Bodidarma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bodidarma
Bodidarma, drvorez Jošitošija iz 1887.
Lični podaci
Datum rođenja483.
Mesto rođenjaIndija,
Datum smrti540.
Mesto smrtiShaolin Monastery,

Bodidarma (sanskrt: बोधिधर्म Bodhidharma; na kineskom: Ta Mo; oko 470543.) je bio indijski budistički monah koji je, prema predanju, doneo č'an, meditativnu školu budizma, u Kinu.[1] On je živeo tokom 5. ili 6. veka. Njemu se tradicionalno pripisuju zasluge za prenos budizma u Kinu i smatra se prvim kineskim butističkim patrijarhom. Prema kineskoj legendi, on je takođe započeo fizičku obuku monaha manastira Šaolin koja je dovela do stvaranja šaolinskog kungfua. U Japanu je poznat kao Daruma. Njegovo ime na sanskritu znači „darma buđenja (bodi)”.[2]

Smatraju ga 28. direktnim indijskim potomkom Bude Gautame, a u koneskoj Čan školi smatra se za prvog patrijaha.[1]

Malo je savremenih biografskih podataka o Bodidarmi sačuvano, a kasniji izveštaji postali su prepuni legendi i nepouzdanih detalja.[3][note 1]

Život[uredi | uredi izvor]

Opisi njegovog života pretežno su legendarni. On je između 520. i 526. godine iz Indije došao u Kinu gde je postao prvi tsu (patrijarh, doslovno predak) čan škole.[6][7] U Kini je Bodidarma predao učenje Huejkeju (486—593), koji je bio drugi kineski patrijarh. Čan učenje je tamo ubrzo uspostavilo izvanredan uticaj.[7]

Danas naučnici uglavnom ne uzimaju naročito ozbiljno ovo predanje. Zapravo, istorijsku podlogu za č'an u Kini već su bili stvorili ljudi kao što su Seng-čao i Tao-šeng. [7]

Učenje[uredi | uredi izvor]

Svoja učenja je zasnivao na Lankavatara sutri, a njegova poruka je sažeta u čuvenim stihovima:

Zasebno prenošenje izvan spisa,
Nezavisno od reči ili slova,
Neposredno upućivanje na um,
Uviđanje prirode i postizanje budastva.[8]

Radovi koji se pripisuju Bodidarmi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Postoje tri glavna izvora za biografiju Bodidarme:[4]
    • Yang Xuanzhi's The Record of the Buddhist Monasteries of Luoyang (547);
    • Tanlin's preface to the Two Entrances and Four Acts (6th century CE), which is also preserved in Ching-chüeh's Chronicle of the Lankavatar Masters (713–716);[5]
    • Daoxuan's Further Biographies of Eminent Monks (7th century CE).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 155. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Goodman & Davidson 1992, str. 65.
  3. ^ McRae 2003, str. 26-27.
  4. ^ Dumoulin, Heisig & Knitter 2005, str. 85-90.
  5. ^ Dumoulin, Heisig & Knitter 2005, str. 88.
  6. ^ E. Wood, „Zen Dictionary" (1962)
  7. ^ a b v Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije (str. 285-296.), NOLIT, Beograd, 1977.
  8. ^ Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]