Бранио сам Младу Босну

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Branio sam Mladu Bosnu
Filmski poster
Žanrdrama
RežijaSrđan Koljević
ScenarioSrđan Koljević
ProducentZoran Janković
Glavne ulogeNikola Rakočević
Vuk Kostić
Nebojša Glogovac
Vaja Dujović
MuzikaBilja Krstić
Dragomir Miki Stanojević
ScenografZorana Petrov
SnimateljGoran Volarević
MontažaPetar Putniković
Producentska
kuća
Košutnjak film
Godina2014.
Trajanje167 minuta
Zemlja Srbija
Jeziksrpski
IMDb veza

Branio sam Mladu Bosnu je srpski film iz 2014. godine u režiji i po scenariju Srđana Koljevića.[1]

Film je svoju premijeru imao 14. oktobra 2014. godine.[1]

Godine 2015. na RTS-u je prikazana serija od četiri epizode pod istim nazivom, od materijala snimljenog za film.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

28. jun 1914. godine – Gavrilo Princip i njegovi drugovi, mladići koji snivaju o slobodi, izvršiće atentat na prestolonaslednika Austrougarske monarhije Franca Ferdinanda.[1] Suočeni sa ogromnim represalijama Austrije, Princip i drugovi odlučili su da sve priznaju. Međutim, bez obzira na sve pokušaje da se u istrazi nađu dokazi, a krivica za atentat pripiše vladi Srbije, istraga doživljava neuspeh. Srbija nema nikakve veze sa atentatom, ali ništa nije moglo da zaustavi rat... Suđenje mladobosancima koje se odigralo oktobra 1914. u Sarajevu, samo je trebalo da da potvrdu argumentima za objavu rata Srbiji.[2]

Na suđenju koje sledi, u najvažnijem sudskom procesu XX veka, braniće ih mladi pravnik Rudolf Cistler.[1] Kad upozna zanose i ideale svojih branjenika, naći će se u vrtlogu emotivne drame, spreman na najveći rizik. Ovo je priča o Sarajevskom atentatu iz njegovog ugla...[3]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Nikola Rakočević Rudolf Cistler
Vuk Kostić Veljko Čubrilović
Nebojša Glogovac Leo Pfefer
Vaja Dujović Jovanka Čubrilović
Miloš Đurović Gavrilo Princip
Marko Grabež Nedeljko Čabrinović
Marko Pavlović Trifko Grabež
Milan Marić Danilo Ilić
Boris Isaković Tužilac Franjo Svara
Branislav Lečić Šef policije Viktor Ivasjuk
Dragan Petrović Sudija Kurinaldi
Radoslav Milenković Vencl Malek
Novak Bilbija Mitar Kerović
Branislav Tomašević Miško Jovanović
Vučić Perović Vaso Čubrilović
Andrej Pipović Cvetko Popović
Ljubomir Bandović Narednik Murat
Marko Janketić Ivo Andrić
Irfan Mensur Kosta Premužić

Lik Rudolfa Cistlera[uredi | uredi izvor]

24 osobe su optužene za ubistvo prestolonaslednika a dan kasnije, na istorijsku scenu stupio je Rudolf Cistler rekavši da se mladobosancima može suditi za “ubistvo”, ali ne za “ubistvo prestolonaslednika” jer zakon u Bosni ne poznaje posebnu zaštitu prestolonaslednika. Osporio je i optužbu za veleizdaju.

Atentatori su dve nedelje kasnije, 28. oktobra, ipak osuđeni (petorica na smrt, a ostali na 20 godina robije), a Cistler je zbog toga što je znanjem i veštinom ponizio tadašnje pravosudne organe, 24 sata po okončanju suđenja prognan iz Sarajeva.

Rudolf Cistler je u vreme odbrane mladobosanaca i sam bio veoma mlad, imao je svega 24 godine.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Branio sam Mladu Bosnu”. Filmski centar Srbije. Arhivirano iz originala 20. 05. 2022. g. Pristupljeno 3. 2. 2021. 
  2. ^ „Branio sam Mladu Bosnu”. Moj Tv. Pristupljeno 3. 2. 2020. 
  3. ^ „Branio sam Mladu Bosnu”. RTS. Pristupljeno 3. 2. 2020. 
  4. ^ „Barnio sam Mlčadu Bosnu”. Blic. Pristupljeno 3. 2. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]