katalogizaciji tek promatranih malih planeta. Moderno određivanje i predviđanje orbite koriste se za rad svih tipova satelita i svemirskih sondi, jer je potrebno znati njihove buduće položaje sa visokom tačnošću.

Astrodinamiku je razvio astronom Samjuel Herik početkom 1930-ih. On se konsultovao sa raketnim naučnika Robertom Godardom i bio je ohrabren je da nastavi svoj rad na svemirskim navigacionim tehnikama, jer je Godard verovao da će one biti potrebne u budućnosti. Numeričke tehnike astrodinamike bile su povezane sa novim moćnim računarima 1960-ih godina i čovek je bio spreman da putuje na Mesec i da se vrati.

Reference

  1. ^ Herbst, Judith (2005). The History of Weapons. Lerner Publications. ISBN 9780822538059. Приступљено 16. 3. 2018 — преко Google Books. 
  2. ^ Forest R. Moulton, Introduction to Celestial Mechanics, 1984, Dover, ISBN 0-486-64687-4
  3. ^ John E. Prussing, Bruce A. Conway, Orbital Mechanics, 1993, Oxford Univ. Press
  4. ^ Newton, Sir Isaac; Machin, John (1729). Principia. 1 (1729 translation изд.). стр. 19. 
  5. ^ Fritz Rohrlich (25. 8. 1989). From Paradox to Reality: Our Basic Concepts of the Physical World. Cambridge University Press. стр. 28—. ISBN 978-0-521-37605-1. 
  6. ^ Klaus Mainzer (2. 12. 2013). Symmetries of Nature: A Handbook for Philosophy of Nature and Science. Walter de Gruyter. стр. 8—. ISBN 978-3-11-088693-1. 
  7. ^ „Physics: Fundamental Forces and the Synthesis of Theory | Encyclopedia.com”. www.encyclopedia.com. 
  8. ^ Thomson, William T. (1961). Introduction to Space Dynamics. New York: Wiley. 
  9. ^ Bate, R. R.; Mueller, D. D.; White, J. E. (1971). Fundamentals of Astrodynamics. Courier Corporation. стр. 5. ISBN 978-0-486-60061-1. 
  10. ^ Browne, Michael E. (јул 1999). Schaum's outline of theory and problems of physics for engineering and scienceНеопходна слободна регистрација (Series: Schaum's Outline Series). McGraw-Hill Companies. стр. 58. ISBN 978-0-07-008498-8. 
  11. ^ Holzner, Steven (децембар 2005). Physics for DummiesНеопходна слободна регистрација. Wiley, John & Sons, Incorporated. стр. 64. Bibcode:2005pfd..book.....H. ISBN 978-0-7645-5433-9. 

Literatura

Spoljašnje veze