Jozef Krihuber

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jozef Krihuber
Autoportret iz 1860. godine.
Datum rođenja(1800-12-14)14. decembar 1800.
Mesto rođenjaBečNadvojvodstvo Austrija
Datum smrti30. maj 1876.(1876-05-30) (75 god.)
Mesto smrtiBečAustrougarska
ZanimanjeSlikar

Jozef Krihuber (nem. Josef Kriehuber; Beč, 14. decembar 1800 — Beč, 30. maj 1876) bio je austrijski litograf i slikar, poznat po visokom kvalitetu svojih litografskih portreta. Napravio je više od 3000 litografija, sa portretima mnogih poznatih ljudi.[1][2]

Spomenik Krihuberu na Središnjem bečkom groblju.

Život[uredi | uredi izvor]

Jozefa je slikarstvu prvo obučavao njegov brat Johan Krihuber. Potom je Jozef studirao na bečkoj akademiji kod Huberta Maurera, a zatim se preselio u Galiciju, gde se posvetio slikanju konja. Radio je kao litograf za nekoliko bečkih izdavačkih kuća. Sa skoro 3.000 radova, Jozef Krihuber je bio najznačajniji litograf portreta bečkog bidermajera. Krihuber je takođe poznat po svojim studijama o parku Prater. Predavao je na bečkoj akademiji Terezijanum.[1]

Krihuber je imao samo 13 godina kada je otišao na časove umetnosti u Carsku akademiju u Beču. Kao majstor crtanja, godine 1818. pratio je kneza Sanguška u Poljsku. 1821. se vratio u Beč. Da bi sebi zaradio novac za kurs na akademiji i za troškove života, postao je jedan od najvrednijih litografskih radnika izdavačke kuće Trentsenski. 1826. pojavljuju se njegovi prvi portreti u novoj tehnici štampe litografije. U narednih nekoliko decenija, Krihuber postaje najtraženiji i najbolje plaćeni portretista bečkog bidermajera.

Godine 1860. bio je prvi austrijski umetnik odlikovan Ordenom Franca Jozefa. Sa napretkom fotografije, međutim, zarade slikara i litografa su pale; Krihuberove poslednje godine bile su u senci siromaštva. Umro je 30. maja 1876. godine u Beču. Njegovo poslednje počivalište, nalazi se u Središnjem bečkom groblju.

Značajne zbirke njegovih dela nalaze se u bečkom muzeju Albertina, i u zbirci portreta Austrijske nacionalne biblioteke. Od 1889. godine jedna ulica u Petom bečkom okrugu Margaretenu nosi ime Krihuber gase (nem. Kriehubergasse).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Kriehuber, Josef”. AEIOU Encyclopedia. 2008. Arhivirano iz originala 31. 12. 2012. g. Pristupljeno 02. 01. 2023. 
  2. ^ Schubert and His World: A Biographical Dictionary H.P. Clive, 1997, p.104, Google Books link: Books-Google-104.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Constantin von Wurzbach: Kriehuber, Joseph. In: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich. 13. Theil. Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei, Wien. 1865. str. 219–231..
  • Rudolf von Eitelberger von Edelberg: Gesammelte kunsthistorische Schriften. Band 1, Braumüller, Wien. 1879. str. 90..
  • Karl Weiß: Kriehuber, Josef. In: Allgemeine Deutsche Biographie (ADB). Band 17, Duncker & Humblot, Leipzig 1883, S. 166 f.
  • Josef Kriehuber. In: Hans Vollmer (eds.): Allgemeines Lexikon der Bildenden Künstler von der Antike bis zur Gegenwart. Begründet von Ulrich Thieme und Felix Becker. Band 21: Knip–Krüger. E. A. Seemann, Leipzig. 1927. str. 535–536..
  • Wolfgang von Wurzbach: Katalog der Porträtlithographien Josef Kriehubers. 2. Auflage. Walter Krieg Verlag, Wien 1958.
  • Schöny: Kriehuber Josef. In: Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 (ÖBL). Band 4, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 1969, S. 273 f. (Direktlinks auf S. 273, S. 274).
  • Peter Wirth: Kriehuber, Josef. In: Neue Deutsche Biographie (NDB). Band 13, Duncker & Humblot, Berlin. 1982. ISBN 3-428-00194-X. str. 45 f.
  • Selma Krasa: Josef Kriehuber 1800–1876: Der Porträtist einer Epoche. Edition Christian Brandstätter, Wien 1987.