Брашњача
 | Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Potrebno je dodati unutrašnje veze. |
| Brašnjača | |
|---|---|
_(6459639473).jpg)
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Potklasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | C. prunulus
|
| Binomno ime | |
| Clitopilus prunulus | |
| Sinonimi | |
|
Spisak
| |
Brašnjača (lat. Clitopilus prunulus) ili pečurka od slatkog hleba[1] je jestiva gljiva koja raste pored hrastova i bukava, većinom u travi, u skupinama 2-7 primjeraka. Rasprostranjena je širom naše zemlje, no nije toliko česta. Javlja se i u submediteranskim, ali ne i u eumediteranskim krajevima.
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Tirolski prirodnjak Đovani Antonio Skopoli opisao je brašnjaču kao Agaricus prunulus 1772. godine.[2] Francuski mikolog Pjer Bulijar ju je 1793. nazvao Agaricus orcella. Nemački botaničar Pol Kumer je podigao rod Clitopilus i 1871. dao brašnjači njeno sadašnje ime.[3] C. prunulus je tipska vrsta roda čije su granice više puta redefinisane.[4]
Populacije iz Junana i Tajvana za koje se ranije smatralo da su u skladu sa C. prunulus opisane su kao posebna vrsta - Clitopilus amygdaliformis - 2007. godine.[5]
Njena uobičajena imena - brašnjača i pečurka od slatkog hleba - potiču iz njenog karakterističnog mirisa.
Klobuk[uredi | uredi izvor]
3,5–15 cm, u mladosti pravilno kružan i niže ispupčen, kasnije plitko tanjurast ili dublje ljevkast, nadolje zaobljenog i podvrnutog, debljeg ruba, sve nepravilnije vijugav, valovit, užlijebljen i krilno uvijen. Kožica mu je blago pustenasta, gotovo brašnasta, i zato bez sjaja.teško se guli. Pretežno bijela, no sa sivkastim ili olovnim zamagljenjima, koja kad se protaru mogu pokazati nježno smeđkastu osnovu;ponekad je na tejemenu i bez trenja malo smećkast, u suštini sve je svijetlo da izgleda kao bijelo.
Listići[uredi | uredi izvor]
Manje više nisko silazni, ne izrazito gusti,3–6 mm široki, cijele oštrice, s mnogo lamellula i često račvasti;dosta dugo sivkasto, odnosno vodenasto bijeli, zatim s malo krem daška prije nego što će postati sve jačemesnatoružičasti.
Otisak spora[uredi | uredi izvor]
Otisak spora je zagasito, gotovo riđe ružičasta, ako je u dovoljno dubokom sloju.
Stručak[uredi | uredi izvor]
3-7~0,6-2,3 cm, pod listićima proširen, nadolje uži ili valjkast, ponekad u dnu opet malo zadebljan i sitno pamučasto obrastao;često ekscentričan i vijugav, u donjem dijelu užlijebljen, pa često pri površini i provodnjen, tako da se čini mramornim. Sve do u starost pun, na prijelomu ne ostavlja stršeća vlakna.
Meso[uredi | uredi izvor]
Meko i nježno, premda ponešto elastično, tanko, snježno bijelo. Miriše izrazito i potpuno na brašno, premda se nekima čini više na tijesto. Ukus blag, na brašno.
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore hyaline, samo kao aureola izvan stijenke ružičaste, izduženo elipsoidne i gotovo fusiformne, s jedne strane šire. Iako se u literaturi navodu da imaju 6 uzdužnih rebara, na Jadranu su bile pronađene neke sa samo 2-4 rebra.
Doba[uredi | uredi izvor]
VI-XI, na Jadranu i XII mj.
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Vrhunski je delikates, ukusna je na spremljena na razne načine i za mnoge je najukusnija od svih. Treba ih sakupljati u četinarskim šumama. Nije za kiseljenje.
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Slična je vrsti otrovna bijelica Clitocybe rivulosa. Najuočljivija razlika je njena boja. Brašnjača ima ružičaste spore, dok spore kod otrovne bijelice su bele, škrge se lakše odvajaju, i brašnjača miriše na sirovo pecivo. Brašnjača je vrsta iz šuma, dok je budaletina vrsta sa travnjaka.[6]
Otrovna Clitocybe rivulosa ima sličnu boju kapice, ali bele spore i većina bez mirisa.[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Clitopilus prunulus (MushroomExpert.Com)”. Pristupljeno 2009-01-20.
- ^ Scopoli, Giovanni Antonio (1772). Flora Carniolica. 2 (Edn 2 izd.). Impensis Ioannis Pauli Krauss, bibliopolae vindobonensis. str. 437. Arhivirano iz originala 08. 11. 2017. g. Pristupljeno 19. 05. 2022.
- ^ Kummer, Paul (1871). Der Führer in die Pilzkunde (na jeziku: nemački) (1 izd.). Zerbst, Germany: Luppe. str. 97.
- ^ Kluting, Kerri L.; Bergemann, Sarah E.; Baroni, Timothy J. (2014). „Toward a stable classification of genera within the Entolomataceae: A phylogenetic re-evaluation of the Rhodocybe-Clitopilus clade”. Mycologia. 106 (6): 1127—1142. PMID 24987124. S2CID 40696041. doi:10.3852/13-270.
- ^ Zhu L. Yang (2007). „Clitopilus amygdaliformis, a new species from tropical China” (PDF). Mycotaxon. 100: 241—246.
- ^ Wright, John (2007). River Cottage Handbook No.1 Mushrooms. London: Bloomsbury Publishing PLC. ISBN 978-0-7475-8932-7.
- ^ Davis, R. Michael; Sommer, Robert; Menge, John A. (2012). Field Guide to Mushrooms of Western North America. Berkeley: University of California Press. str. 156. ISBN 978-0-520-95360-4. OCLC 797915861.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ključ za gljive;ITRO "Naprijed"Ivan Foč;Zagreb 1986.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
