Adam J. Bogdanovič
| Adam J. Bogdanovič | |
|---|---|
 | |
| Lični podaci | |
| Puno ime | Adam Jurjevič Bogdanovič |
| Datum rođenja | 25. mart 1862. |
| Mesto rođenja | Holopenjiči, Bobrujski region, Minska gubernija, Ruska Imperija |
| Datum smrti | 16. april 1940. (78 god.) |
| Mesto smrti | Jaroslavlj, Sovjetski Savez |
| Nacionalnost | Belorus |
| Religija | Pravoslavlje |
| Obrazovanje | Učiteljska seminarija u Njesvižu |
| Zanimanje | etnograf, književnik |
| Porodica | |
| Supružnik | Marija A. Bogdanovič |
| Deca | Vadim Bogdanovič, Maksim Bogdanovič, Lav Bogdanovič, Nina Bogdanovič, Aleksandar Bogdanovič, Pavel Bogdanovič, Aleksej Bogdanovič, Vjačeslav Bogdanovič, Nikolaj Bogdanovič, Roman Bogdanovič |
| Književni rad | |
| Jezik stvaranja | beloruski jezik, ruski jezik |
| Žanr | memoari, eseji |
| Najvažnija dela | Ostaci drevnih pogleda na svet kod Belorusa |
Adam Jegorovič Bogdanovič (rus. Адам Егорович / Адам Юрьевич / Адольф Георгиевич Богданович je rođen na teritoriji savremene Belorusije u gradu Holopenjiči Bobrujskog okruga 20. marta ili 25. marta 1862. godine; a preminuo u Jaroslavlju 16. aprila 1940. godine. Poznat je kao beloruski etnograf, istoričar kulture, sociolog, pisac memoara, učesnik revolucionarno-populističkog pokreta.
Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Poreklo vodi od seljačke porodice. Od 12. godine je počeo da radi u železničkim radionicama u Minsku. Posle toga je upisao učiteljsku seminariju u Njesvižu, koju je završio 1882. godine. U gimnaziji je Bogdanovič organizovao krug samorazvića i samoobrazovanja, a u avgustu 1882. godine je stupio u seminarsku grupu Narodne volje Minska i 3 godine je proveo u selima Igumenskog okruga. Posle toga 1885. godine je postao upravnik Prvog gradskog osnovnog učilišta u Minsku (na ovom položaju je bio šest godina, do 1891. godine)[1].
Bio je član rukovodstva Organizacije u Minsku Narodna volja, ali posle naglog pogoršanja zdravlja je napustio revolucionarne aktivnosti. Seli se u Grodno, jer je od 1892. radio u mesnom odeljenju Seljačke zemljišne banke i kao direktor javne biblioteke. Upravo tamo je izašao esej Ostaci drevnog pogleda na svet kod Belorusa (rus. Perežitki drevnego mirosozercaniя u belorusov). Seli se u Nižnji Novgorod 1896. pa u Jaroslavlj 1907. godine, gde je ostao do kraja života.
Stvaraštvo[uredi | uredi izvor]
Adam J. Bogdanovič je poznavao mnoge viđenije ljude toga vremena, a u šuračkim odnosima je bio i sa Maksimom Gorkim, budući da su se oženili sa dvema sestrama. Gorki je visoko cenio Bogdanoviča: Ja veoma verujem u takt i umetnički ukus Vaš.
Od 1920—1931. A.J. Bogdanovič je bio na poziciji upravnika naučne biblioteke Jaroslavskog državnog muzeja, dok je istovremeno predavao istoriju kulture u umetničkom, muzičkom i pozorišnog tehnikumu.
Etnografijom se Bogdanovič zanimao još uvreme učenja na seminariji. Deo materijala koje je sakupio ušli su u poznatu knjigu P.V.Šejna Materijali za izučavanje života i jezika ruskog stanovništva Severozapadnog kraja (rus. Materialы dlя izučeniя bыta i яzыka russkogo naseleniя Severo-Zapadnogo kraя; u tri toma, 1887–1902).
Svoja istraživanja je objavljivao u novinama: Minske gubernijske vjedomosti, Minski listok, Grodnenske gubernijske vjedomosti itd.
Njegovo glavno naučno delo je dvotomni Etnički sastav naroda slovenskih i ruskih (rus. Эtničeskiй sostav narodov slavяnskih i russkih), koji je izašao 1935. godine, iako njegovi prethodni radovi iz oblasti etnologije do danas nisu objavljeni. To su radovi Etnički sastav beloruskog naroda i Etnički sastav Gornjeg Povoložja, Oke i Kame (svi su u rukopisima). U njima je autor na osnovu velike količine informacija iz arheologije, atropologije, paleontologije i geografije sagledavao procese etnogeneze naselja Istočne Evrope. Takođe je u delovima objavljen dvotomni rad posvećen opravdavanju legitimiteta i načinom upotrebe drevne toponimije u svojstvu etnološkog i kulturno-istorijskog materijala teorijski osnovanog u radu Jezik zemlje. Pojava imena reka i šta proističe iz njih (rus. Яzыk zemli. Vozniknovenie vodorečnыh imen i čto ot nih proishodit)[2].
Pored ovih temeljnih istraživanja, A.J. Bogdanovič je autor publikacija o agrarnom i narodnom obrazovanju, književnoj kritici i pozorišnoj umetnosti, memoara o revolucionarnim pokretima, o sinu Maksimu Adamoviču, šuraku Maksimu Gorkom, Fjodoru Šaljapinu (deo je do danas ostao neobjavljen), kao i književnih prevoda.
Privatni život[uredi | uredi izvor]
Što se ličnog života tiče, 1888. godine se oženio sa Marijom Afanasjevom Mjakotom (1869—1896). Prvog sina Vadima su dobili 1890. a drugog Maksima 1891. godine. Porodica je u Grodnu živela na periferiji grada, i tu su dobili trećeg sina Lava 1894. i kćerku Ninu 1896. godine. Ubrzo je Marija Afanasjeva umrla od tuberkuloze.
U Nižnjem Novgorodu Adam Bogdanovič se ponovo ženi 1899. godine, postavši šurak sa M.Gorkim. Krajem iste godine je ponovo ostao udovac, jer mu je druga supruga Aleksandra Pavlovna umrla na porođaju. Njen sin Aleksandar je rastao u porodici Gorkog i preminuo od dizenterije u četvrtoj godini[3].
Treći brak Adama Bogdanoviča je bio građanski. Počeo je da živi sa sestrom svoje prve žene – Aleksandrom Afanasjevom Mjakotom. U tom braku je rođeno još petoro dece: Pavel, Aleksej, Vjačeslav, Nikolaj, Roman.
Njegova prva supruga Marija A. Mjakota je imala književni talenat i napisala je jednu pripovetku na ruskom jeziku Uoči Božića (rus. Nakanune Roždestva). Isti talenat je nasledio i njihov sin Maksim A. Bogdanovič, autor zbirke pesama Venac (bel. Vяnok), prevodilac istog na ruski jezik, jednog od osnivača beloruske književnosti i savremenog beloruskog jezika.
Veze sa Srbijom[uredi | uredi izvor]
Poznato je da je Maksim Bogdanovič napisao pesmu, koja je tematki vezama za Srbiju, tj. Kosovo Polje. Njegove pojedinačne pesme je preveo prof. dr Miodrag Sibinović, a desetak je ušao u Antologiju beloruske poezije[4] (1993), čiji je sastavljač prof. dr Ivan Čarota. Jedna od pesama M. Bogdanoviča je uvrštena i u U susret Duhu – Antologiju beloruske hrišćanske poezije[5], 2019, istog sastavljača. Celu zbirku pesama Venac na srpski jezik je prevela Dajana Lazarević 2017. godine[6]. Jedinu pripovetku Marije Bogdanovič Uoči Božića na srpski jezik je prevela ista prevoditeljka[7]. Najpoznatiju knjigu Adama J. Bogdanoviča Ostaci drevnog pogleda na svet kod Belorusa prevela je ista prevoditeljka i knjiga očekuje svoj izlazak 2021. godine.
Najvažnija dela[uredi | uredi izvor]
- Narыs stanovіšča žančыnы ў sяlяnskіm asяrodzьdzі belaruskaga kraю, 1886
- Pro panщinu: Rasskaz iz belorusskoй žizni vremёn krepostnogo prava, 1894
- Pro ženщinu
- Perežitki drevnego mirosozercaniя u belorusov: Эtnografičeskiй očerk, 1895
- Nacionalьnый sklad belorusskogo naroda
- Яzыk zemli: Эtnologičeskiй očerk
- Stranicы iz žizni Maksima Gorьkogo
- Bogdanovič, A. E. Materialы k biografii Maksima Adamoviča Bogdanoviča / A. E. Bogdanovič. — Minsk : Nauka i tehnika, 1965. — 29 s.
- Moi vospominaniя
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Tkačuk, Inna. „druzья-sяbrы”. Adam Bogdanovič stal memuaristom Maksima Gorьkogo. Pristupljeno 10. 3. 2021.
- ^ „Odna velikaя uvlečennostь knigami”. NACIONALЬNAЯ BIBLIOTEKA BELARUSI. Pristupljeno 10. 3. 2021.
- ^ „Adam, krestьяnskiй sыn”. RG. 22. 4. 2020. Pristupljeno 10. 3. 2021.
- ^ Čarota, Ivan A. (1993). Antologija beloruske poezije. Beograd: Srpska književna zadruga.
- ^ Čarota, Ivan A. (2019). U susret Duhu - antologija beloruske hrišćanske poezije. Beograd: CompuTeh.
- ^ Bogdanovič, Maksim A. (2017). Venac. Beograd: KIZ.
- ^ Bogdanovič, Marija A. (2020). Uoči Božića. Beograd: Udruženje poetskih stvaralaca.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pamяcь: Gіst.-dakum. hronіka Mіnska. U 4 kn. Kn. 1-я. — Mn.: BELTA, P15 2001. — 576 s.: іl. ISBN 985-6302-33-1.
- Bandarčыk V. K. Gіstorыя belaruskaй эtnagrafіі XIX st. Mn., 1964
- Pširkov, Ю. S. A. E. Bogdanovič / Ю. S. Pširkov. — Mіnsk : Nauka i tehnika, 1966. — 128 s.
- Šlяh paэta / Sklad. N. B. Vatacы. Mn., 1975
- Zuborev L. I. Krik burevestnika: Ist.-dokum. povestь o M. Gorьkom i Bogdanovičah. Mn., 1989; BP, t.1
- Bogdanovič A. E. Materialы k biografii Maksima Adamoviča Bogdanoviča // Šlяh paэta. Uspamіnы і bіяgrafіčnыя matэrыяlы pra Maksіma Bagdanovіča. — Mn.: Mast. lіt., 1975.
- Bogdanovič A. E. Я Vsю žiznь stremilsя k svetu v 2 kn. Kn.1.: Moi vopominaniя. — Mn.:"Lіtaratura і mastactva",2012. — 544 s., 8 l. fot.
