Anamneza (liturgija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Anamneza (grčki - αναμνισις, sećanje, uspomena, spomen) je glavni deo kanona Evharistije u kojem se podseća na suštinske trenutke iz istorije spasenja, počevši sa Ovaploćenjem, pa sve do Drugog dolaska ("Sećajući se dakle..."). Pojam se upotrebljava u Jevanđelju po Luki 22,9 i u 1. Kor. 11,24-25, gdeje reč o ustanovi Evharistije ("Ovo činite u moj spomen"). Po 1. Kor. 11,26, Evharistija se upravo odnosi na objavljivanje smrti Gospodnje, "sve dok ne dođe". Anamneza ima liturgijsku formu ("U spomen Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista"), koja se upotrebljava dva puta, podobno dvostrukom predloženju (προθεσις): 1) u činu proskomidije, kad se vrši priprema darova da bi se prineli kao žrtva (prinos) Bogu, kao sećanje na Hristovu smrt (Is. 53,7-8; Dela 8,32-33); 2) u činu Liturgije, kad se vrši osvećenje (pretvaranje) darova kao "beskrvne žrtve".

Cela Liturgija ima anamnetički karakter. Crkva ima svest da se u Liturgiji ponavlja u sadašnjosti istorijska i eshatološka stvarnost Hristove smrti kroz spominjanje žrtve na krstu i izgovaranje reči kojima je ustanovljena Tajna Evharistije. Anamneza postaje osvećujuća samo kroz priziv Svetoga Duha, radi pretvaranja evharistijskih darova, hleba i vina, u samo Telo i samu Krv Gospoda i Boga i Spasa Hrista. Inače, podsećanje i aktuelizovanje Hristovih reči mogućno je samo u Svetome Duhu, Utešitelju, Duhu Istine, Koji "će vas naučiti svemu i podsjetiće vas na sve što vam rekoh" (Jn. 14,26 i 16,13). Anamneza i epikleza apsolutno su neophodne za stvarno Hristovo prisustvo u Tajni Evharistije. Reči molitve: Sećajući se svega što se nas radi zbilo: Krsta, groba, tridnevnog Vaskrsenja, uzlaska na nebesa sedanja sa desne strane Oca i Drugog i slavnog Dolaska.