Arhitrav

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arhitrav na fasadi bazilike San Ambrođio u Milanu, Italija.

Arhitrav, ili epistilos (ital. architrave, od grč. ἀρχι, arhi == nad, glavna i lat. trabs, greda, prepreka) je arhitektonski izraz za glavnu gredu koja bukvalno nosi tavanicu i naliježe na ehinus i kapitel na klasičnim stubovima i vezuje ih.[1] U grčkoj arhitekturi on se zove epistil (epi == nad; stilos == stub) i sačinjava donji dio glavnog vijenca, tj. kameni gredni sklop koji naliježe na stubove.[1] Arhitrav je niža komponenta glavnog vijenca klasičnog sklopa koji se sastoji od arhitrave, friza i vijenca.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Nestorović 1952, str. 499–504.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nestorović, Bogdan N. (1952). Arhitektura Starog veka (Arhitektura). Beograd, Srbija, Jugoslavija: Naučna knjiga. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]