Azoospermija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Azoospermija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnosturologija
MKB-10N46
MKB-9-CM606.0

Azoospremija je pojava koja se ogleda u tome da testisi ne proizvode spermatozoide ili je moguća produkcija spermatozoida ali zbog prepreka u semevodima spermatozoidi ne dospevaju u ejakulat i pri mikroskopskom pregledu se ne nalaze.

Broj spermatozoida, normalno u mililitru, kreće se iznad 60 miliona. Shodno broju spermatozoida utvrđuju se sledeći termini:

  • 60 -120 miliona u mililitru naziva se normospremija
  • 20 - 60 miliona u mililitru naziva se hipospermija
  • manje od 20 miliona u mililitru je oligospermija
  • kada u spermi nema spermatozoida - azoospermija

Azoospremija može biti:

  • sekretorna
  • ekskretorna

Sekretorna azoospermija[uredi | uredi izvor]

To je stanje u kojem testisi ne proizvode spermatozoide. Najčešći uzroci za ovo stanje su:

Vrlo je bitno da se odredi koji je tip sekretorne azoospermije. U zavisnosti od nivoa FSH (folikulostimulirajući hormon), postoje tri tipa:

  • azoospermia sa visokim FSH
  • azoospermia sa normalnim FSH
  • azoospermia sa niskim FSH

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Postavlja se anamnezom, kliničkim pregledom, spermatogramom, mikroskopskim ispitivanjem jer često makroskopski izgled sperme ne ukazuje na ovaj poremećaj, hormonskom dozažom, biopsijom testisa.

Lečenje[uredi | uredi izvor]

Terapija je u principu moguća jedino ukoliko postoji nedostatak FSH, u nekim je jedino moguće sačekati spontani oporavak, na primer, kod hemioterapije i zračenja, a kod genetičkih uzroka ili teških oštećenja testisa posle upale i traume, prognoza je loša. U nekim slučajevima u tkivu testisa postoje spermatozoidi u malom broju (ali da bi se to utvrdilo potrebno je uraditi biopsiju testisa) pri čemu se neki od tih spermatozoida može upotrebiti za intracitoplazmatsku injekciju spermatozoida (ICSI).

Ekskretorna azoospermija[uredi | uredi izvor]

Produkcija spermatozoida je moguća ali zbog prepreka u semevodima spermatozoidi ne dospevaju u ejakulat i pri mikroskopskom pregledu se ne nalaze. Uzroci su urođeni ili stečeni defekti (prepreke) u semevodima na svim nivoima. Urođene anomalije najčešće pogađaju početak semevodnih kanala, tzv. visoke anomalije kod kojih nije došlo do pravilnog spajanja odvodnih kanala sperme. Stečene opturacije su posledica povreda, operacija ili infekcija.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se postavlja anamnezom, spermatogramom, kliničkim pregledom, hormonskom dozažom, ultrazvukom ili radiološkom i hirurškom eksploracijom.

Lečenje[uredi | uredi izvor]

Terapija je hirurška i prognoza je dobra (60% uspeha).


Članak je preuzet sa sajta www.stetoskop.info uz dozvolu koju možete videti ovde.




Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).