Andrej Đina
Andrej Đina | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. januar 1936. |
Mesto rođenja | Šariške Sokolovce, Čehoslovačka |
Datum smrti | 30. septembar 2015.79 god.) ( |
Mesto smrti | Rokicani, Češka |
Umetnički rad | |
Polje | Književnost |
Andrej Đina (češ. Andrej Giňa; Šariške Sokolovce, 1. januar 1936 — Rokicani, 30. septembar 2015) je bio jedan od prvih čehoslovačkih pisaca romskog porekla.[1] Specijalizovao se za transkripciju tradicionalnih romskih priča koje su se prenosile usmenim putem.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1. januara 1936. u Šariški Sokolovci u porodici u kojoj je muzika bila glavna karakteristika života. Njegov otac je bio samouk kovač i muzičar.[2] Nakon kratkog boravka u Pragu, Đina se nastanio u Rokicanima, gde je završio osnovnu školu i stekao diplomu stručne škole kao sertifikovani topioničar. Obučavao se za nastavnika putem učenja na daljinu, ali je morao da odustane od tih studija radi služenja vojnog roka.[1] Nakon povratka je radio u lokalnoj livnici Žampirka, prvo kao osnivač, a kasnije kao vozač.[1] Njegovo delo su 1960-ih odbili za objavljivanje, tako da je 1969—1973. radio za Svaz Cikánů Romů gde je proširio svoj aktivizam i veštine pisanja.[1] Godine 1989. se pridružio romskoj građanskoj inicijativi gde se zalagao za prava Roma u Čehoslovačkoj i osnovao je porodični biznis koji je isporučivao krompir, luk i tradicionalnu romsku poslasticu goja u romska naselja širom zemlje.[1] Bio je gitarista i basista muzičkih bendova, osnovao je sopstveni 1980-ih Rytmus 84 koji je otvorio put drugim rom-pop umetnicima.[1] Izdali su nekoliko pesama pre raspada i ostali su ukorenjeni deo romske muzike do danas. Tokom 1990-ih i 2000-ih je putovao širom zemlje u svom kombiju posmatrajući svoje sugrađane Rome i pisao je priče i kolumne o pogoršanju stanja romskih zajednica.[1] Naučnici su hvalili njegova dela u srednjoj Evropi kao ključne aspekte romske književnosti. Pisao je na romskom jeziku kojim su govorile generacije njegovih predaka iz ruralnih romskih naselja istočne Slovačke.[2] Najpoznatije delo mu je Dilino a čert, na osnovu kojeg je snimljen film.[3] Ostala dela su mu Bijav: romane priphende = Svatba: romské povídky 1991. i Paťiv: ještě víme, co je úcta: vyprávění, úvahy, pohádky 2013.[1] Godine 2003. je dobio Romsku književnu nagradu Instituta za otvoreno društvo.[2] Preminuo je 30. septembra 2015. od karcinoma. Njegovoj sahrani su prisustvovale brojne pristalice i kolege aktivisti.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Giňa, Andrej. 1991. Bijav, romane priphende / Svatba, romské povídky. Praha, Apeiron.
- Giňa, Andrej. 2007. „Pal o Škiparis“. In: Čalo voďi / Sytá duše. Brno, Muzeum romské kultury.
- Giňa, Andrej. 2007. „Pro odpustos“. In: Čalo voďi / Sytá duše. Brno, Muzeum romské kultury.
- Giňa, Andrej. 2007. „Andre mašina“. In: Čalo voďi / Sytá duše. Brno, Muzeum romské kultury.
- Giňa, Andrej. 2007. „Pre lavkica“. In: Čalo voďi / Sytá duše. Brno, Muzeum romské kultury.
- Giňa, Andrej. 2013. Paťiv. Ještě víme, co je úcta. Praha, Triáda.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž „Andrej Giňa”. www.romarchive.eu. Pristupljeno 2022-04-03.
- ^ a b v g „Andrej Gina: recalling the poetry and poverty of the old Romany settlements”. Radio Prague International (na jeziku: engleski). 2011-04-16. Pristupljeno 2022-04-03.
- ^ Dilino a čert (2009) (na jeziku: češki), Pristupljeno 2022-04-03
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hübschmannová, Milena. 1999. “Současná romská literární tvorba. Andrej Giňa.“. In: Romano džaniben,1999/ issue 3-4, 112–13.
- Hübschmannová, Milena. 2006. “Moje setkání s romano šukar laviben”. In: Romano džaniben, ňilaj 2006, 27–59.
- Ryvolová, Karolína. 2013. “Samas čore, aľe jekh avres dahas paťiv / Byli jsme chudí, ale jeden druhého jsme si vážili”. In: Paťiv. Ještě víme, co je úcta. Praha, Triáda, 7–19.
- Šebková, Hana. 2003. „Počátky romské literatury v České a Slovenské republice“