Jukagirski jezici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Približna geografska rasprostranjenost jukagirskih jezika u XVII veku (šrafirano):
a) Šrafirano i siva pozadina - oblast iz koje su od XVII do XX veka nestali,
b) Šrafirano i svetlocrvena pozadina - oblast u kojoj su opstali od XVII do XX veka.
Geografska rasprostranjenost u XX veku (crvena):
a) Svetlocrvena - oblast u kojoj su opstali od XVII do XX veka,
b) Tamnocrvena - oblast u koju su se proširili od XVII do XX veka,
c) Ružičasta - oblast koju naseljavaju Čuvanci (nekada su govorili jednim od jukagirskih jezika, a danas govore ruskim).

Jukagirski jezici predstavljaju jezičku porodicu koju čine dva jezika – severnojukagirski (tundra jukagirski ili vadulski) i južnojukagirski (kolima jukagirski ili odulski). Oba jezika se govore na Ruskom dalekom istoku, oko basena reke Kolime. Ova jezička porodica je na ivici izumiranja.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Nema čvrstih dokaza da je ova jezička porodica genetski povezana sa drugim porodicama. Deo lingvista smatra da su jukagirski jezici u dalekom srodstvu sa uralskim jezicima.[1]

Severnojukagirski i južnojukagirski su jedina dva preživela jezika iz ove jezičke porodice,[2] koja je nekada bila dominantna na prostoru severoistočnog Sibira. Jukagirskim jezicima se govorilo od obala reke Anadir na istoku do obala reke Lene na zapadu.[3] Na osnovu dokaza iz ranih izvora, može se pretpostaviti da je postojao jukagirski dijalekatski kontinuum, pri čemu su se severnojukagirski i južnojukagirski nalazili na suprotnim krajevima.[4] Jedan od jukagirskih jezika je izumrli čuvanski jezik, kojim su govorili Čuvanci pre nego što su prešli na ruski jezik.

Jukagirski jezici:

Zvanično su na popisu stanovništva Rusije 2010 severnojukagirski i južnojukagirski bili priznati kao jedan jukagirski jezik. U prošlosti su postojala bar još dva jukagirska jezika, omočki jezik (jezik izumlih Omoka) i čuvanski jezik (jezik Čuvanaca).

Osobine[uredi | uredi izvor]

Ova dva jezika dele mali deo zajedničkog rečnika i govornici tih jezika se međusobno ne razumeju. Sa druge strane, njihove gramatike pokazuju veliki broj sličnosti. Oba jezika poznaju samoglasničku harmoniju. Morfološki gledano, spadaju u aglutinativne jezike.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Collinder, Björn (1940). "Jukagirisch und Uralisch."
  2. ^ Kreйnovič, E. A.; Nikolaeva, I. A.; Helimskiй, E. A. (1990). „Jukagirski jezik”.
  3. ^ Dolgikh, Boris O. (1960). "Rodovoj i plemennoj sostav narodov Sibiri v XVII v."
  4. ^ Nikoleava, Irina (2008). "Chuvan and Omok languages." pp. 313—336

Literatura[uredi | uredi izvor]