Bitka kod Menfea

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Menfea

Bitka kod Menfea
Vreme5. jul 1044.
Mesto
Sukobljene strane
Sveto rimsko carstvo Ugarska
Komandanti i vođe
Hajnrih III Šamuel Aba

Bitka kod Menfea (mađ. Ménfői csata) odigrala se 5. jula 1044. godine između Nemaca i Mađara sa ciljem osvajanja prevlasti u mađarskoj kraljevini. Tadašnji mađarski kralj Šamuel Aba predvodio je mađarsku vojsku, a nemačka vojska pod zapovedništvom nemačkoga cara Hajnriha III podržavala je kao pretendenta za presto bivšega mađarskoga kralja Petra I Orseola.


Bitka[uredi | uredi izvor]

Bitka se odigrala kod mesta Menfe, danas predgrađem grada Đera.

Snage Hajnriha III, potpomognute mađarskim pristalicama hrišćanstva i ponovnog vraćanja na presto Petra I Orseola[1] krenule su u pohod protiv mađarskih snaga koji su podržavali Šamuel Abu i ideologiju starih običaja i bogova.

Malobrojna Šamuelova vojska je bila relativno lako poražena. Pored brojčane nadmoćnosti nemačka armija je imala i uvežbanu konjicu i bolje organizovanu i disciplinovaniju armiju[2]. Po Šimonu iz Keze, mađarskom hroničaru iz 13. veka, Šamuel Aba je svoje snage i vlast u Mađarskoj oslabio zahvaljujući nespretnoj politici i kada je pogubio 50 glava vodećih plemićkih porodica do tada njegovih pristalica.

Sama bitka je trajala veoma kratko, združene nemačke i mađarske snage su razbile malobrojnu vojsku Šamuela Abe. Šamuel je pobegao sa bojnog polja ali je ubrzo ga je zarobio i pogubio Petar Orseolo[3]. Petar I Orseolo je ponovo ustoličen u Stonom Beogradu za kralja mađarske a svi vodeći mađarski plemići su morali da se zakunu Hajnrihu III na vernost[4].

Pobeda snaga i pristalica Petra Orseola dovela je do većega zapadnoga uticaja u Mađarskoj, koja je privremeno postala vazal Svetog rimskog carstva.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „A magyarok tehát kik a császárral és Péter királylyal valának, a császár seregét fölvezeték a Répcze folyó mellett, s egész éjjel lovagolva nap keltekor mind a két folyón könnyű gázlón átkelének.” - Šimon iz Keze, Mađarska Hronika #9
  2. ^ „Aba király pedig Ménfőnél szálla vele szembe roppant sok fegyveressel, igen bizakodva győzedelmébe, mivel némely bajorok jelentették volt neki, hogy a császár kevesed magával jött.” - Šimon iz Keze, Mađarska Hronika #9
  3. ^ „Aba király pedig a Tisza felé futa s a magyarok, kiknek uralkodtában vétett vala, egy faluban, egy ó veremben megölik s egy egyház mellé eltemetik.” - Šimon iz Keze, Mađarska Hronika #9
  4. ^ „A császár, miután diadalt nyert, Székes-Fejérvárba szálla, hol Péternek az országot visszaadá…” - Šimon iz Keze, Mađarska Hronika #10

Literatura[uredi | uredi izvor]